Goran Stojković: Vjeronauka vs. Matematika

Jednom prilikom na nekom okupljanju, pod blagim uticajem alkohola dotakli smo se teme, sada slagaću vas, gluposti u religijama, religijskih paradoksa, ili je ipak bila tema glupa pitanja o religijskim paradoksima, nebitno.

Dakle, postavim pitanje o muslimanima za vrijeme Ramazana koji se nalaze na Sjevernom polu ili blizu njega. Salva smijeha! Nijesam se ja tog pitanje prvi sjetio, da razjasnim, to je već davno i postavljeno i strogim propisima velikodostojnika regulisano, ali eto možda nije mnogo poznato pa rekoh da priupitam.

O čemu se tu radi, o tome da je nagnutost ose planete Zemlje unijela pometnju u vjerske knjige i narušilo koncepciju posta od zore pa do sumraka. Na samim polovima dan i noć traju po 6 mjeseci, pa ukoliko biste čekali 6 mjeseci da bi pojeli nešto, imali bi mali problem. Ko zna koliko je brainstorminga održano, ljudskih sati potrošeno da bi se došlo do zdravorazumskog rješenja da se u tom slučaju vrijeme računa po nekom drugom mjestu gdje je smjena dana i noći “normalna”.

                Zgodna je to dilema, ali danas pročitah bolju. Našao sam ga u Dežulovićevom tekstu u kojem se autor prisjeća pitanja pročitanog na sajtu Rijaseta, gdje radoznali čovjek pita nekog xy autoriteta u “kojem smjeru bi klanjao musliman ako bi se zadesio u svemiru, recimo na Marsu”. Napredak tehnologije, istraživanje svemira, jebiga moguće je i to. Zapamtite, nema glupih pitanja, samo glupih odgovora. Odgovor autoriteta je glasio kako će na to pitanje odgovoriti “kada i ako se to desi”, jer “sada se baviti tim pitanjem spada u besposlicu”. Čovjek vjerovatno ne zna, zatečen, a o tome još nisu raspravljali u Kuvajtu i Arabiji, možda neće da se zaleće. Ali ako se xy autoritet bojao, Dežulović naravno nije pa je rizikujući da ga još veći autoriteti iz pustinjskih naftnih zemalja fetvuju ™ ponudio odgovor – prema Zemlji (i hvala ti što si me slatko nasmijao, ako ikada ovo pročitaš). Tako je to kada su popovi i hodže stručnjaci za sva polja djelovanja od astronomije, medicine, politike, seksa (iako mnogi, zavisno od konfesije seksa vidjeli nisu ali ipak o njemu sve znaju).

                Ali dosta zeze čemu povod za ovaj tekst? Povod je izjava jednog sveštenog lica u ovoj poluvjerskoj državi koji se bavio pitanjima vjeronauke, matematike i položajem jednog i drugog u školama. Gospodin Siniša Šarenac, sekretar za vjersku nastavu zvorničko-tuzlanske Eparhije reagovao je na inicijativu za potpisivanje peticije za ukidanje vjeronauke u školama koja ovih dana kruži internetom.

Očekivano, ta ideja mu se nije previše svidjela, nazvao ju je najneozbiljnijom do sad i najavio ne samo opstanak vjeronauke u osnovnim, nego i uvođenje vjeronauke u srednje skole, jer je pomenuti predmet toliko zaživio da su srednje skole logičan naredni korak. Odobrenje za taj korak u Brčkom su kako kaže već dobili. Od zvaničnika ministarstva prosvjete do sada nisam čuo nikakve informacije o tim inicijativama , tako da je vjerovatnije da planom i programom više upravlja republički sekretarijat za vjere nego sam ministar. Šarenac se nije pretjerano zanimao za pitanje da li je vjeronauci mjesto u školi, komentarišući da “Oni koji ne žele, mogu svoju djecu da izostave sa nastave”.

Ne mogu da ocijenim da li je ova izjava više bezosjećajna ili diskriminirajuća i data sa visine nama običnom plebsu koji se ništa ne pita. Prvo i osnovno, roditeljima i djeci nije data mogućnost izbora. Ne postoji alternativni predmet kao u svakoj normalnoj državi koji bi djeca pohađala ukoliko bi ih roditelji izostavili, a vjerske institucije se uporno bore da se taj alternativni predmet ne uvede.  Dijete nema šta da radi tih 45 ili 90 min. U kakav položaj se dijete čiji roditelji ne žele vjeronauku i koji bi ga ispisali dovodi? U situaciju da ostala djeca upiru prstom u njega i govore “to je onaj takav i takav” . Plus što nepostojanje alternativnog predmeta dovodi do još jedne diskriminacije, a to je petica više u prosjeku djeteta koji ide na vjeronauku od onog koje ne ide.

Kakav je odnos vlasti prema ovom pitanju dao je i bivši minister Mutabdžija kada je u jednom intervjuu govoreći na ovu temu rekao “šta je alternativa vjeronauci u drugom razredu osnovne škole? Drugim riječima, šta jedan sedmogodišnjak može da zna o kulturi religija”. Izjava ovog čovjeka, sa pretpostavljam završenim fakultetom govori mnogo. Pa gospodine Mutabdžija, može da zna puno više o kulturi religija sa 7 godine nego što zna o pojmu Boga u tom uzrastu. Vladajuća stranka se pokazala kao političko krilo SPC i ministarstvo prosvjete stavila u službu ispunjavanja svih ideja sveštenstva.

Pomenuti gospodin Šarenac tu se nije zaustavio u apologetskom isticanju superiornosti vjeronauke u odnosu na druge predmete. “Zahtijevati ukidanje vjeronauke ravno je ukidanju bilo kojeg drugog predmeta. Ako bi napravili anketu da li da bude ukinuta matematika ili vjeronauka, vjerujem da bi više njih glasalo za matematiku.”  Pljuc pljuc. Crna matematiko šta si doživjela. Jednu od najstarijih nauka, nauku koju je Gaus nazvao kraljicom nauka, koja je odvela ljude na Mjesec i istražila skoro cijeli Sunčev sistem, unaprijedila ljudski život na ovoj planeti, stavljena je u istu ravan sa vjeronaukom, koja pride i nije nauka. Ljeta gospodnjeg 2015.  Ja po prirodi imam pretežno pesimističke tendencije, ali uprkos tome odbijam da i na sekundu povjerujem da u bilo kojoj anketi, osim onoj održanoj na bogoslovnom fakultetu , vrtiću ili među djecom do 10 godina, rezultati ankete bili takvi da bi vjeronauka odnijela prevagu nad matematikom. Mogu u svijetu da nas zovu kojekakvim imenima i budalama, ali toliko odsječeni od razuma i vremena u kojem živimo ipak nismo.

Gospodin Šarenac tek treba da shvati da je indoktrinacija indoktrinacija, bilo marksistička bilo religijska. S tim što je gospodinu Šarencu ova posljednja bliža srcu i samim tim opravdana.

Nekadašnji odlikaš iz vjeronauke, Goran.