Napokon smo dočekali i te proteste studenta koji su, bar za dva dana, uzburkali javnost i našli se kao uvodni desetominitni prilozi na svim dnevnicima, ali i koji su odmah nakon toga počeli polako da padaju u zaborav.
Ushićenje je splasnulo, a studenti uskoro dobijaju nove mlade snage, ako se tako mogu nazvati, koje bi ih trebale predvoditi u borbi za njihova prava i očuvanje dostojanstva. I sad se postavlja pitanje hoće li ti novi predstavnici nastaviti gdje su stali njihovi prethodnici, ili će početi sa nekom drugom politikom? Hoće li na čelo Unije doći onaj koji govori da studenti u RS ne trebaju da se žale na standard kad imaju najbolje uslove u regionu, pa ponovi ono premijerkino o obroku za 2,5 KM, smještaju za 10 KM i tako dalje?
Al’ ko će ga znati, možda je vrijeme da na tron Unije zasjedne neki klošarčev klinac koji će ponavljati šta mu se kaže i onoliko puta koliko mu se plati. Baš kao pojedini mediji u RS, koji su dan prije protesta gurali u svoje dnevnike i na naslovnice tamo nekog nevernog Tomu, koji navodno poštuje predsjednika i institucije Srpske za razliku od ostale studentske bande koja se podigla protiv cijelog državnog sistema.
Da budemo načisto, nije ni taj Dronjak bio nešto bolji. I on je postavljao i skidao tekstove u medijima jednim pozivom u kabinet predsjednika. Podržavao bivšeg ministra prosvjete, a sad bi odmah ovog novog Mutu smjenivao, stavljao bespotrebne projekte studentskih organizacija ispred stvarnih prioriteta studenata. I on je čekao da nekoliko dana prije nego što će napustiti mjesto predsjednika Unije diže studnte na noge, al eto bar ih je podigao. A da li je imao političku pozadinu nije sad ni toliko bitno, nije bitan ni taj Čavić što ga potenciraju kao pozadinskog oca, koliko je to što su studenti pokazali da i oni mogu kad hoće.
Ipak, ima ono što me pojede u svemu ovome, a to je da je i Dronjak slagao sve studente kad je rekao da u Uniji neće biti dječaka sa crvenim knjižicama. Slagao, i još na sve to pohvalio svoje crvene dječake, koji su ušli u najveću stranku Srpske, ni manje ni više, nego radi lične koristi, a sad bi navodno da grade četvrti paviljon za neke druge naraštaje. Ma nemoj. Da su bar rekli da se osjećaju kao socijaldemokrate pa da su se tad učlanili zbog toga, da bi danas skontali da SNSD nema ni “S” od socijaldemokratije, pa ajd. Al reći da si ušao u stranku zbog stipendija i zarade, stvarno nisko. Ne baš poput Vasićevih izjava, al brate nisko.I pored svega toga, najveći studentski bundžija i revolucionar Nikola Dronjak stavi ovu dvojicu “crvenih” sebi iza leđa i uz to ih na sve strane brani. Pa druže, ako si nešto rekao onda to i uradi. Eto i taj crni, i u svemu nebitni, Vasić je dao ostavku, a ova dvojica se još uvijek busaju u prsa revolucionarska, dok u džepu drže parijske crvene knjižice SNSD-a, a po potrebi se spremaju da se potpišu i na neke plave, žute ili koje već budu pogodne.
Al nije to ono što treba da nas brine, bilo pa prošlo. Moglo je i puno gore, ako pogledamo kako su radili neki Grebatori, Grebenari ili kako već. Problem je u trenutnom stavu kandidata za Uniju studenta koji, i prije nego su zasjeli na pozicije, počeli su da se dodvoravaju na sve načine vlasti i što će umjesto jednih koji su se učlanjivali u stranke, zbog ličnih interesa, doći drugi. To je problem…
I šta onda na kraju reći nego da će studenti sve opet pokenjati, da ne budem prost, pa kažem zasrati. Počeli su dobro, iskoračili hrabro naprijed, al izgleda da je sad došlo vrijeme za ona dva koraka balkanskog tanga koja idu unazad.
Bilo bi lijepo da nisam upravu, ali…
P.S. Prikladan citat nekog mislioca tražite sami na Vikipediji.
eTrafika.net – Milovan Matić