Napokon, i đavolu su odbrojani dani. Došao je kraj svim problemima u našem školstvu. Nasilja u školama neće biti a u našem društvu zavladaće duhovni mir jer će naši srednjoškolci napokon početi da uče vjeronauku. Hvala ti, Bože!
Onim neprijateljima i slugama nečistog ovim su zapušena usta, ali to ipak nije dovoljno jer je uveden tek jedan predmet. Mora se toga mnogo više uraditi, prije svega promijeniti čitav školski sistem, obavezno ukinuti školskog pedagoga i psihologa, a uvesti školskog jereja kome će se djeca poslije svakog časa ispovijedati. Takođe, ukore obavezno ukinuti, a uvesti anatemu. Na primjer, anatema razrednog starješine je za od pet do deset izostanaka, a za više od dvadeset pet izostanaka učenik se kažnjava spaljivanjem na lomači.
Da bi se dijete upisalo u školu mora biti kršteno, ne može nekršteno dijete ići u školu. Zatim obavezne liturgije u školama ili namaze. Djeca koja uče islam ne smiju da sjede, obavezno moraju da kleče, time ćemo spriječiti i prepisivanje na kontrolnim ili pismenim zadacima. Pored vjeronauke obavezno uvesti i vjersku informatiku iz razloga da vam računar obuzme šejtan ili đavo, to je, ipak, posao za informatičkog sveštenika, a ne profesora informatike.
Takođe, u informatici uvesti neke promjene. Evo prijedloga – ukinuti nazive za kućišta, a to nazvati džamišta, crkvišta ili katedrališta. Profesori da drže časove kao da je u pitanju molitva kada se izgovara pitagorina teorema da se izgovara kao očenaš ili da pjevate kao hodža ukoliko ste musliman. Poslije svakog riješenog zadatka obavezan izgovor mora biti amin ili aliluja ili salam alejkum.
Kontrolni zadatak mora biti sastavljen uz blagoslov svetog Sinoda ili Mešihata. Ako kontrolni nije osveštan ili blagosloven onda se ne priznaje i morate ponovo raditi. Kada odgovarate, prije početka odgovaranja morate izdeklamovati Simbol vjere ili Petu suru iz Kurana. Ako to ne znate ne možete nastaviti dalje sa ispitivanjem. Na ekskurzije djeca će odlaziti na Svetu Goru, Medinu ili Vatikan.
Ovo je samo dio svega onoga što treba uraditi. Prije svega, sva javna preduzeća treba da imaju svoje sveštenike jer mora neko blagosloviti sklopljen ugovor sa drugim preduzećem. Svaki ugovor mora ići na provjeru svešteniku da vidi da se možda ne krije ugovor sa vragom. Član konkursne komisije mora biti sveštenik, jer šta vrijedi kandidatu što ima dva fakulteta i govori pet jezika kad on ne zna Oče naš ili nije obrezan, znači on ne ispunjava osnovne uslove da zasnuje radni odnos. Kako taj radnik misli ispitivati kvalitet zemljišta ili vode na nekom institutu ako se omrsio taj dan.
U preduzećima se više neće zasnivati radni odnos već vaspostavljati isti. Radnik koji prekrši radnu disciplinu mora da traži oprost pred Bogom pa tek onda od direktora i disciplinske komisije koji čini inkvizicija. Disciplinska pravila u preduzeću biće da radnici ne spominju uzalud ime gospoda Boga svoga, da ne pokazuju lik Muhamedov. U firmama uvesti molebane, na primjer moleban za kolegu koji ide u penziju itd.
Opet ću se vratiti školama, predmet vjeronauka će biti vrlo važan za učenike koji uče za automehaničara. Tako pored zvanja automehaničara treba da nosi još zvanje duhovni mehaničar, jer ako vam se pokavri auto negdje u nekoj divljini vi ćete prizivati Božju pomoć na putu. Vjeronauka će biti posebno potrebna za ljude koji uče za ljekare, ukoliko operacija krene po zlu on je osposobljen da očita opelo, a možda i Bog pomogne da presadi srce. Sportske organizacije obavezno da uvedu vjeronauku, jer ionako navijači na svakoj utakmici prizivaju Božju pomoć. Mada kada pogledamo kvalitet sporta na prostoru Jugo sfere nije ni čudo, stoga u stručnom štabu mora biti sveštenik.
Zamislite scenu na klupi za rezervne igrače sjede fizioterapeut, ljekar, trener i obavezno sveštenik koji se moli za pobjedu.
I za kraj dragi čitaoci Kuran, Bibliju, Talmud u šake i na kurseve iz vjeronauke.
eTrafika.net – Dušan Jokić