Proizvodnja spelte pun pogodak

Čuli smo za pšenicu, zob, ječam, raž, kukuruz i heljdu, ali za speltu – rijetko ko. Iako je nazivaju žitaricom budućnosti, većini je još uvijek nepoznata.

U Trstencima nadomak Dervente, njenom proizvodnjom bavi se Radomir Stanković koji je odnedavno ljubitelj zdrave hrane. Odlučio je pristati na ponudu za sjetvu spelte, što se pokazalo kao pun pogodak.

„Prošle sam godine sijao heljdu, ali je zbog velike količine padavina žetva bila loša, ambrozija je prevladala i nije bilo moguće obaviti žetvu. Stoga sam odlučio ove godine promijeniti kulturu i došao sam do sjemena ove žitarice. Često sam se pitao zašto ljudi siju uglavnom kukuruz, pšenicu, raž kada ima drugih i novih i starih kultura“, rekao je Stanković.

Rizik od neuspjeha gotovo da nije ni postojao. Za početak, odlučio je da zasije manju parcelu, što je ujedno smanjilo i rizik. Ulaganja su bila manja, te nije bilo potrebno mnogo novčanih sredstava. Tome je svakako doprinijelo i to što ima svoju zemlju.

„Moram naglasiti da je i opštinski podsticaj bilo moguće ostvariti, a za ovu kulturu na našoj opštini je čak bio i novina. Korist je višestruka, podsticaj je pravilno usmjeren, žetva uspješno obavljena, a čak sam i opštinskim službenicima odnio na uvid manju količinu brašna, kao ‘dokaz’ o pravilnom ulaganju sredstava“, priča on.

Prije sjetve bilo je neohodno prikupiti što više informacija koje bi omogućile bolji rezultat.  Koristio je razne izvore informacija, a pored interneta, često je kontaktirao i nepoznate ljude koji se bave proizvodnjom spelte. Na njegovu sreću, ljudi su mu uvijek izlazili u susret i odgovarali na njegova pitanja.

Spelta do žetve ne zahtijeva nikakav rad, najveći dio rada se odnosi na radove poslije žetve. Nakon toga potrebno je očistiti žitaricu od travki, nečistoća i slamki, pravilno skladištenje i sušenje na prozračnom mjestu, ljuštenje, mljevenje, ručno prosijavanje nakon mljevenja, te pravilno skladištenje samog brašna.

„Ja sam dva mjeseca nakon žetve imao više od 20 radnih dana da bih došao do konačnog proizvoda i pokrenuo prodaju sa mrtve tačke. Nastojim da ponudu pratim u korak sa potražnjom, tako da pir ne meljem unaprijed u većoj količini. Brašno je uvijek svježe samljeveno, te je tako očuvana vlažnost i hranjiva vrijednost pira“, ističe Stanković.

Prvo je neophodno mašinski obraditi i pripremiti njivu za sjetvu, nabaviti sjeme. Kako bi bio  sigurniji, sjetvu je obavio ručno, na starinski način. Mineralna đubriva nije koristio, jer ova vrsta žitarice to niti zahtijeva, niti podnosi. Žetva se obavlja kombajnom za pšenicu i slične žitarice, jer to i jeste vrsta pšenice. Plod ostaje u ljusci nakon same žetve i zrno je moguće ručno odvojiti samo adekvatnim, namjenskim mašinama.

Spelta se ponovo sve više sije, a ujedno je i zdravija alternativa pšenici. Iako ima ljudi koji ovu žitaricu koriste godinama, uglavnom su iznenađeni njegovom ponudom i odmah naručuju po pet kilograma, bez i da provjere i vide šta kupuju. Radomir ističe da je bitno pouzdanje u prodavca, iako danas prolaze i oni koji „prodaju maglu“.

Još prije žetve je počeo da traži kupce. Svoj proizvod ne prodaje samo na području Dervente, nego i širom BiH. Kupce pronalazi na internetu, među poznanicima i prijateljima, ali i u prodavnicama zdrave hrane, kao i pekarama i pekotekama.

„Sjeme je oko 1,5 KM po kilogramu, a očišćeno zrno je 4 KM. Brašno samljeveno u starinskom mlinu ‘sa kamenom’ i ručno prosijano je oko 5 KM. Takođe, ima potražnje i za mekinjama, iako sam na startu, iz neznanja, taj proizvod zanemarivao. To su realne cijene koje možda djeluju visoko, ali sam način i vrijeme potrebno za dobijanje gotovog proizvoda ih diktiraju. Nije cijena ovako visoka zbog toga što je ovo zdrava i organska hrana, već zbog samog procesa rada“, istakao je on.

U prodavnicama zdrave hrane cijena je mnogo veća. Iako prodaja ide odlično, veći problem je kako da udovolji narudžbama, jer ima velike šanse da njegov proizvod otkupljuju veći i stalni kupci.

Svoj proizvod je predstavio na ovogodišnjem Sajmu privrede i turizma u Derventi. Sasvim slučajno je to predložio prijateljima iz Turističke organizacije Derventa koji su ga podržali i izašli u susret.

„Na  dan sajma sam se organizovao i uz  malu pomoć prijatelja, u kratkom roku napravio etiketu za svoj proizvod, nabavio vrećice za  pakovanje, upakovao desetak kilograma i za dan-dva prodao sve, uz još nekoliko naručenih kilograma koje sam naknadno dostavio“, naglašava on.

Količina posijanog diktira zaradu, pa ove godine o velikoj zaradi ne može govoriti. Odlučio je da sljedeće godine posije znatno veću količinu i tek onda će moći reći da je zarada dobra.

„Sada sam bolje informisan i imam veliku godinu iskustva u ovom poslu, neke sitnice i početničke greške ću ispraviti. Imam slučaj da sam očistio sjeme pira od svih nečistoća, jer je čovjek naručio 100 kg sjemena. Na kraju mi je rekao da mu nije bitno koliko je žitarica čista, jer  kupuje da hrani  bika sa kojima ide na koride“, govori sa ponosom.

Široka lepeza proizvoda se dobija od ove žitarice – neoljuštena spelta kao sjeme za sjetvu, očišćeno zrno, brašno od samljevenog zrna, mekinje, sok od zelene trave spelte, a moguće je praviti i druge proizvode, poput tjestenine i slično. Takođe, i otpad od čišćenja se koristi za ishranu domaćih životinja. Od spelte se ništa ne baca, čak je i slama nakon žetve upotrebljiva.

Za razliku od pšenice, spelta sadrži 10 do 12% više proteina i slabiji oblik glutena. Bogata je ugljeno hidratima, mastima, vitaminima B grupe, aminokiselinama, mineralima (magnezijum, kalcijum, željezo…). Otporna je na niske zimske temperature i raste u višestrukoj ljusci koja je štiti od vremenskih neprilika i insekata.

Spelta je poznata i po drugim nazivima (krupnik, pir, dinkel), a porijeklo vodi iz južne Azije. U narodnoj medicini se koristi za liječenje kožnih i alergijskih osipa, reumatskih oboljenja, probavnih poteškoća, dijabetes i mnoge druge bolesti.

eTrafika.net – Snježana Aničić