Ekspozicija
Probudih se jutros (ako se pod jutrom može priznati 11 o'časova), skuvah kafu (ako se pod kuvanjem kafe može priznati ujedinjenje ključale vode i kafe iz kesice) te zapalih cigaretu (uz jednominutno analiziranje sudbonosne poruke „Doktor porodične medicine može vam pomoći da prestanete pušiti“) i priključih se svim profilima socijalnih medija (jer važno je biti u toku sa svjetskim i lokalnim dešavanjima – lažem sebe da, Fejzbuče, mogu bez tebe).
I tad me ošamari esencija današnjeg dana. Lijevu stranu bića mi pogodi „Što si jadna sama?“, a desna odreagova „Jer sam dama.“ Atak kurve ljubavi na moj lik i djelo. Navikla sam ja. Ipak, zanemarimo li (ne)ljubavni život jedne obične Jelene, evidentno je…
Drama današnjeg dana se iz godine u godine razvija u činovima teatralno-apsurdnih razmjera.
Prvi čin
Mi, Srbi, ne smijemo (ili ne smemo, da budem politički korektna prema braći preko Drine) dozvoliti da katoličko-propagandni duh, uobličen u komercijalizaciji istinskih hrišćanskih vrijednosti, prodre u „blaženost“ naše kulture i tradicije. Mi, Srbi, na današnji dan, 14. februara 2014. godine, bi trebalo da se prisjetimo vječne slave naših predaka i vječne svetosti naših oreolaca. Jer, braćo Srbi, ako mi ne budemo čuvali i vrednovali svoje, a ko će?
Zato nek’ je vječna slava svetom mučeniku Trifunu! I zato nek’ je vječna slava Đorđu Petroviću, koji povode nebeski narod u borbu protiv dušmana!
Drugi čin
Ah, ljubav. L'amore. Love. Liebe.
Reci mi ljubav na 100 jezika ovog svijeta. Voli me na svim jezicima ovog svijeta. Sada i uvijek. Al’ je lijep ovaj svijet kad čovjek voli i kad je voljen. Postoji li odista srcu ugodniji osjećaj od ovog? Može li razum pružiti biću satisfakciju dimenzije podivljalih leptirića? Nikad. Na današnji dan, bi trebalo da se prisjetimo sile koje nas čini, pokreće i održava živim. Održava ljudskim. Sile koje daje smisao besmislu.
Zato vodimo ljubav, a ne rat! Volimo sebe i volimo druge!
Treći čin
Boli me k**ac za Valentinovo! J*bala vas vaša ljubav! I vaše cmakanje i žvakanje! I vaši darovi i hashtag-ovane fotografije sa današnjeg izlaska! J*bala vas paganska komercijala! I j*bem i vas koji imate nekog, koji ima vas!
Boli me k**ac i za Svetog Trifuna! 364 dana u godini ne vjerujem u Boga pa neću ni danas! Da ti dokažem – #ateista. Boli me k**ac i za Prvi srpski ustanak! J*balo vas vaše selektivno poznavanje istorije i primjenjivanje istog u Fejzbuk zgodnim danima za promovisanje! I zato, j*bao vas i današnji dan!
Rasplet
Dragi čitaoče, nezavisno od toga u kom si činu pronašao svoje cjelokupno ili djelimično poimanje današnjeg dana, iskreno se nadam da si uočio apsurdnost ispisane drame. Komedije 14. februara će se zasigurno još dugi niz godina pronalaziti svoje utočište u umovima mnogih jadnih duša koji alaniziraju sve osim sebe (dobrovoljno priznajem) iako se činovi suštinsko-tematski neće mijenjati i iako će vazdan postojati ljudi kojima nešto u vezi sa današnjim danom naprosto neće biti kako treba.
Današnji dan sam ja, jedna obična Jelena, doživjela kao razumu ugodni podsjetnik da se odista nije rodio ko je narodu ugodio.
Bio on narodni heroj, svetac ili puki homo sapiens „dobra srca“.
Bio on srbofil, ljubavofil ili bolimeku**czasvefil.
Nažalost, ni doktor porodične medicine ne može da nam pomogne.
#Srećno Valentinovo!
eTrafika.net – Jelena Bjelaković