Mjesečarenje je jedan od najtajanstvenijih fenomena u medicini, star je koliko i ona, ako ne i stariji. Ljudi su nekada pokušavali da ga riješe na razne magijske načine, povezivali su ga sa mjesecom, plimom i osjekom.
Do sada nije naučno dokazano da ima ikakve veze sa mjesečevim mijenama pa se smatra da je naziv ostao samo zbog nekadašnjeg povezivanja sa tim.
Psiholog Nataša Milošević kaže da mjesečarenje predstavlja sjedenje, hodanje ili drugo kompleksno ponašanje tokom sna. Oči su najčešće otvorene, ali bez naznaka prepoznavanja. Ne postoji istovremeno sanjanje, niti sjećanje na taj događaj. Terapija se svodi na zaštitu od povređivanja i na traženje osnovnog poremećaja. Spada u grupu parasomnija, poremećaja koji se javljaju samo u vrijeme spavanja. U parasomniju spadaju i noćni strahovi, noćne more, noćni grčevi nogu, škripanje zubima, govor za vrijeme spavanja i noćno klimanje glavom, te iskustvo iluzije propadanja uz trzanje tijela. Ova stanja mogu da budu dio mjesečarenja, ali ne moraju.
– Mjesečarenje se jako često javlja kod djece, čak 40% djece hoda u snu, što nije mali niti neznatan procenat. Ono počinje između četvrte i sedme godine i tada se posmatra kao uobičajen razvojno-prateći fenomen. Stanje doseže svoj vrhunac oko dvanaeste godine, češće je kod dječaka nego kod djevojčica, a svako sedamnaesto dijete mlađe od 12 godina mjesečari. Kod odraslih je to jako rijetko, jer prestaje u adolescentnoj dobi. Od 3 do 4% odraslih je pogođeno time, pri čemu je broj muškaraca i žena jednak, a tada to možemo tumačiti kao jednu vrstu poremećaja, jer spada u patološke fenomene, navodi ona.
Kao uzrok se uglavnom pominje pojačan stres, koji gotovo uvijek povezuju sa manjkom sna. Student novinarstva Miloš Lukić (25) se slaže sa tim i navodi da je često mjesečario noć prije nekih događaja koji su mu stvarali veliki psihički pritisak. On kaže da je prvi put mjesečario kada je imao šest godina i probudio se na podu.
– Najčešće mi se dešava da pričam u snu, a dva-tri puta sam čak i pjevao. Nekoliko puta sam ustajao i gurao zid ili namještaj zato što mi se činilo da pada na krevet, priča Lukić.
Uzrok može biti i upotreba nekih lijekova ili alkohola, a može biti povezan i sa nekim drugim oboljenjima, kao što je epilepsija, migrene, Turetov sindrom, Parkinsonova bolest ili apneja. Kod odraslih se prvo otklanjaju dijagnoze na te bolesti, tako što se urade snimci glave da se utvrdi jesu li moždani talasi regularni. Kod epileptičara se razvio poseban oblik mjesečarenja – noćno epileptičko kretanje. Ako se otkrije neurološki uzrok mjesečarenja liječenje je mnogo lakše. Nekada se uzroci nikada i ne otkriju već se mjesečarenje samo povuče zbog nekih radnji koje su preduzete.
Da bi mjesečario, čovjek ne mora nužno hodati okolo, ono podrazumjeva i uspravljanje u krevetu i doticanje tla tabanima. Ovaj poremećaj nastupa isključivo u fazi dubokog sna, odnosno u prvoj polovini noći. Čovjekov ljudski mozak tokom spavanja prođe kroz pet faza sna. Četiri su standradne i jedna REM faza, i one čine jedan ciklus spavanja koji traje 90 do 100 minuta. Ciklus se ponavlja 4 do 5 puta tokom noći, a mjesečarenje se uglavnom odvija u fazi 3 ili 4. Teško je probuditi osobu, a ako se probudi ona je dezorjentisana i zbunjena. Mjesečari najčešće sjede u krevetu i ponavljaju neku radnju, recimo trljaju oči ili se igraju pidžamom. Oči su im širom otvorene dok hodaju, a iako ne vide ništa, mogu ponešto registovati.
– Mjesečarenje se može desiti i u fazi kratkoročnog sna koji nije dubok, ali se u principu javlja u fazi dubokog sna. Indicije su s trašno duge faze dubokog sna koje traju preko 40 minuta i povećana napetost mišića ili broj pokreta tokom nje. To su pokazatelji u kojoj je fazi osoba koja mjesečari. Nakon faze dubokog sna često dolazi do isprekidanog prelaska u REM fazu u kojoj se sanja. Taj prelazak nije kontinuiran kao kod normalnih spavača, navodi Nataša Milošević.
Poremećaj ponašanja u fazi spavanja sa snovima je rjeđi, ali opasniji od mjesečarenja.
– Pogođeni tada žive svoje snove i kada su u snu udaraju okolo, kao da vode neku borbu, pa mogu povrijediti osobu koja se nalazi sa njima u krevetu. Njihovi pokreti su brži i isprekidaniji nego kod mjesečara. Jedna prednost ovog poremećaja je da je te ljude u fazi spavanja lakše probuditi i bolje se sjećaju svojih snova i onoga što su radili od mjesečara. Treba napraviti razliku između mjesečarenja i poremećaja ponašanja, jer postoje razlike u ponašanju, stanju budnosti i ispoljavanju tokom spavanja, priča psiholog.
S. V. (23) nam je rekla da joj mjesečarenje prouzrokuje mnoge neprijatnosti. Hoda u snu od djetinjstva, a okolina se ili plaši ili smije njenim avanturama.
– Imala sam mnogo čudnih situacija. Pored toga što ustanem pa obiđem poneki krug po stanu ili sakrivam stvari od sebe same, jednom sam hodala u autobusu. Mislim da je umor kriv za to, jer sam u desetak dana proputovala nekoliko hiljada kilometara. Tokom vožnje sam zaspala i nakon nekog vremena samo otišla do vozača i natjerala ga da zaustavi autobus jer mi je navodno momak ostao na prethodnoj stanici. Čovjek nije imao nikakvu predstavu da sam mjesečar i povjerovao je u moju priču, pa je zaustavio autobus. Tada sam se vratila do sjedišta da zovem „zaboravljenog momka“ i probudila sam se kada sam počela kucati broj. Mislim da vam ne moram pričati koliko mi je bilo neprijatno, govori ona.
Osim hodanja, S.V. često govori u snu, a cimerke su joj rekle i da ima čudne trzaje, pa izgleda kao da se muči dok spava. Htjela je ići na liječenje, ali je odustala kada je vidjela koju su joj terapiju htjeli prepisati.
– Čim sam otišla psihijatru, on je insistirao da mi prepiše antidepresive. To mi se nije nikako sviđalo jer nisam ljubitelj lijekova, a i više farmaceuta i medicinara mi je preporučilo da bez jakog razloga ne počinjem sa tim, jer ću teško prestati. Voljela bih da se riješim toga, ali kroz druge vidove terapije, priča ovaj mjesečar.
Ono što je čudno u njenom slučaju je to što se ona većine događaja sjeća.
– Moguće je da kod mene nije klasično mjesečarenje, već kombinacija mjesečarenja, poremećaja ponašanja i ko zna čega još. Uglavnom, ukoliko se probudim tokom noćnog „izleta“ sjećam se svega, ali ako se vratim u krevet ujutru neću imati ni najmanju predstavu o tome šta sam radila tokom noći, govori ona, i dodaje da često odgovara ljudima kada je tokom mjesečerenja nešto pitaju, a znala je čak i nesvjesno ubijediti cimerke da ne mjesečari već da je namjerno ustala.
Djelimično je poznato šta se dešava u mozgu mjesečara, tada je tijelo budno, ali duh nije. To je poremećaj i spavanja i sanjanja, jer naš sistem motornih radnji nije aktivan tokom spavanja, ali kod mjesečarenja jeste, on djeluje sam i kao da radi po svome. Ono što je do sada poznato je da je smanjena aktivnost mozga u jednom dijelu frontalnog režnja (čeoni dio), koji je odgovoran za pažnju, donošenje odluka i smisao za pravdu. Na taj način se dolazi do uticaja na limbički sistem, koji učestvuje u stvaranju emocija i nasilja. Tako može da se objasni ponekad agresivno ponašanje.
Uz mjesečarenje se mogu javiti i neka propratna stanja. Kod djece mjesečara ponekad dolazi do prestanka disanja, noćnih mora i noćnog mokrenja. U odrasloj dobi povećava se rizik da osoba povrijedi sama sebe ili nekog drugog. Rezultati istraživanja su pokazali da 30% mjesečara povrijedi sebe ili druge.
Mjesečarenje je nasljedno, ako su roditelji hodali u snu, postoje šanse da će i dijete to raditi.
– Mislim da je mjesečarenje u mojoj porodici genetski povezano, jer moj otac često ne može da spava, a stric često pomjera namještaj u snu, navodi Miloš Lukić.
Međutim, to ne mora biti pravilo. Student matematike Uroš Todić (21) kaže da je u njegovoj porodici on jedini mjesečar. Hodanje u snu mu ne smeta, ali je nekoliko puta imao opasne radnje tokom mjesečarenja.
– Kada uđeš u to stanje nisi siguran da li ti to radiš. Meni se dešavalo da otključam i zaključam vrata, u kuhinji upalim plin za čaj, a onda se vratim u krevet. Ubrzo se naglo probudim i imam osjećaj da moram otići u kuhinju jer se čaj kuva. Nisam nikad nešto posebno opasno radio, jedino sam jednom ostavio vodu da teče pa je situacija bila pomalo neprijatna jer nisam znao odakle taj zvuk dolazi, navodi on.
Psiholog Nataša Milošević kaže da mjesečarenje nije štetno jer ne prouzrokuje nikakvu emotivnu štetu, ali uvijek postoji opasnost za fizičko povređivanje.
– Kada pričamo o tome da li je štetno mjesečarenje, tu treba biti oprezan. Većina mjesečara to ne radi prečesto pa to ne predstavlja neki ozbiljan problem. Ali ako epizode mjesečarenja postanu učestale, ono se može smatrati opasnom pojavom, posebno kod djece. Kada gledamo sa strane da li postoji mogućnost za povredu, ono je uvijek opasno, ali ne prouzrokuje nikakvu emotivnu štetu.
Nije poželjno glasno buditi mjesečara i tresti ga, najbolje je blagim tonom dati uputstvo da se vrati u krevet. Glasno sanjanje je takođe vrsta mjesečarenja. Ako se glasnom sanjaču blagim tonom postavi pitanje, svaki put će se dobiti odgovor. Kod većine se povremene epizode mjesečarenja tretiraju konzervativno, a kada se radi o učestalom mjesečarenju sa velikim rizikom od povreda sebe i drugih, onda je potrebno uključiti lijekove, uglavnom su to antidepresivi.
– Najbolji pristup liječenju je tretirati uzročne faktore, kao što su poremećaj disanja ili sindrom nemirnih nogu koji je veoma čest sa mjesečarenjem. Njega karakteriše neodoljiv poriv za micanjem nogu tokom spavanja. Čest uzrok mjesečarenja kod djece su napadi straha. Ova tri preduzročnika uvijek prvo treba uzeti u obzir pa onda vidjeti da li je potrebno uključivati neku terapiju ili ne. Pokazalo se da ukoliko se ove pojave otklone prestane i mjesečarenje. Tu se ne uključuju lijekovi već se koriste neke metode koje treba poduzeti i okolina i osoba koja mjesečari, govori psiholog.
Kod odraslih se pri hodanju u snu često aktivira seksualni nagon, čak su zabilježeni i slučajevi da je mjesečar silovao partnera, a da nema predstavu o tome, što izaziva tešku emocionalnu reakciju.
Kao prvo, potrebno je zaključati vrata. Ne treba paničiti niti buditi mjesečara, naročito djecu. Prosto ih treba nježno vratiti u krevet. Ne bi bilo loše ugraditi neke sigurnosne bravice da se ne bi desilo neko otključavanje. Ne bi trebalo dijete stavljati da spava u krevetu na sprat, a potrebno je ukloniti sve oštre i opasne predmete, te skloniti sa poda sve što može spotaknuti mjesečara.
– Ako dijete često mjesečari, a to se preporučuje i za odrasle, može se započeti terapija zvana buđenje po rasporedu. Sastoji se iz prekidanja sna prije nego što se uđe u fazu mjesečarenja. Može pomoći i relaksacija prije spavanja, uspostaviti pravilne termine odlaska na počinak i buđenja, ne piti previše tekućine prije spavanja, ne piti kofein (kafu,čaj, koka kolu), sredstva za spavanje, krevet da bude udoban a soba uredna i bez buke, navodi Nataša Milošević, i dodaje da ne postoji nijedna osoba koja nije bar jednom mjesečarila tokom svog djetinjstva, to nije nešto što je rijetko.
– To se događa gotovo svima i oko toga ne treba dizati veliku paniku, zato što nema nikakve emocionalne štete. Mjesečara se ne treba bojati, ali ga ne treba ni shvatati neozbiljno. Treba ga pratiti i čuvati da se ne povrijedi, da se bezbijedno vrati u krevet.
eTrafika.net – Vanja Stokić