Roditelji iz Trnova, Istočne Ilidže, Istočnog Novog Sarajeva i Istočnog Starog Grada su se udružili i prostorije lokalne škole pretvorili u kutak za djecu sa poteškoćama u razvoju.
Tekst i fotografije: Ivana Todorović
Sunčano dvorište osnovne škole u naselju Kijevo, opština Trnovo, ispunjeno je glasovima djece i tihim razgovorima roditelja. Dok nekoliko roditelja metlama i grabljama uređuje prostor oko školske zgrade, nekoliko mališana trčkara dvorištem tražeći svoj sljedeći mali zadatak. Na prvi pogled djeluje kao običan radni dan u dvorištu škole, ali iza ove slike stoji mnogo više od običnog. Stoji priča o roditeljskoj upornosti, ljubavi i želji da se djeci sa poteškoćama u razvoju obezbjedi prostor gdje će učiti, raditi i osjećati se prihvaćeno. U prostorijama škole u Kijevu svoje aktivnosti provodi Udruženje „Zagrljaj”, koje je nastalo iz ljubavi i potrebe da se promijeni stvarnost. To je mjesto gdje djeca i mladi sa poteškoćama u razvoju, zajedno sa svojim roditeljima, svakodnevno grade temelje za bolju budućnost.
Nastalo je u maju 2018. godine, na inicijativu roditelja djece i omladine sa poteškoćama u razvoju. Svjesni da jednog dana možda neće moći da brinu o njima kao danas, žele da djeca nauče osnovne životne vještine, razviju radne navike i da stvore zajednicu u kojoj će biti prihvaćeni i imati priliku da pokažu svoje sposobnosti.
„Glavni motiv i glavni cilj je da u budućnosti napravimo jedan sistem u kojem će u udruženju oni moći da rade i da borave i kada dođu u zrelije godine i kada nas ne bude. Radimo na sistemu da dijete koje uđe u udruženje ovde odrasta, ostane i da postane samostalno”, kaže nam predsjednik Udruženja „Zagrljaj”, Predrag Pušara.
Udruženje okuplja djecu i roditelje iz nekoliko opština, među kojima su Trnovo, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo i Istočni Stari Grad. Prvih godina Udruženje je djelovalo u prostoru u Vojkovićima koje su dobili na korištenje od jedne majke. Tek 2024. godine, dobili su slobodne prostorije škole „Svetog Ćirila i Metodija” u Kijevu. Sve prostorije su zajedno opremili i uredili roditelji, a značajnu finansijsku podršku pružile su lokalne zajednice i privrednici. Udruženje trenutno broji 14 članova uzrasta od pet do 36 godina.
„Sav prostor su uredili roditelji zajedno sa djecom i omladinom. Oni su bili uključeni u taj rad. Roditelji dovedu djecu i onda oni čiste ono što mogu i koliko mogu”, objasnio je Predrag.
Djeca ovdje vole da dolaze. Škola je ušuškana u prirodu, sklonjena od gradske buke, okružena zeleniliom i tišinom. Vrijeme provedeno u školi pruža im mir i spokoj.
„Samo mjesto ima rijeku, ima potok, to njih smiruje. Imaju svoje dvorište, nikome ne smetaju i niko njima ne smeta. Da li ta voda, rijeka, da li priroda na njih utiče, to ne znamo ni mi, ali je činjenica da su oni ovdje srećni i veseli”, pojašnjava Predrag.
Danas udruženje raspolaže prostorom koji omogućava organizovanje različitih aktivnosti. Iako uslovi još uvijek nisu idealni, napredak je vidljiv. Važan dio rada udruženja čini stručna podrška. Trenutno su zaposlene dvije psihologinje i logopedica koje svakodnevno rade sa djecom kroz različite terapije i edukativne aktivnosti, kao i dvije majke koje spremaju obroke i održavaju higijenu. Svi ostali roditelji volontiraju, ulažući svoje vrijeme, trud i često lična sredstva kako bi obezbijedili najbolje moguće uslove. Udruženje je otvoreno za sve zainteresovane, primaju nove članove bez ikakvih ograničenja, a članarina se ne plaća.
Dan u udruženju ima jasno definisanu strukturu. Započinje dolaskom ujutro u 7.30, kada djeca imaju gimnastičke aktivnosti, a potom doručkuju i učestvuju u radno-okupacionim terapijama. Nakon ručka slijede sportske aktivnosti i sređivanje prostora. Poseban fokus stavljen je na praktičan rad, kroz koji djeca uče kako da obavljaju jednostavne svakodnevne zadatke. Ovo je mjesto u kojem se mali koraci pretvaraju u velike uspjehe. Upravo je reakcija djece najveća potvrda koliko je njihov rad vrijedan. Oni s nestrpljenjem čekaju dolazak kombija koji ih vozi u udruženje. U udruženju imaju društvo, aktivnosti i razlog da se raduju svakom danu.
„Nama je bitno da djeci i omladini bude što bolje, a mi smo kroz rad sa njima i rad sa stručnim licima vidjeli jedan dobar napredak. Naš rad je usmjeren na to da oni, kad završe osam razreda, ne ostanu zatvoreni u kućama jer to dovodi do frustracije. Na njima se vidi da vole ovo mjesto i da su ispunjeni kada dođu ovdje,” zaključio je Predrag.
Kako navodi Mladen Golijanin, predsjednik skupštine Udruženja „Zagrljaj”, poseban problem predstavlja nedostatak sistemske podrške za odrasle osobe sa poteškoćama u razvoju. Roditelji žele da promijene tu sliku i da pokažu da i oni imaju pravo na aktivan život.
„Dok su mlađi, na njih se obraća pažnja, što odrastanjem prestaje. A oni postaju ljudi koji su zarobljeni negdje u nekom zatvorenom prostoru, bez društvene interakcije… Potpuno zaboravljeni. Kao da ih nema”, pojasnio je Mladen
Dodaje da im je želja da Udruženje jednog dana preraste u centar koji radi 24 sata. Od osnivanja, Udruženje je postepeno razvijalo svoje aktivnosti. Posebno mjesto zauzima Džudo klub „Katana”, kao inkluzivna sportska aktivnost koja pomaže djeci da razviju motoričke i psihološke sposobnosti. Članovi kluba su već ostvarili zapažene rezultate na međunarodnim takmičenjima.
„Nakon godinu dana efektivnog rada u džudo klubu, 2025. godine, smo otišli na evropsko takmičenje u Veliku Goricu u Republici Hrvatskoj, gdje je naš član Andrej Damjanović osvojio treće mjesto. Pokazali smo da rad sa ovom populacijom donosi i rezultate”, rekao je Predrag.
Pored sporta, važan dio njihovih aktivnosti čini i boravak u prirodi i jednostavni poljoprivredni poslovi. Djeca i omladina učestvuju u sadnji i održavanju povrća, dok se brinu i o zasadima borovnice zajedno sa Udruženjem amputiraca. Kako roditelji ističu, rad sa biljkama djeci pruža posebno zadovoljstvo.
„Želimo da ih obučimo za rad u poljoprivredi. Djeca hoće da rade. Samo ih treba usmjeravati. U budućnosti planiramo da svaki član posadi svoju voćku o kojoj će da brine. To je jedan psihološki efekat kod djece, gdje oni vide učinak svoga rada”, rekao je Predrag.
Planiraju da prave sokove i zimnicu od plodova koje uzgajaju. Dio proizvoda nastoje prodati kako bi pokrili materijalne troškove svoga rada. Želja roditelja je da kroz ovaj proces djeca vide konkretan rezultat svoga rada.
„Učestvuju u svemu što mogu da rade i tako doprinose ovom društvu. Sve što rade u sadašnjosti, ostavljaju sebi u budućnost. Jer će oni ovde biti u budućnosti. Kad ne bude roditelja, oni će ostati”, rekla je Neda Čović, članica upravnog odbora Udruženja.
Roditelji žele da prostor koji grade vremenom preraste u centar koji će pružati još više sadržaja i podrške djeci i mladima sa poteškoćama u razvoju. U planovima je proširenje poljoprivrednih aktivnosti, nabavka kokoški, a velika im je želja i da nabave terapijskog konja. Djeca i mladi su bili na terapijskom jahanju, na koje su pozitivno reagovali. Roditelji ističu da vrijeme provedeno uz konje djeci donosi posebnu radost i mir. U planu im je uređenje poligona i parka u dvorištu škole za različite fizičke aktivnosti, kao i zapošljavanje defektologa i opremanje senzorne sobe, koja bi dodatno doprinijela razvoju i svakodnevnim aktivnostima.
„Nije nam cilj da djeca budu zatvorena u četiri zida kako bi roditelji imali vrijeme za sebe. Cilj je da kroz rad, sport i učenje postanu korisni članovi društva”, objasnio je Predrag.
Iako su uslovi značajno bolji nego ranije, Udruženje se i dalje suočava sa izazovima, prvenstveno finansijskim. Grijanje prostora, plata stručnih lica i materijalni troškovi predstavljaju stalni problem i često prelaze mogućnosti udruženja. Najveći problem s kojim se trenutno suočavaju jeste grijanje. Iako su privremeno uspjeli pronaći rješenje uz pomoć klima uređaja, to nije dugoročno održivo, jer je školska zgrada velika i hladna, a hodnici se uopšte ne zagrijavaju. U školi postoji instalacija za centralno grijanje, ali nedostaje kotao, čija nabavka košta oko 50.000 KM, što je za udruženje trenutno finansijski nedostižno. Upravo bi ugradnja peći značajno unaprijedila uslove boravka, ne samo za članove udruženja, već i za učenike koji redovno pohađaju školu u Kijevu, a koji se trenutno griju na drva.
Dodatni izazov predstavlja i činjenica da je Opština Istočno Novo Sarajevo ove godine obustavila finasiranje Udruženja. Trenutno imaju podršku od opština Istočna Ilidža, Trnovo i Grada Istočno Sarajevo, koje pokrivaju plate stručnog kadra, dok se za materijalne troškove snalaze uglavnom zahvaljujući donacijama ljudi dobre volje. Neizmjerno su zahvalni svima koji ih podržavaju i koji su im do sada pomogli, jer bez te pomoći mnoge njihove aktivnosti i planovi ne bi bili mogući. Udruženju se može pomoći uplatom na žiro račun u Novoj banci, broj: 555-70000400859-85.
„Mi kao roditelji imamo volju koja nas drži i koja nas vodi prema našem cilju. Vidjećemo šta će se u budućnosti dešavati, imamo sredstva za plate, a za materijalne troškove se borimo iz dana u dan. Dobijamo i neke donacije, tako da, riješićemo mi to polako”, optimističan je Predrag.
A dok dječiji glasovi i dalje odzvanjaju dvorištem škole u Kijevu, roditelji okupljeni oko Udruženja „Zagrljaj”, nastavljaju da grade sigurniju i dostojanstveniju budućnost za svoju djecu. Svaki mali uspjeh podsjeća roditelje da njihov trud nije uzaludan. Uprkos svim izazovima, hladnim hodnicima, ograničenim sredstvima i neizvjesnosti finansiranja, oni ne prestaju da se bore, pokazujući da granice mogu biti pomjerane snagom ljubavi i upornosti.