Mjesto radnje – antički Rim u doba Oktavijana.
Novoizabrana senatorka provincije Ilirium Dušanka Petronija Brutus stiže u Rim. Na rimskom Forumu je dočekuje Agripa, Oktavijanov dugogodišnji prijatelj i vojskovođa.
Agripa: Ave, Dušanka, kako si putovala?
Dušanka Petronija Brutus: Ave, Agripa. Dobro, hvala Jupiteru .
Agripa: Drago mi je. Kakva čast, prva žena senator u Rimu.
Dušanka Petronija Brutus: Velika je to čast. Drago mi je što su moje vještine prepoznate u Rimu. Ali dugo putovanje je vrijedilo. Prvi put sam u Rimu, veličanstveno. A i ovo unaprijeđenje statusa i plate nije za odbaciti.
Agripa je pogleda ispod obrva, ali ništa ne reče. Nakon kraće pause, nastavi.
Agripa: Moramo da krenemo. August ima veoma gust raspored, izdvojio je vrijeme da vas upozna, ali upravo je u velikom poslu. Planira da svakom od 250.000 građana Rima da po 700 sestercija, a 1.000 sestercija svakom veteranu. Isto tako planira i da izdvoji 700 miliona sestercija za kupovinu zemlje našim vojnicima.
Sad Dušanka pogleda Agripu ispod obrva, zausti da nešto kaže, ali brzo se predomisli.
Dušanka Petronija Brutus: Hmm pohvalno, možda previše rasipnički, mi to u Ilirijumu drugačije radimo. Ne rasipamo državne pare na plebs…. Ovaj, htjela sam reći da mi to drugačije radimo.
Agripa: Augustu je veoma stalo da bude u dodiru sa plebejcima. On je tu da služi ljudima i to neumorno radi. Kao i ostali u njegovoj službi. Ja lično, proteklih nekoliko mjeseci sam uložio golema sredstva u izgradnju akvadukata i javnih kupatila. Javna služba iznad svega.
Dušanka Petronija Brutus: Ali od tih radova korist imaju uglavnom plebejci. Nego, koliko daleko je Augustova palata?
Agripa, penjući se lagano uz brdo Palatin, sad već namrguđen reče:
Agripa: Da, pa? Ja sam iz plebejske porodice, nešto ste htjeli reći? I kakvu palatu spominjete, August živi u svojoj kući na Palatinu.
Dušanka Petronija Brutus: Ma ništa, Agripa, Saturna mi, to ja nako malo…
Nakon nekoliko minuta hoda zaustaviše se ispred jedne vile, nimalo nalik mjestu gdje živi najmoćniji od svih vladara. Po svim standardima, vila je bila skromna, ne pretjerano velika, sa stubovima od običnog kamena, sobama u kojima nije bilo ni malo mermernih ukrasa.
Agripa: Stigli smo, ovo je Augustova vila.
Dušanka Petronija Brutus: Šta vila, gdje smo stigli?
Agripa: Ženo, rekoh da smo stigli. August ne želi da nepotrebnim raskošom iziritira plebejce.
Dušanka Petronija Brutus (sebi u njedra): Opet ovaj o plebejcima, šta rade oni u ovom Rimu? Dragi Agripa, pa ovakvu vilu ima svaki moj rođak i stranački kolega zaposlen u rimskoj administraciji.
(ulaze u spartanski uređenu radnu sobu) August ih primjećuje.
Dušanka Petronija Brutus: Ave Cezare, kakva čast.
Oktavijan August: Ave Dušanka, napokon se srećemo, glas o tvojoj sposobnosti putuje daleko.
Dušanka Petronija Brutus: Ah Auguste, laskate mi, ja sam samo u službi zaštite interesa ilirskog naroda na nivou Rimskog carstva. Nego, ne mogu da ne primijetim da ova soba… a i vila nekako, fale im simboli koji predstavljaju vašu veličinu i carski status.
Agripa (sad mu već kipi iz ušiju): Aman, ženo, nisi došla ni kod kakvog cara već kod Augusta. August ne pati ni od kakve veličine i nema potrebu da obožava svoj vlastiti lik. Svi mi smo zahvalni što smo na položaju na kojem možemo da pomažemo narodu.
Oktavijan August: Agripa smiri se , senatorka je tek stigla u Rim, mora malo da se navikne.
Dušanka Petronija Brutus (crvena u licu): Naravno, Cezare, sve ste u pravu. Nego moram još da vas pitam, sve čekam neće li neko to da spomene, znate moja primanja za vrijeme dok mi traje mandat. I penzijski staž?
Oktavijan i Agripa gledaju jedan u drugog.
Oktavijan August: Dušanka Petronija, rimski senatori ne primaju platu. O čemu vi?
Dušanka Petronija Brutus: Haah, dobra vam je ta Cezare, haha.
Agripa: Ženo nemoj više da me nerviraš, senatori ne primaju platu, imaju oni već od čega da žive, sve sam bogataš i patricij.
Dušanka Petronija Brutus (opet sebi u njedra) : O Kastore i Poluxe, gdje sam ja došla, ovi su ludi.
Dušanka Petronija Brutus: Gospodo, ja sam bila više nego voljna da oplemenim rimski Senat svojim prisustvom, ali očigledno da se moje usluge ne poštuju, tako da se vraćam u svoj Teheran, tamo me bar drže kao malo vode na dlanu i poštuju. Doviđenja.
P.S.
Svi Augustovi akti, lokacije i građevine zasnovani su na istorijskim podacima.
eTrafika.net – Goran Stojković