Gošća četvrtog u nizu od deset podcasta „Mrzim kada sama šetam noću“ koji se kroz eksplanatorno novinarstvo bavi nasiljem nad ženama je Dina Bajrektarević, aktivistkinja, direktorica Tuzlanskog Otvorenog Centra i dugogodišnja članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa. Bajrektarević je govorila o tome šta za nju predstavlja šetati sama noću, naročito nakon što je u Banjaluci napadnuta od strane grupe huligana, te o podršci i važnosti pružanja psihoterapije osobi koja je preživjela nasilje.
Autorka: Vanja Šunjić; Foto: Vanja Stokić – Fotobaza.ba
Kako ona navodi, mi smo društvo koje je normalizovalo nasilje i zato se o njemu toliko malo govori na pravi način. Problem se usložnjava ukoliko se pojedinac_ka ne uklapa u naše heretonormativne standarde, ili na bilo koji drugi način odluči da živi svoj autentični život. Govorila je i o konverzivnoj terapiji kojoj se i dalje podvrgava veliki broj osoba u našem društvu čiji se identiteti, rodna ili seksualna orijentacija ne poklapa sa heteronormativnim standardima, te o nasilju u istospolnim zajednicama i (ne)reagovanju institucija na njih.
Komentarišući sav naziv podcasta, ona govori da je jako fokusirana i prati prostor oko sebe kada se sama kreće noću ulicama.
“Kad vidim druge žene, više razmišljam o tome kako da reagujem u slučaju da se njima nešto desi. Izbjegavam da hodam sama po mraku, no ukoliko nemam drugu opciju, imam popriličan strah da sama šetam noću“, navodi ona.
Vraćajući se na napad u Banjaluci kada je grupa huligana napala članice i članove Bh. povorke ponosa, aktiviste i novinare, a sve zbog mržnje prema LGBTIQ zajednici, prisjeća se da je počela da trči vidjevši iza sebe masu maskiranih huligana.
„Meni je najteža posljedica, pored gubitka sna i apetita, te nemogućnosti da budem u otvorenom prostoru bila dehumanizacija koju sam doživjela zbog svog identiteta lezbejke koji je kod mene izuzetno preplavljen ponosom i time da se ne plašim svog identiteta. Ja sam, naredna dva mjeseca kada bih se pogledala u ogledalo, vidjela vreću za udaranje i vršenje nasilja, a ne osobu. Bez ikakvog povoda i većeg motiva, osim što pripadam LGBTIQ zajednici. To mi je bio najveći izazov s kojim sam se borila poslije napada u Banjaluci“, govori ona.
Na pitanje zašto se u našem društvu tako malo na pravi način govori o nasilju koje je sveprisutno i zašto je izostala socijalna osuda napada u Banjaluci, Bajrektarević odgovara da naše društvo normalizuje nasilje kroz odgoj, šale i ophođenje jednih prema drugima, čime se uvijek nalazi opravdanje za njega. Odgovor i prevenciju nasilju vidi u edukaciji i razgovoru.
„Razgovor i velika feministička revolucija mogu dovesti do mijenjanja patrijarhalnih obrazaca ponašanja. Prevashodno sa individualnog nivoa, da svaka od nas prepozna koji su to šabloni koje smo pokupile kroz transgeneracijske prenose trauma. Žene koje odrastaju u patrijarhalnom društvu razviju internaliziranu mizoginiju. Često te žene gledamo kao naše neprijatelje, a ja ih gledam kao žrtve jednog patrijarhalnog sistema koji ih ugnjetava“, govori ona.
Bajrektarević naglašava da nasilje, iako je sveprisutno, mnogo je izraženije prema marginalizovanim grupama, a naročito LGBTI zajednici.
“Kad ste generalno dio LGBTI zajednice, a posebno ako ste lezbejka, trans, biseksualna, ili interspolna žena, samim svojim identitetom iskačete iz ustaljenih heteronormativnih šablona i dešava se da nasilje osjetite na svakom nivou, od porodičnog nasilja gdje imamo podatke sa terena da se na nivou BiH, uglavnom zbog pritiska porodice rade konverzivne terapije koje su prisilne terapije da se „izliječi“ bilo čiji rodni ili seksualni identitet, što je zabranjeno u određenim državama i nema dokaza da se bilo čija seksualnost ili rodni identitet bilo kojim metodama može „izliječiti“. Ono što se često radi jesu invazivne metode, gdje osim psihološke traume osoba doživljava i fizičku traumu“, naglašava ona.
Ističe da je svakodnevni problem i mobing na poslu, nemogućnost ostvarivanja zaposlenja, ali i generalno iskrivljena slika o lezbejkama u našem patrijarhalnom društvu.
„Iskoristila bih ovu našu zajedničku privilegiju i prostor da kažem svim LGBTI osobama koje će ovo slušati da je sa vama sve u redu. Vama niko ne može reći da ste vi problem, ili da je u vama problem, sa vama je sve u redu. Mnogo ljudi vas podržava i voli. Imate sigurnost koju ćete pronaći u zajednici, ali i među vašim prijateljima i prijateljicama. Sa vama je u potpunosti sve OK“, kaže ona.
