Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je kriv zbog diskriminacije LGBTIQ osoba, presudio je Osnovni sud Banjaluka, po tužbi Sarajevskog otvorenog centra iz 2023. godine. Presuda dolazi tri godine nakon što je Milorad Dodik, tokom trajanja svog mandata, javno pozivao na zabranu LGBTIQ događaja u Banjaluci i svojim izjavama u javnosti stvorio neprijateljsko okruženje za LGBTIQ zajednicu. Neposredno nakon njegovih pojavljivanja u medijima, grupa od 30-40 maskiranih huligana, fizički je napala grupu od petnaestak LGBTIQ aktivista, od kojih su većina bile žene. Zbog napada još uvijek niko nije kažnjen, iako su žrtve identifikovale nekoliko napadača i njihove podatke proslijedile policiji.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Mirko Slavković – Fotobaza.ba
Da podsjetimo, tokom marta 2023. godine, Bh. povorka ponosa najavila je održavanje manjeg događaja u Banjaluci, koji se sastojao od prikazivanja filma, panel diskusije i žurke. Neposredno nakon najave, u javnosti su se pojavile lažne vijesti da će se u Banjaluci desiti Povorka ponosa — protestna šetnja koja se organizuje jednom godišnje u Sarajevu. Tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je u svojim javnim izjavama isticao da LGBTIQ osobama treba zabraniti pristup školama, izbaciti njihove sadržaje iz udžbenika i čak ih ograničiti na društvenim mrežama. Uz to, pozivao je na zabranu internog, zatvorenog događaja koji je trebalo da bude održan u Banjaluci.
„Mislim da to zagađuje javni prostor, društveni prostor i ja mislim da to treba eliminisati”, kazao je on, između ostalih uvredljivih i diskriminatornih izjava, jasno ističući da je on protiv LGBTIQ zajednice i da njeni članovi treba da se presele na izolovana ostrva.
Mediji su prenosili njegove izjave, kojima se pridružio i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Stvarana je neprijateljska atmosfera, da bi noć prije najavljenog događaja centrom Banjaluke, neposredno uz Palatu predsjednika, defilovala grupa maskiranih huligana, koji su skandirali prijetnje i uvrede za LGBTIQ zajednicu, palili baklje i bacali petarde. Uz to, centar Banjaluke su oblijepili naljepnicama i transparentima na kojima pozivaju na ubistvo homoseksualaca.
Narednog dana, policija odlučuje da zabrani događaj, nakon čega i organizatori, aktivisti Bh. povorke ponosa, odlučuju da zbog lične i sigurnosti učesnika, otkažu događaj. S obzirom na to da se nisu osjećali bezbjedno, a već su doputovali u Banjaluku, odlučili su da održe interni sastanak u privatnim prostorijama jedne nevladine organizacije. Neposredno nakon što su stigli u prostorije, došla je i policija koja ih je obavijestila da se sprema napad na njih i zatražila da napuste Banjaluku. Nakon što su aktivisti napustili prostorije i izašli na ulicu, pod pratnjom dva policijska automobila, na mjesto dešavanja došlo je između 30 i 40 maskiranih huligana, koji su fizički napali aktiviste, vrijeđali ih i prijetili im smrću. Nekoliko osoba je povrijeđeno. Kasnije te večeri, policija je od svih žrtava tražila da odmah napuste Banjaluku, tvrdeći da ne može da im garantuje sigurnost. Oko dva sata ujutru, grupa od petnaestak ljudi, uključujući i nekoliko njih koji žive u Banjaluci, bila je prinuđena da ode iz ovog grada na neko vrijeme.
Trenutno se vodi nekoliko postupaka u vezi ovog napada, a prvi rezultat je presuda Osnovnog suda protiv Milorada Dodika, kog je tužila nevladina organizacija Sarajevski otvoreni centar. Ova institucija je utvrdila da je Dodik svojim izjavama u medijima više puta, tokom marta 2023. godine, diskriminisao cijelu zajednicu na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Upravo ti istupi u medijima su stvorili neprijateljsko okruženje za LGBTIQ osobe.
„Tadašnji Predsjednik Republike Srpske je javno davao diskriminatorne izjave protiv LGBTI osoba uoči, ali i nakon događaja koji je Bh. povorka ponosa planirala održati u Banjoj Luci. Podsjećamo da su 18. marta 2023, huligani napali LGBTI aktiviste i aktivistkinje u Banjoj Luci”, navode iz Sarajevskog otvorenog centra, nevladine organizacije posvećene zaštiti i unapređenju prava LGBTIQ osoba.
Sarajevski otvoreni centar ističe da je ova presuda važna jer pokazuje da govori političara mogu imati ozbiljne posljedice na cijele zajednice, posebno kada sadrže diskriminatorne i stigmatizujuće izjave.
„Ova presuda, iako tek prvostepena, predstavlja simboličan, ali značajan iskorak i podsjetnik da niko ne treba biti iznad zakona. Zakoni ove države treba da štite sve njene građane i građanke, bez obzira na seksualnu orijentaciju, rodni identitet ili bilo koje drugo lično svojstvo”, kaže Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.
U ovom slučaju, Sarajevski otvoreni centar je zastupala advokatica Dženana Hadžiomerović, koja kaže da je Osnovni sud u Banjaluci dosljedno primjenio izmjene Zakona o zabrani diskriminacije BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima, što je ohrabrujuće.
„Značajno je da sudovi u Bosni i Hercegovini sve jasnije primjenjuju princip da nijedan političar, bez obzira na funkciju koju obavlja, nema neograničeno pravo na slobodu izražavanja ukoliko se takvim izjavama krši pravo na jednako postupanje LGBTI osoba ili bilo koje druge manjinske ili ranjive društvene grupe ili pojedinca’’, kazala je Dženana Hadžiomerović.
U svojoj tužbi, Sarajevski otvoreni centar je naveo da Milorad Dodik nema pravo imuniteta od pokretanja parničnog postupka protiv njega, da je odgovoran za postupke koji nisu izvršeni u sklopu njegovih dužnosti kao
predsjednika Republike Srpske već održavaju njegov lični stav.
„Čak da se i prihvati da su sporne izjave date kao dio političke izjave, tuženi ne bi uživao imunitet u konkretnom slučaju, s obzirom na to da predmetne izjave odražavaju lični stav tuženog, te da nisu u uskoj vezi sa nadležnostima tuženog kao predsjednika”, navela je sudija Dejana Tepić u presudi.
Miloradu Dodiku se presudom zabranjuje „svako dalje poduzimanje istih ili sličnih radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje prema članovima LGBTI zajednice”, te mu se naređuje da o svom trošku objavi presudu u medijima koji se distribuiraju na području Bosne i Hercegovine. Takođe, on je obavezan da Sarajevskom otvorenom centru nadoknadi troškove parničnog postupka.
Odbrana Milorada Dodika je u odgovoru na tužbu tvrdila da date izjave spadaju u domen slobode izražavanja. Sarajevski otvoreni centar je priložio 26 materijalnih dokaza, sačinjenih od video izjava Milorada Dodika i tekstova u medijima. Sud je prihvatio sve dokaze.
Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine propisuje da je diskriminacija svako različito postupanje,
što uključuje svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti bilo kojoj osobi ili grupi, koje ostavlja posljedice po druge osobe, na način da im se ugrožavaju prava i slobode u svim oblastima života.
„Za postojanje neposredne diskriminacije potrebno je utvrditi na koji način je izvršeno različito postupanje, karakteristiku, odnosno zabranjeni osnov zbog kojeg se dešava povreda prava, stvarnu ili hipotetičku osobu ili grupu koja je u istoj ili sličnoj situaciji, posljedicu — dovođenje u nepovoljan položaj, te da li eventualno postoji opravdanje za tu radnju. Sud je zaključio da je tužilac dokazao sve elemente za postojanje neposredne diskriminacije”, navedeno je u presudi.
Dalje se navodi da je Sarajevski otvoreni centar dokazao da je Milorad Dodik pripadnicima LGBT zajednice svojim izjavama ugrozio slobodu mirnog okupljanja i slobode udruživanja s drugima, kao i pravo na obrazovanje i pravo na slobodu kretanja i prebivališta. Sva ova prava i slobode su zagarantovane Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama
„Pozivajući organe Republike Srpske da u okviru svojih nadležnosti zabrane održavanje najavljene manifestacije, pozivajući pripadnike LGBTI zajednice da se presele u druga ‘mjesta i ostrva po svijetu’, te predlažući da se zakonom zabrani pristup pripadnicima LGBTI zajednice obrazovnim ustanovama, i to isključivo zbog seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. Sud nalazi da su sporne izjave direktno motivisane uspravo ovim ličnim svojstvima, budući da se ne odnose na konkretno ponašanje ili postupanje pojedinaca, već na samu pripadnost LBGTI zajednici”, navedeno je u presudi.
Kako se dodaje, Milorad Dodik nije imao ovakve izjave usmjene protiv drugih grupa, već isključivo protiv LGBTI zajednice. Sudija Tepić navodi i da ne postoje dokazi da je Dodik motivisao huligane da napadnu grupu aktivista, ali da ga to ne oslobađa odgovornosti.
„Sama činjenica da se predmetna manifestacija nije održala usljed drugih okolnosti za koje ne postoje dokazi da ih je tuženi podstrekao, kao i činjenica da najavljeni zakon nije donesen, ne umanjuju odgovornost tuženog za diskriminaciju budući da je tuženi sa pozicije funkcije koju je obavljao, a koja predstavlja najvišu funkciju u Republici Srpskoj, bio dužan da se uzdrži od diskriminacije, te da podstiče jednako postupanje u ostvarivanju prava i sloboda svim građanima, uključujući i pripadnike LGBTI zajednice”, stoji u presudi.
Sudija dodaje da kao posljedica diskriminacije ne mora nužno da nastane materijalna šteta, već ona može da se ogleda i u povredi dostojanstva.
„Osjećaja poniženja, straha ili stvaranja neprijateljskog i uvredljivog okruženja. U konkretnom slučaju sud nalazi da su izjave tuženog imale za posljedicu povredu dostojanstva članova LGBTI zajednice, osjećaj stigmatizacije i društvene isključenosti, stvaranje neprijateljskog i ponižavajućeg javnog okruženja i obeshrabrivanje njihovog učešća u javnom i društvenom životu, a koje predstavljaju uznemiravanje. Sud posebno ističe da bezbjednosni razlozi, na koje se tuženi posredno poziva, ne mogu predstavljati osnov za diskriminatorno postupanje prema žrtvi, već eventualno obavezu države da osigura adekvatnu zaštitu skupa”, navedeno je u presudi.
Sud nije prihvatio tvrdnje Milorada Dodika da ove izjave predstavljaju njegovo lično mišljenje i vrijednosni sud, koji je zaštićen načelom slobode mišljenja i izražavanja.
„Sloboda izražavanja ni prema domaćem pravu ni prema međunarodnim standardima, ne predstavlja apsolutno pravo, već podliježe testu legitimnosti, nužnosti i proporcionalnosti. U konkretnom slučaju, sporne izjave ne predstavljaju puku ocjenu događaja, već sadrže elemente generalizacije cijele društvene grupe, stigmatizacije i delegitimizacije njihovog prisustva u javnom prostoru i društvu, te poziva na njihovo institucionalno i društveno isključenje i kao takve, po svojoj težini i efektu, prevazilaze granice ličnog vrijednosnog suda. Od političara i nosilaca javnih funkcija se očekuje viši stepen odgovornosti u javnom govoru, jer njihove izjave imaju znatno veći društveni uticaj, mogu legitimisati netrepeljivost prema manjinskim grupama, kao i uticati na ponašanje drugih aktera u društvu”, pojašnjeno je.
