Žene carski rez doživljavaju kao spas od akušerskog nasilja

Zbog raširenog akušerskog nasilja i traumatičnih iskustava, bilo vlastitih ili onih o kojima su slušale od drugih žena, mnoge trudnice insistiraju na porodu carskim rezom. Međutim, dosta žena nije dovoljno informisano o samim rizicima, ali i onome što prethodi kako bi uopšte došlo do njega. Želja trudnice da se porodi na taj način, nije dovoljna. Glavni razlog je taj da se carski rez obavlja onda kada to zahtijeva stanje žene i djeteta, a konačnu odluku donosi konzilijum ljekara.

Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Mediha Vrućak-Hadžiabdić – Fotobaza.ba

Melisa (promijenjeno ime zbog zaštite identiteta), prije dvije godine se porodila u jednom državnom bh. porodilištu. Trudnoću je vodila privatno kod doktorice koja radi i u porodilištu gdje je rodila. Zbog ranije povrede kuka, mislila je da će imati pravo na carski rez. Zbog lošeg zdravstvenog stanja, od šestog mjeseca trudnoće morala je strogo da miruje.

„Kada sam primljena u bolnicu imala sam nenormalne bolove. Pisala sam svojoj doktorici koja me je samo jednom obišla i poslije se nije javljala. Obilazili su me svakih šest-sedam sati. Bila sam iscrpljena, potpuno bez apetita i molila sam da me porode carskim rezom kako bi se konačno sve završilo. Vjerujte, bila sam spremna na sve jer nisam imala snage za porod. Rodila sam zdravu bebu, nakon što su mi nekoliko puta uključivali drip i forsirali prirodan porod”, govori ova porodilja.

Doktorica je bila upoznata sa povredom kuka, a Melisi je ranije rečeno da će joj ponuditi dvije opcije. Pretpostavila je da je riječ o prirodnom i porođaju carskim rezom.

„Moj zaručnik je svjedočio mojim bolovima i plakao zajedno sa mnom jer mi nije mogao pomoći. Kada su trudovi krenuli, jedan od tehničara mi je rekao ‘ovdje piše da Vas se pripremalo za carski’ i ja sam mu rekla da mi je rečeno da ću dobiti tu opciju, ali moja doktorica se ne javlja nikako, iako sam joj i pisala. I na kraju sam morala na prirodni uz pomoć dripa, a kreveti su toliko neudobni da je bol u kuku bio skoro nesnosan. Nije mi jasno zašto sam bila pripremana za carski rez radi kuka za koji su bili unaprijed obaviješteni da imam problem. Zašto mi je ubrizgavan drip da se izazovu što prije kontrakcije koje bole više od prirodnih? To su mi bile traume koje su mi ostale urezane”, prisjeća se.

Iako je rodila zdravu bebu, tu Melisinim mukama nije bio kraj. Jedva je dojila, jer je i dalje imala jake bolove. Beba je bila iscrpljena poslije porođaja, a kasnije su je pratili i jaki grčevi. Nažalost, nakon dva mjeseca, preminula je sindromom iznenadne smrti. I ona i zaručnik su krivili sebe smatrajući da su uradili nešto pogrešno.

„Nisam se osjećala kao dobra majka, jer nisam mogla da je dojim od svojih bolova. Osjećala sam da se ne mogu zbližiti s njom. Nisam imala suicidalne misli, ali sam bila konstantno umorna i iscrpljena od bolova. Nakon smrti bebe, bila sam slomljena. Potražila sam pomoć psihijatra koji mi je propisao antidepresive. Čim sam saznala za drugu trudnoću, propisan mi je samo jedan lijek. Preporučeno mi je da uradim „NIPT” test kako bi se na vrijeme otkrilo da li su lijekovi naštetili plodu. Ta mogućnost me ponovo slomila, nisam znala da li ću zadržati bebu zbog mog prihičkog i fizičkog stanja. Međutim, nalaz je došao uredan i odlučila sam da ću roditi”, priznaje.

„Sestra je bila spremna da plati”

Napominje da je njena sestra bila spremna da plati carski rez nakon što je Melisa tri dana provela u bolnici u jakim bolovima. Rečeno im je da će pokušati prirodan porođaj, a ukoliko ne uspije, onda će završiti carskim rezom.

Predsjednica Udruženja „Baby steps“ Amila Tatarević napominje da mnoge žene insistiraju na carskom rezu upravo zbog akušerskog nasilja i traumatskih iskustava što otvara vrata korupciji. Žene često traže veze ili daju novac kako bi dobile carski rez bez medicinske indikacije, a takva praksa narušava integritet zdravstvenog sistema, jer se izvode nepotrebni zahvati koji povećavaju rizike za zdravlje žena.

„Veliki problem je nedovoljna informisanost trudnica o rizicima carskog reza. Iako mnogi misle da je to najlakši i najsigurniji način porođaja, carski rez je velika operacija koja nosi mnogo veće rizike nego prirodni porod, uključujući infekcije, komplikacije i dugotrajan oporavak. Zdravstveni sistem ne pruža adekvatne informacije o svim metodama poroda, a medicinsko osoblje nije dovoljno edukovano ni usmjereno na promovisanje prirodnog poroda. U BiH, prirodni porod nakon carskog reza (VBAC) gotovo da ne postoji, pa se ponovni carski rez često zakazuje i par sedmica prije termina, iako to nije medicinski opravdano”, objašnjava Tatarević.

Napominje da postoji i svjedočenje žena koje su se suočile s ozbiljnim problemima zbog nepravovremenog izvođenja carskog reza. Zbog zakazanih operacija i korupcije, sala ili ljekari nisu bili dostupni za hitne slučajeve, što je dovelo do ugrožavanja zdravlja porodilja, pa i smrtnih ishoda.

Želja za carskim rezom često je motivisana strahom od prirodnog porođaja, koji je dodatno pojačan negativnim iskustvima drugih žena ili nedostatkom povjerenja u zdravstveni sistem.

„Iako žena ima pravo izraziti želju za carskim rezom, odluka o ovoj operaciji mora biti zasnovana na jasnim medicinskim indikacijama, koje su ključne za zdravlje porodilje i zdravlje bebe. Praksa u BiH varira. U privatnim klinikama, carski rez je često dostupan na zahtjev, bez potrebe za medicinskom indikacijom, dok u javnim bolnicama to nije slučaj. Ipak, i u javnim ustanovama se povremeno dešava da žene dobiju carski rez putem veza ili davanja novca, što stvara prostor za korupciju. Ipak, zvanični stav medicinske struke jeste da carski rez nije nešto što se dobija na zahtjev pacijentice bez medicinske indikacije, već ozbiljna hirurška intervencija koja se radi isključivo kada postoji medicinska potreba”, pojasnila je Tatarević.

Smatra da porođaj treba da bude čin ispunjen sigurnošću, podrškom i dostojanstvom, a on za veliki broj žena postaje izvor neizvjesnosti, strepnje, pa čak i fizičke i emocionalne patnje. Upravo u tom kontekstu treba posmatrati priče o carskom rezu kao „spasu“, ali i o davanju mita, što često predstavlja posljednji pokušaj žena da osiguraju minimum sigurnosti za sebe i svoje dijete.

„Strah koji osjećaju nije iracionalan, već je oblikovan ili prethodnim vlastitim iskustvom ili pričama drugih žena koje su prošle kroz porođajna iskustva obilježena neljudskim postupanjem, grubim ponašanjem medicinskog osoblja, ignorisanjem boli, a najčešće i verbalnim poniženjima. Ovakva iskustva akušerskog nasilja, postala su toliko rasprostranjena da su se uvukla u kolektivnu svijest žena. U takvom okruženju, carski rez često se doživljava kao jedini izlaz, jer je to najlakši način za dogovoriti porod – termin se može precizirati i ‘osigurati’ u saradnji s određenim doktorima, a ujedno se i percipira kao lakši put u odnosu na prirodni porod. To, međutim, često vodi do situacije gdje žene, u pokušaju da dogovore carski rez na zahtjev, pribjegavaju traženju veza, poznanstava, pa čak i davanju mita”, smatra ona.

„Tražiću način da se porodim carskim rezom”

Nakon traume tokom prvom porođaja, Melisa ne krije da već traži mogućnosti koje bi joj pomogle da drugu bebu rodi carskim rezom. Već se počela raspitivati, a u tome ima i podršku zaručnika i porodice. Sa doktorom koji joj vodi drugu trudnoću razgovarala je o toj opciji.

„Još imam te momente depresije, ali ide na bolje jer sad bar znam ishod i da je sve u redu sa bebom. Sestra mi već daje uvjerenje i s doktorom sam pričala radi stresa prvog poroda da se ide na carski, to je trenutno opcija koje se svi drže. Sestra mi je čak rekla i ako moramo ići u privatno porodilište da ćemo ići, samo da ne prolazim opet isti stres. Tražiću način da se sad porodim carskim rezom. To vjerovatno znači privatna klinika ili davanje novca unaprijed, ali ne znam kako to ide. Moj doktor me na posljednjem pregledu zagrlio kao otac i rekao ‘probat ćemo sve što možemo da ti se olakša’, kazuje.

Kada je carski rez dobra opcija?

Carski rez je opravdan kada postoje jasne medicinske indikacije koje ugrožavaju život ili zdravlje majke i bebe kao što su npr. nepravilna pozicija ploda, komplikacije poput preeklampsije, hronična oboljenja majke, višestruke trudnoće ili prethodne operacije na materici. Ponekad se intervencija vrši i u situacijama kada prirodni porod ne napreduje ili kada postoji akutna opasnost za bebu.

„Svaka operacija, uključujući carski rez, nosi rizik od infekcija, unutrašnjih krvarenja ili drugih komplikacija, koje mogu imati dugoročne posljedice. Takođe, žene koje se porode carskim rezom suočavaju se sa dužim oporavkom, što uključuje bolove, veći stres i duži boravak u bolnici. Važno je naglasiti da odluka o carskom rezu uvijek mora biti zasnovana na medicinskim indikacijama i stručnoj procjeni ljekara. Carski rez nije stvar ličnog izbora ili komfora, već ozbiljan hirurški zahvat koji se izvodi isključivo kada postoji medicinska potreba. Svaka intervencija ovog tipa podrazumijeva određenu komplikaciju i zahtijeva odgovornu odluku”, jasna je Tatarević.

U BiH nema precizne statistike koliko često se izvodi carski rez. Prema nekim procjenama, stopa carskog reza je već odavno prešla 30 odsto, a u nekim zdravstvenim ustanovama čak i 40, što je daleko od preporučene stope Svjetske zdravstvene organizacije (10-15 odsto) i učestalosti carskih rezova u razvijenim zemljama.

Npr. u Kantonalnoj bolnici (KB) Zenica 30-40 odsto poroda završi carskim rezom, dok je u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla riječ o 33 odsto, a u sarajevskoj Klinici za ginekologiju i akušerstvo oko 35 odsto.

„Odluku o načinu dovršavanja poroda donosi konzilij ljekara Odjela za ginekologiju i akušerstvo, na temelju medicinskih indikacija i procjene zdravstvenog stanja trudnice i ploda, uzimajući u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na sigurnost poroda. U dežurstvima ovu odluku donosi dežurni ljekar, specijalista ginekologije i akušerstva. Prioritet je uvijek sigurnost i dobrobit majke i djeteta”, rekao je dr Rasim Iriškić iz KB Zenica.

Isti slučaj je i u Tuzli. Konzilijarni pregled se sastoji od detaljnog kliničkog pregleda, te uvida u medicinsku dokumentaciju pacijentkinje, te ukoliko postoji indikacija za carski rez donosi se konačna odluka.

Troškovi carskog reza variraju

Osim nedostatka precizne statistike za učestalošću carskog reza, ne postoje ni tačni podaci koliko košta ovakav vid poroda. U suštini, glavna razlika je u tome da li je riječ o privatnom ili državnom porodilištu. Ukoliko trudnica odluči da se porodi privatno, cijena se kreće u rasponu od nekoliko hiljada maraka. U javnim bolnicama troškove pokriva Zavod zdravstvenog osiguranja.

„Poznato je da su troškovi samog carskog reza za zdravstveni sistem veći u odnosu na troškove vaginalnog poroda zbog složenosti procedure, upotrebe operacione sale, dužeg boravka u bolnici i veće mogućnosti komplikacija. Ovdje nećemo govoriti o iznosima ‘štela’ za carski rez i korupciji, ali i tu postoje nezvanične javno poznate tarife kod pojedinih doktora”, napominju iz „Baby steps-a”.