Kao fotograf koji besprijekorno vlada tehnikom i svojim radom doprinosi fotografiji, Samir Zahirović iz Tuzle nedavno je dobio zvanje FIAP bronze. Ovo priznanje dolazi kao kruna svim njegovim dosadašnjim priznanjima i nagradama.
Piše: Danica Novaković; naslovna fotografija: Edmond Ibrahimi
Samirova ljubav prema fotografiji rodila se u šestom razredu osnovne škole, kada je napravio prve korake u školskoj foto-sekciji, a kasnije je nastavio sa fotografisanjem u foto-sekciji gimnazije. Nakon toga počeo je da radi kao foto-reporter za lokalni list „Front slobode”, ali je zbog gašenja lista, neposredno pred početak rata, počeo da radi kao kamerman na lokalnoj televiziji. Ubrzo je po završetku rata otišao u Njemačku, gdje je 1995. godine nastala njegova prva samostalna izložba u Ahenu, u sklopu manifestacije „Tuzla-Eine Stadt in Europa“. Boraveći tamo, Samir se godinama bavio komercijalnom fotografijom, a najviše ga je inspirisala arhitektura.
„Ozbiljniji profesionalni rad započeo sam 1994. godine u Njemačkoj, gdje sam radeći za dva poznata fotografa naučio puno o fotografiji. Takođe, imao sam priliku da radim sa jednim od najboljih fotografa za arhitekturu u Njemačkoj. Zbog mog komercijalnog angažmana, dosta sam fotografisao arhitekturu, tako da je moja druga samostalna izložba ‘Lica Shiraza’, pored mnoštva drugih, uključivala i fotografije veličanstvenih građevina. Ova moja izložba ugledala je svjetlo dana tek u junu 2017. godine“, ispričao nam je.
Poznato je da su Samirova specijalnost panorame 360 stepeni, kao i fotografisanje portreta. Ovog umjetnika oduvijek su fascinirali portreti, što se vidi kroz njegove izložbe. Ipak, želio je da isproba i nešto novo, i to ga je odvelo njegovoj drugoj ljubavi, panorami.
„Ono što me je privuklo kod portreta je da portret pokazuje emociju i dušu osobe, a ujedno vas i povezuje sa modelom. Kod ovog žanra je jako bitno uspostaviti kontakt i upoznati osobu koju fotografišete, a fotografisanje sa velike daljine nije nimalo preporučljivo”, objasnio nam je.
Nakon dugogodišnjeg fotografisanja odlučio je da isproba i nešto novo.
“360 stepeni panorame su uvijek bile nešto što sam htio probati, ali nisam imao odgovarajuću opremu i znanje. Onda sam 2006. godine, nabavio odgovarajuću opremu, te počeo učiti i eksperimentisati”, prisjeća se Samir.
Njegovo stvaralaštvo 2020. godine, krunisano je zvanjem EFIAP bronze, koje za poseban doprinos fotografiji u svijetu, dodjeljuje Međunarodna asocijacija umjetničke fotografije. Osim toga, Samir je već tri godine uzastopno najuspješniji autor u BiH, što je dokaz njegove angažovanosti, ali i kvaliteta samih radova. On je i jedan od prvih pobjednika foto-konkursa „Goran Terzić“, koji organizuje redakcija eTrafike u znak sjećanja na preminulog kolegu.
„Ono što je doprinijelo mom uspjehu je dosta dobrih fotografija, ali i iskustvo koje fotografije poslati na izložbe. Sa godinama se stekne to iskustvo, te umjetnik shvati da nije uvijek moguće poslati na konkurs neke fotografije koje su mu možda, iz nekoga razloga, drage, nego one koje će sigurno proći kod žirija i dobiti dobre ocjene. Takođe, potrebno je stalno raditi na novim fotografijama, fotografisati i isprobavati nove stvari, jer jedino tako postajemo najbolji u onome što radimo“, izjavio je.
S obzirom na posao kojim se bavi, Samir često putuje, čime spaja ljubav prema fotografiji i putovanjima. Kako kaže, najljepše iskustvo putovanja doživio je u Iranu. Ipak, trenutna situacija prouzrokovana virusom korona, ne dopušta mu da putuje izvan države, te je ove godine obilazio samo mjesta u BiH.
„Volim da putujem, a posao mi je takav da je to čak i poželjno. Postoji još mnogo lokacija na koje bih volio otputovati, ako bude prilike. Prvo što bih obišao jeste Daleki istok, najvjerovatnije Vijetnam ili Indonezija. Nažalost, zbog pandemije je sada i putovanje do Loznice doživljaj. Ove godine napravio sam samo jedan manji krug po BiH, obilazeći razna mjesta u potrazi za motivima za moje fotografije. Ipak, uprkos svemu uspjevam da pronađem dosta inspiracije u svojoj okolini“, izjavio je Samir za eTrafiku.
Putujući, Samir je, pored toga što je napravio dosta kvalitetnih slika i dobio mnoštvo nagrada sa međunarodnih izložbi, takođe, stekao i dosta prijatelja. Druženja sa kolegama su za njega jedna od najljepših strana ovog posla. Dolazak u Banjaluku, Sarajevo, Trebinje, i ostala mjesta nije moguć, a da se ne sretne sa nekim od kolega. Iako dosta putuje zbog posla, voli i onu drugu stranu putovanja, koja naravno uključuje i organizovana druženja sa kolegama.
„Sa međunarodnih izložbi imam za sada više od 250 različitih nagrada, od toga 45 zlatnih medalja, 16 srebrnih, 18 bronzanih i 160 pohvala i diploma. Neke od njih su mi posebno drage, zbog toga što potiču sa izložbi koje imaju dugu tradiciju i veliki broj učesnika. Kao omiljena mjesta izdvojio bih Maitland u Australiji, salone u Norveškoj i Velikog Britaniji, i trijenale pozorišne fotografije u Novom Sadu, koje se održava u sklopu Sterijinog pozorja. Kada su u pitanju druženja, najviše se radujem druženju u Leskovcu, u sklopu ExYU samita fotografa, koji je ove godine trebalo imati svoje deseto izdanje, ali zbog pandemije je održan onlajn“, izjavio je za kraj našeg razgovora.
