„Mi živimo da bi naš Dino živio i od njegovog rođenja vodimo se tim. Česte hospitalizacije su praćene velikom količinom antibiotika što je dovelo do ciroza jetre, a zbog osnovne dijagnoze nismo nailazili na pozitivna mišljenja da će njegovo tijelo moći izdržati proces transplantacije. Uvijek smo pozitivno razmišljali i vjerovali. Iskreno, moglo je mnogo toga da krene po zlu, ali smo te emocije i strahove potiskivali, o sebi nisam ni razmišljala da li ću izdržati, samo mi je Dino bio u mislima. Svaki dan sa njegovim osmijehom, nama je značilo ispunjenje misije života.“
Piše: Snježana Aničić Petković; Naslovna fotografija: Maja Vican – Fotobaza.ba
Ovako svoju priču počinje Zemira Ćerimović iz Velike Kladuše, majka dvadesetogodišnjaka oboljelog od cistične fibroze (CF). Cistična fibroza je najčešća genetska bolest među rijetkim bolestima budući da se javlja s učestalošću oko jedan na 3.000 ljudi. Napada nekoliko organa, a najviše pluća, crijeva, jetru i pankreas. Nasljeđuje se ukoliko su oba roditelja nosioci gena za cističnu fibrozu, a pri tome su nosioci zdravi ljudi. Od nje obolijevaju i dječaci i djevojčice. S obzirom na to da je riječ o hroničnom oboljenju, znači da će je dijete imati do kraja života. Nije zarazna i ne može se dobiti ukoliko ste u kontaktu sa oboljelom osobom.
Stalne infekcije pluća su najveći uzrok smrtnosti kod oboljelih, zbog čega se često naziva i plućnom bolesti. Probleme izaziva gusti sekret u plućima, koji se lijepi u disajnim putevima, što je pogodno za infekcije i otežava disanje. To je i razlog svakodnevnih, doživotnih inhalacija. Postoji nekoliko lijekova (Orkambi, Kalydeco, Pulmozyme i Bramitob…), a najefikasniji je Trikafta/Kaftrio koji košta 250.000 evra godišnje za jednog pacijenta. U Bosni i Hercegovini, prema podacima Udruženja za cističnu fibrozu BiH, ima 50 oboljelih. U Federaciji BiH ih živi 25, Republici Srpskoj 24 i jedno u Brčko distriktu.
Problemi porodice Ćerimović su počeli već u trudnoći, zbog čega je Zemira odlazila na češće kontrole i prije poroda je hospitalizovana. Dino je po rođenju imao mekonijalni ileus (sekreti probavnog sistema su izuzetno gusti te čvrsto prianjaju za sluznicu) i tada je operisan 20 sati nakon rođenja. Mjesec dana nakon prve, uslijedila je i druga operacija. Doktori su posumnjali na CF jer je mekonijalni ileus jedan od simptoma. Nalaz hloridi u znoju nisu potvrdili sumnje i otpušteni su kući, ali su nakon nekoliko dana ponovo završili u bolnici zbog sepse i intenzivnog kašlja.
„Učestale hospitalizacije postale su već rutina i u dobi od godinu i tri mjeseca tijelo je izgubilo snagu za oporavak i CF je pokazala svoje lice. Tada je i nalaz potvrdio cističnu fibrozu. Kao mlada majka sam na brutalno bolan način dobila informaciju da mi dijete ima rijetko i neizlječivo oboljenje, da će većinu života koliko ga bude imao provesti prikopčan na kiseonik, sa mnogim drugim tegobama i skraćenim životnim vijekom. Rekla bih da je pozitivan pomak sama činjenica da se nisu obistinile te riječi. Uz to i dostupnost Trikafte (lijek za cističnu fibrozu) unutar države uveliko olakšava put liječenja”, poručuje ova majka.
Po dolasku lijeka u FBiH u novembru prošle godine, Dino je dobio odbijenicu jer mu je transplantirana jetra. Na prvoj komisiji za odobravanje lijeka bio je skinut sa liste, jer lijek nije ispitan na transplantiranim pacijentima. Nakon što je u januaru vanredno zasijedala komisija u Federalnom zavodu za zdravstvo, koju čine ljekari koji liječe pacijente sa cističnom fibrozom, Dino je dobio svoju terapiju. Mjesec dana je morao boraviti u bolnici pod lijekarskim nadzorom zbog mogućih promjena na jetri.
„Uvezanošću doktora sa drugim kliničkih centrima i zajednička saradnja omogućili su Kaftrio i tom odlukom smo i mi otpočeli novi život sa CF, ali bez bolova i strahovanja od ukucavanja nove dijagnoze u povijest bolesti. Iako i dalje koristi svu potrebnu terapiju, koja prelazi 20 tableta dnevno, ima i dijabetes koji je također prisutan zbog CF… Ono što je bitno je to da ja svoje dijete, koje je sad već veliki momak, ne moram da gledam da se raspada od bolova i da dan može odživjeti kao svaka druga zdrava osoba. Dino koristi lijek u manjoj dozi od preporučene i prvi put u životu je izgovorio da se osjeća zdravo zahvaljujući Kaftriju“, govori njegova majka.
Pored toga što lijek produžava život, značajno olakšava funkcionisanje i smanjuje bolove. U svijetu su mnogi pacijenti skinuti sa listi za transplataciju, zahvaljujući upravo ovom lijeku. Od novembra 2022. godine, lijek je dostupan za 15 pacijenata u RS. On direktno utiče na uzrok bolesti, a svi koji ga koriste osjećaju poboljšanje zdravstvenog stanja.
“Novoodobreni lijek ‘Trikafta’ zapravo je kombinacija tri aktivne supstance (eleksakaftora, ivakaftora i tezakaftora) koje djeluju na defektni protein kodiran CFTR genom na način da omogućuju njegovo efikasnije funkcionisanje. Rezultati dobijeni tokom studija na bolesnicima koji su koristili ovaj lijek su pokazali povećanje forsiranog ekspiratornog volumena u jednoj sekundi, koji se koristi u kontroli i praćanju brzine progresije bolesti pluća CF, samanjen broj pogoršanja plućne bolesti, povećava se indeks tjelesne mase. Ukoliko se ovaj lijek uvede na vrijeme kod bolesnika spriječiće nastanak ireverzibilnih promjena”, rekla je ranije dr Olivera Ljuboja.
Cijena lijeka je 250.000 evra godišnje po pacijentu, što je nemoguće obezbijediti bez pomoći države. Oboljeli u RS su zajedničkim snagama udruženja, oboljelih i njihovih porodica uspjeli da se izbore za pravo na lijek. Pokrenuli su inicijativu “Hoćemo Trikaftu” kojom su skrenuli pažnju na oboljele, a zahvaljujući podršci nadležnih institucija, lijek je obezbijeđen.
Finansije najveći izazov
Najveći problem za porodicu Ćerimović je bio kako pronaći finansijska sredstva i omogućiti adekvatnu terapiju koja iziskuje ogromne troškove. Osim skupih lijekova, potrebno je paziti na prehranu i konstantno brinuti o uzimanju terapije, kao i fizikalnim terapijama. Oboljelima su fizikalne terapije potrebne svaki dan i zbog toga roditelji moraju biti dobro obučeni, jer samo čekanje na termin jednom mjesečno nema svrhu. Do sada im je bilo potrebno oko 500 KM za jedan mjesec kako bi pokrili sve troškove.
“S obzirom na poskupljenja i samu nabavku lijekova, te su cifre i mnogo veće. ADEK vitamini, njih nabavljamo iz Amerike, dodaci ishrani što uključuje pojačan unos minerala, vlakana, proteina. Senzori za kontinuirano mjerenje šećera…. Uz to sama ishrana, što je kvalitetnija to je pacijent bolji, generalno kvaliteta života mnogo utječe na otpornost i izdržljivost organizma da se nosi sa bolešću. Oboljeli imaju fizikalne terapije dok borave u bolnici, a kod kuće, u većini, porodica to primjenjuje, lupkanjem po leđima da se šlajm izbaci iz pluća i mora se raditi svakodnevno. U našem slučaju ja sam edukovana od strane predsjednice udruženja i fizijatra iz Turske, kada smo bili na transplantaciji. Također sam nedavno i položila za fitnes instruktora da usavršim svoje znanje i da ga kvalitetno mogu primjeniti”, govori ova majka.
Naša sagovornica smatra da je trenutno najbitnije riješiti status oboljelih i podršku od same države.
“Malo se govori o rijetkim oboljenjima, a ona iziskuju i nabavku posebnih i skupih lijekova zbog čega je potrebna pomoć države. Također, edukacija doktora i podrška samih doktora da se djeci uvede odgovarajuća terapija, koja mora proći korake posebne nabavke i dobiti odluku nadležnih koji vode našu državu, ali bez odlaganja i traženja svojih prava putem protesta, kad roditelji više nemaju drugog izbora. Oni (oboljeli) nisu birali da budu bolesni, a u suštini što prije krenu sa odgovarajućom terapijom manja će biti oštećenja organizma i bit će korisni kompletnom društvu. Zato bih svim roditeljima poručila da nikad ne odustanu jer svaki osmijeh i dan života je bitan. Potrebno je podizati svijest i tražiti prava oboljelih. Mi smo naših 17 godina borbe ‘iza osmijeha’ skupili i satkali u korice knjige ‘Ja sam Dino’. Izdali smo je u cilju podizanja svijesti o CF i kao zahvalnost svim ljudima koji su bili uz nas na bilo koji način“, istakla je Zemira Ćerimović.
Rijetke bolesti još uvijek nisu prepoznate kao posebna grupa oboljenja koja zahtijeva poseban pristup u prepoznavanju, dijagnostici i liječenju.
„Rijetke bolesti nisu definisane niti u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti FBiH, niti u Zakonu o zdravstvenom osiguranju FBiH. Ono što dodatno komplikuje je i podijeljenost Federacije BiH na kantone i činjenica da svaki kanton ima svoj kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja. Pojedini kantoni su za određene rijetke bolesti ‘izašli u susret’ pa donijeli posebne Pravilnike pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i finansiraju određene lijekove i tretmane, ali to nije ni blizu sistemskog rješenja problema, jer su pacijenti praktično diskriminisani na osnovu mjesta stanovanja“, rekla je Elvira Muhić, predsjednica Udruženja za cističnu fibrozu BiH.
Presudan interes nadležnih institucija
Kada je u pitanju borba za stavljanje lijekova Kaftrio i Kalydeco na listu Fonda solidarnosti, Udruženje i oboljeli su uspjeli da prevaziđu prepreke zahvaljujući hrabrosti roditelja koji su u dva navrata izašli na ulicu, ali i podršci medija. Bili su ogorčeni zbog povlačenja rebalansa federalnog budžeta iz parlamentarne procedure, čime je produžen rok za nabavku nepohodnog lijeka. Borbu su obilježili protesti, pregovori i sastanci s nadležnima. Rezultiralo je time da lijek bude uvršten na listu lijekova Fonda solidarnosti FBiH, te da federalna Vlada obezbijedi sredstva, prvo za tri mjeseca u prošloj godini. Lijekovi su na listi od avgusta prošle godine i dostupni su za svu djecu starosti od šest godina pa nadalje, bez obzira na to iz kojeg kantona dolaze.
“Država izdvaja za ovu godinu oko šest miliona za CF u budžetu Federacije, ali to je isključivo za Kaftrio i Kalydeco za 12 djece koja ostvaruju uslove da koriste lijek. Ostatak terapije i dalje ide različito od kantona do kantona. Terapija otprilike košta oko pet do osam hiljada KM mjesečno, zavisi. Što je starije dijete veća je količina lijekova koja je potrebna i ukoliko ima infekciju pluća isto varira iznos mjesečne terapije. Kanton Sarajevo finansira sve, bez obzira na to šta ljekar propiše, dakle puni iznos terapije. Ostali kantoni finansiraju osnovne lijekove Pulmozyme i Bramitob, a dodatke prehrani ili neke specifične lijekove po potrebi daju ili preko javnog poziva koji raspišu nekoliko puta godišnje ili se predaje zahtjev mjesečno pa Kantonalna komisija odobri itd”, dodala je Muhić.
Osnovna inhalatorna antibiotska terapija za liječenje košta mjesečno 6.500 KM. U Kantonu Sarajevu (KS) puni iznos finansira Zavod zdravstvenog osiguranja KS. Istovremeno u Unsko-sanskom kantonu to nije slučaj. Ovdje pacijenti moraju na komisiju kantonalnog zavoda, koja u zavisnosti od raspoloživih finansija odlučuje da li će neko dobiti terapiju ili ne. Prema riječima Elvire Muhić, dešavalo se da komisija da odobrenje, ali oboljeli ne dobiju lijek jer je direktor odsutan pa nema ko da potpiše dokument. Problem je i manjak adekvatnog medicinskog kadra, u cijeloj BiH samo klinički centri u Sarajevu i Banjoj Luci imaju ljekare koji mogu raditi sa oboljelima. To je svakako još jedan trošak za sve pacijente koji moraju izdvojiti dodatna sredstva kako bi obezbijedili prevoz, smještaj, hranu…
Kako kaže, njihova borba je pokazala da ipak za sve postoji rješenje ukoliko postoji zainteresovanost nadležnih.
“Kantoni prave problem kada dijete sa CF razvije neko dodatno oboljenje, npr. dijabetes. Imali smo nekoliko slučajeva gdje nemaju nikakve pogodnosti bez obzira što je u pitanju rijetka bolest, ne daju refundaciju za senzore za mjerenje šećera. I tako, tu još imamo problem. Također, uskoro očekujemo da će Federalno ministarstvo zdravstva spustiti dobnu granicu, te da će već od iduće godine Kaftrio i Kalydeco biti dostupni i za djecu od dvije do šest godina starosti, odnosno da će se naši Pravilnici o liječenju uskladiti sa Pravilnicima u Evropskoj Uniji”, istakla je Muhić.
Naša sagovornica govori da im je od velike pomoći bilo i iskustvo Udruženja za cističnu fibrozu Republike Srpske. Kako kaže, stalno su se pozivali na činjenicu da je u jednom dijelu države ovaj problem riješen. Oboljelima je lijek u ovom entitetu dostupan od septembra 2022. godine i potpuno je besplatan. Njima Fond zdravstvene zaštite RS finansira sve bitnije lijekovi (Bramitop, Pulmozyme, Kreon, Berodual, nutri drink) koji su potrebni oboljelima ukoliko imaju dodatna oboljenja, kao i pari inhalator.
S obzirom na nedavno odobrenje za početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, potrebno je što prije početi raditi na poboljšanju uslova za oboljele, posebno za pacijente koji imaju rijetka oboljenja i često su diskriminisani i tokom obrazovanja, ali i kasnijeg zaposlenja. Kao što je spomenula i Muhić, od države se očekuje brža reakcija ne samo u pogledu usklađivanja propisa s evropskim standardima, već i u provođenju tih propisa kako bi se unaprijedila prava svih pacijenata. EU je krajem prošle godine odobrila upotrebu lijekova za djecu od dvije do šest godina i to uvrstila u pravilnik Evropske medicinske agencije (EMA).
Evropska unija je do sada dala podršku organizacijama koje su vrlo aktivne u različitim oblastima i dijelovima društva pogotovo onima koje se bave i rade sa marginalizovanima i grupama i osobama sa poteškoćama. U Federaciji BiH i RS je uz podršku sredstava EU ostvareno osnivanje Saveza za rijetke bolesti BiH 2021. godine.
Lijek Kaftrio je od 2020. besplatno dostupan u Sloveniji i svrstan na listu lijekova Zavoda za zdravstveno osiguranje Slovenije. Ovaj je lijek dostupan i u drugim zemljama članicama EU. Mnoge zemlje odobrile su lijekove Kaftrio, Kalydeco i Orkambi koji se koriste za liječenje cistične fibroze. Sva tri lijeka odobrena su za stavljanje u promet za sve zemlje članice EU na osnovu stručne ocjene Evropske agencije za lijekove (EMA). Osim u Sloveniji, lijekovi su za pacijente besplatni i u Grčkoj, Engleskoj, Španiji, Škotskoj, Danskoj, Irskoj, Austriji, Francuskoj te Italiji.
U Hrvatskoj je početkom maja 2021. počela kampanja „Kaftrio udah života“ koja je imala za cilj da osvijesti javnost i institucije o značaju lijekova Kaftrio, Kalydeco i Orkambi za oboljele od CF. Konačan ishod je bio takav da su lijekovi stavljeni na listu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).
„Kampanjom smo mobilizirali mnoge poznate ličnosti iz javnog života, ali i tisuće drugih koji su kroz osvoje objave slali poruku važnosti ove kampanje. Organizirali smo i potpisivanje peticije, te smo prikupili više od 34.000 potpisa što je vrlo velika brojka. Pisali smo brojna otvorena pisma na visoke dužnosnike kako bismo apelirali da se i osobno založe za pozitivnu odluku povjerenstva za lijekove. Podršku smo imali i od brojnih nezavisnih institucija u RH, ali je tek u rujnu donesena je odluka o uvrštavanju Kaftria, Kalydeca i Orkambia na osnovnu listu HZZO-a. Bilo je iznimno zahtjevno zadržati interes javnosti koja nas je pratila u kampanji jer često smo našu priču i poruku slali putem medija i danas je teško riječima opisati zahvalu svima koji su nas podržali i pratili u našoj borbi“, prisjeća se Nataša Šimunović, predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od cistične fibroze.
Šimunović podsjeća da je najveći izazov bio pokretanje svih relevantnih učesnika, jer stavljanje lijekova na osnovnu listu u ovom slučaju nije išlo uobičajenim mehanizmom.
„Ovdje je inicijativa išla od male skupine ljudi koji su se okupili u namjeri da promijene živote oboljelih od CF. Puno sastanaka i kontakata je u pozadini odrađeno i tek smo onda krenuli sa kampanjom. Veliku podršku imali smo od CF Europe sa kojom smo osnovali tzv. radnu skupinu u koju su bili uključeni i predstavnici Vertexa (proizvođač lijekova), Medison Pharme (uvoznik lijekova) te CF Centra (naši liječnici)“, napominje.
Iz hrvatskog Udruženja objašnjavaju da oboljeli trenutno nemaju problema koje bi trebalo što prije riješiti, ali da uvijek postoji prostor za napredak. Upravo zbog toga sprovode projekte kako bi dodatno olakšali život oboljelih i njihovih porodica.
„Suradnja sa CF Europe je zasigurno pomogla da krenemo u cijeli proces. U vrijeme kad smo započeli sa kampanjom bili smo svjesni činjenice da u našem okruženju (Slovenija, Italija, Austrija…) oboljeli već duže vrijeme imaju lijekove u primjeni kod oboljelih od CF, no u njihovom slučaju lijekovi su redovnim putem stavljeni na listu. Znači, kod njih nije bilo potrebe da Udruge oboljelih pokrenu taj proces pa da smo se našli u situaciji gdje smo sve morali sami proučavati i kreirati“, rekla je Šimunović.
Oboljelima i njihovim porodicama podršku šalje i Udruženje iz Hrvatske, uz poruku da je njihov primjer pokazatelj da je sve moguće ako postoje velika volja i upornost bez obzira na to što je u cjelokupni proces bio uključen mali broj ljudi.
„Bez obzira na specifičnosti političkog sistema vjerujem da postoji način da se i taj problem premosti. Vjerovatno postoji neki lijek za rijetke bolesti koji je dostupan oboljelima u cijeloj zemlji, pa bi po tom modelu trebalo tražiti rješenje. Nažalost, ukoliko se sama CF zajednica ne angažira teško je očekivati da će netko drugi to napraviti“, poručuju za kraj.