Seksualna iznuda i te kako postoji u BiH, a zastupljena je kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Građani su uglavnom veoma svjesni ove pojave, ali se o njoj stidljivo govori i uglavnom se završava tako što se od ove “javne tajne” okreće glava na drugu stranu.
Piše: Andrijana Pisarević; Foto: Ajdin Kamber – Fotobaza.ba
Ovo je jedan od zaključaka koji je izvela organizacija Helsinški parlament građana Banjaluka (HPG) iz nedavno završene, intenzivne kampanje podizanja svijesti o postojanju seksualne iznude kao oblika “tihe korupcije”. Među rezultatima kampanje bio je i taj da je pojava toliko raširena da je neophodno mijenjati politike i ovaj pojam što prije integrisati u zakone i antikoruptivne strategije u BiH.
Projektna koordinatorka i portparolka HPG Vesna Iliktarević kaže da su u Sarajevu, Bijeljini, Banjaluci, Modriči, Zenici, Tuzli, Bosanskom Grahovu i Brčkom, organizovali ulične akcije i ispitali mišljenje građana, koji su im potvrdili da znaju da je seksualna iznuda rasprostranjena i u javnom i privatnom sektoru, ali pod velom tajne. Kod ovog tipa koruptivnog djela, valuta nije novac, već seksualna usluga.
“Žrtve su stigmatizovane, plaše se da prijave seksualnu iznudu iz više razloga – stid ih je, u egzistencijalnim su problemima, nemaju povjerenja u organe gonjenja, kako dokazati djelo. Važno je da pošaljemo poruku da svako ima pravo na zaposlenje, napredovanje, veću platu, položene ispite i sva druga prava bez seksualne iznude, te da niko ne smije zloupotrebljavati svoj položaj i zahtijevati seksualnu aktivnost”, rekla je Iliktarević.
Posebno ističe da su tokom kampanje uradili istraživanje o rasprostranjenosti seksualne iznude u društvu, a potom i analizu propisa u vezi sa njom.
“Istraživanje o rasprostranjenosti seksualne iznude u društvu je pokazalo da 73 odsto ispitanika smatraju da je seksualna iznuda i te kako prisutna u društvu u BiH. Oko 90 odsto ispitanika smatra da seksualno iznuđivanje u većini slučajeva pogađa žene i djevojčice. Čak 76 odsto ispitanika smatra da se seksualna iznuda dešava na radnom mjestu. Zakoni o radu RS i FBiH sadrže antidiskriminacijske odredbe, zabranjuju seksualno uznemiravanje, dok pojam seksualne iznude još uvijek ne prepoznaju”, dio je rezultata koje je navela naša sagovornica.
Žrtve seksualne iznude su najčešće ranjive kategorije, obično u podređenom položaju, a počinioci su osobe kojima je povjerena vlast, moć, nadređenost, autoritet u odlučivanju. Kao razlozi zbog koji se traži seksualna usluga su unapređenje na poslu (16,3 odsto), zbog zaposlenja (15 odsto), polaganja ispita (8,5 odsto), ostvarivanja radnih prava (pet odsto).
Ohrabrujući rezultati istraživanja su, ipak, da čak 95 odsto ispitanika smatra da je seksualna iznuda društveno neprihvatljivo ponašanje, a više od 85 odsto smatra da je seksualnu iznudu potrebno uvesti u zakone kao posebno krivično djelo, naglašavaju u Helsinškom parlamentu građana.
“Važno je da ovaj vid koruptivnog djela, gdje je umjesto novca valuta seksualna usluga, bude pravno prepoznat, kako bi se žrtve odvažile da prijavljuju seksualnu korupciju i imale adekvatnu zaštitu. Žrtve ‘sextortiona’ se moraju pravno zaštititi, kao i sačuvati ih od dodatnih pritisaka, viktimizacije i stigmatizacije, a počinioce adekvatno sankcionisati”, ističe Iliktarević za eTrafiku.
Naša sagovornica smatra da je potrebna senzibilizacija i obuka sudija i sutkinja, tužioca i policijskih službenika jer “sextortion” nosi različite opasnosti, uključujući potencijalnu fizičku i emocionalnu traumu, psihološke posljedice, narušavanje povjerenja i bliskosti u međuljudskim odnosima i slično.
Kako bi prekinuli ćutanje, Helsinški parlament građana Banjaluka je, uz podršku Centra civilnih inicijativa i USAID-a, u junu 2023. godine u okviru projekta “Građani/ke u borbi protiv tihe korupcije” započeo kampanju “Seksualna iznuda je korupcija. Prekinimo ćutanje!”.
Projekat je završen u junu 2024. godine, a pored navedenih aktivnosti, održano je i oko 20 zagovaračkih sastanaka te intenzivna onlajn kampanje.
Tokom sastanaka sa predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti sagovornici su, uglavnom, prepoznali značaj uvođenja pojma seksualna iznuda u zakone, dali su podršku u okviru svojih nadležnosti i aktivnosti, a kao jedan od najvažnijih rezultata je da taj da će Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti polova, u saradnji s Agencijom za ravnopravnost polova BiH, organizovati, u zadnjem kvartalu 2024. godine, tematsku sjednicu na temu seksualne iznude. Na sjednici će se razmatrati ova pojava i mogućnosti inkorporiranja u odgovarajući zakon i antikoruptivne strategije.
Takođe, jedan od značajnijih rezultata jeste, da su predstavnici Vlade Brčko distrikta i Skupštine Brčko distrikta prepoznali značaj ove tematike, a gradonačelnik Zijad Nišić je istakao da već aktivno rade na smanjenju rodne neravnopravnosti i diskriminacije, te podvukao da će težiti da bude pionir u usvajanju zakona koji se odnose na navedeno polje seksualne iznude.
Iliktarević kaže da je ohrabrujuće što su mnoge institucije i organizacije pokazale otvorenost i spremnost da sarađuju na pitanjima iniciranim kroz projekat.
Inače, seksualna iznuda (sextortion) je spoj seksualnog uznemiravanja i korupcije – zloupotrebe povjerene vlasti, moći, autoriteta, radi dobijanja seksualne koristi. Seksualna iznuda kao rodno određeni oblik korupcije još uvijek nije formalno i pravno prepoznata u zakonima u BiH niti u antikoruptivnim strategijama. Najčešće je usmjerena ka ženama, a tipičan primjer takve korupcije se nalazi u institucijama i firmama, u kojima lica koja imaju moć odlučivanja o poziciji drugih zaposlenih lica, kao protivuslugu za napredovanja u službi i poslu, traže vršenje seksualnih usluga.
U istraživanju je najveći broj ispitanika priznao da je imao lično iskustvo u vezi sa seksualnim iznuđivanjem samo jednom, dok je manji broj ispitanika imao ovo iskustvo duže od godinu dana, što je veoma alarmantno.
“Jedna sekunda je previše da neko trpi seksualno iznuđivanje, a kamoli da se dešava tako dugo vremena. Tokom kampanje smo upozoravali i da se ne dijele eksplicitni sadržaji koji se mogu iskoristiti za seksualno iznuđivanje”, navodi Iliktarević.
Branislava Crnčević Čulić iz Agencije za ravnopravnost polova BiH pri ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH kaže da je seksualna eksploatacija u javnom sektoru izraženija, a da je tamo gdje se jednom desila, nastaviće se dešavati ako se ne preduzmu neki koraci da se zaustavi. Ipak, kaže ona, ovaj vid eksploatacije se vrlo rijetko prijavljuje zbog straha od gubitka posla, stida i drugih faktora. Smatra da svaka osoba mora znati da se zaštiti i prepozna predatora, da se odbrani i prijavi ga, a ne da trpi i u grču ide na posao, na fakultet i slično.
“Neki privatnik je motivisan zaradom i on će gledati da njegovi zaposleni budu kvalitetni i efikasni i teže će se odlučivati na rizik seksualne eksploatacije zbog štete koja bi mogla da nastupi za preduzeće. Naravno, osim ako je predator. U javnom sektoru je to malo drugačije, nema te emotivne vezanosti za posao i njegovu uspješnost kod rukovodilaca. S obzirom na to da se u naš javni sektor ne ulazi izborom najkvalitetnijih, kao i na korupciju koja je evidentna, situacija je bitno drugačija za rukovodioce i zaposlene i takve zloupotrebe su sigurno češće”, kaže Crnčević Čulić za eTrafiku.
Zamjenica predsjedavajućeg Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti polova Predstavničkog dom Parlamentarne skupštine BiH Rejhana Dervišević kaže, da je očigledno da su napravljeni značajni koraci u uvođenju održivog institucionalnog i pravnog okvira za ravnopravnost polova, kao i jačanja kapaciteta i podizanja svijesti stručnjaka i opšte javnosti.
No, i pored pozitivnih promjena i pomaka u shvatanju žene i njezine uloge, kaže ona, ne možemo biti zadovoljne postignutim, jer su žene i dalje izložene različitim oblicima diskriminacije, samo zato što su žene, a ne zato što su manje obrazovane ili sposobne.
“Ne postoji dovoljna posvećenost osiguravanju rodne ravnopravnosti. Rodno osjetljivo budžetiranje još uvijek nije zaživjelo i budžetska podrška ostvarivanju ravnopravnosti spolova nije ni blizu potrebnom nivou. U našoj zemlji dominiraju patrijarhalni odnosi, iz čega proizilaze i stereotipno dodijeljene rodne uloge, podjela porodičnih odgovornosti i primjetna rodna neravnopravnost na tržištu rada. Predstoji još puno rada na senzibilizaciji javnosti u cilju ostvarivanja rodne ravnopravnosti”, kaže ona.
Na ostvarivanju ravnopravnosti polova neophodan je kontinuiran rad kroz obrazovni sistem, ekonomsko osnaživanje žena, osiguranje dostupnosti socijalnih usluga, prevenciju i sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici, kao i osiguranje pomoći žrtvama nasilja.
“Kada je u pitanju seksualno uznemiravanje, ta svijest je na nešto višem nivou nego ranije i svaka radna organizacija, a posebno javne ustanove bi trebalo da imaju akte kojim se prepoznaje, a posebno prevenira ta pojava. Seksualna iznuda nije pravno-formalno prepoznata, ali žrtve mogu da se obrate unutar radnog okruženja nadležnom organu, policiji ili tužilaštvu. Nažalost, žrtve seksualne eksploatacije su još uvijek stigmatizirane, nemaju podršku, pa ni zaštitu, te je potreban kontinuiran rad na sprečavanju svakog oblika seksualne eksploatacije”, kaže Dervišević.
I ovom, ali i svakom drugom obliku nasilja se mora, smatra, sistemski suprotstaviti, kroz razvoj različitih programa i mjera zaštite i prevencije, senzibilizacijom i podizanjem svijesti o prisutnosti ovih problema, sveobuhvatnim institucionalnim radom, kroz obrazovni sistem, edukacijom, destigmatizacijom problema i poticanjem pojedinaca da zatraže pomoć, ali i podrže svoje prijatelje.