Urošev tata i svjetski stant prvak. Dvije velike, posve različite uloge opisuju Banjalučanina Nemanju Mihajlovića (27), najboljeg stant vozača svijeta.
Da se porodični život, posao zubnog tehničara i nadasve velika ljubav ka ovom ekstremnom sportu mogu izbalansirati, ovaj mladić dokazuje svakodnevno.
„Vozio sam bicikl i izvodio sam akrobacije na njemu. Uvijek sam se lomio nešto između, do momenta dok mi roditelji nisu kupili motor sa 18 godina, tada sam samo prenio na njega sve što sam učio na biciklu. Stant je kaskaderska vožnja motora, ali ja volim reći da je stant sport u kome se motor vozi na sve moguće načine na koje ne bi trebao da se vozi, to je akrobatska vožnja na ravnom terenu koji je ograničen. Tačka za nastup traje tri minuta, stil je slobodan i cijeli nastup je prepušten na volju takmičara”, objašnjava nam Mihajlović.
Pored brojnih nagrada koje je osvojio za svoje video snimke, prvo takmičenje se desilo 2013. godine – Evropsko prvenstvo u Mađarskom gradu Kunmadaraš, gdje je osvojio prvo mjesto. Tada je prvi put dobio podršku Red Bulla kao sponzora. Za prva takmičenja nije imao trenera, ali za Svjetsko prvenstvo 2014. godine sa profesorom skijanja Igorom Božićem počeo je sa kondicionim treninzima.
„Trening je zahtijevao da 15 dana pred takmičenje uopšte ne vozim motor, što do tada nije bio slučaj, tako da sam strahovao kako će to sve na kraju biti realizovano. Otišao sam na Svjetsko prvenstvo u Plovdiv i osvojio prvo mjesto u klasi od 500 kubika, ta titula je moje najveće ostvarenje u dosadašnjoj karijeri”, kaže on.
Stalnog sponzora nema, ali mu povremena sponzorstva pomažu sa nabavljanjem opreme za takmičenje.
„Red Bull mi je nekoliko puta izašao u susret podržavši me za odlazak na takmičenja, tako da to posmatram kao određenu vrstu stipendije. Veliku pomoć imam od kolege Alema Bećirbašića koji moje zamisli o izgledu motora sprovodi u djela. Dobio sam podršku od Ministarstva porodice, omladine i sporta baš za Svjetsko prvenstvo, značajno su mi pomogli da odem na takmičenje”, ističe Nemanja.
Nekoliko puta je pomislio da odustane i pređe u neku drugu disciplinu, u kojoj se nikada ne bi takmičio, što on karakteriše prolaznim fazama.
„Ispunjen sam kada vozim, pa makar 10 minuta, imam osjećaj da sam bolja osoba, da sam prijatniji prema drugima, jer se riješim stresa. Za mene je to način života, ne mogu drugačije funkcionisati. Pozitivni strah je takođe ono što me privuklo stantu, zahvaljujući ovom sportu mnogo sam putovao i upoznao puno ljudi, a novac uložen u sjećanja je najbolje uložen novac”, ističe on.
Miješa različite stilove različitih stantera, koristi najbolje od svakoga, dodajući lični pečat i doživljaj da bi ta tri minuta gledaoce ostavila bez daha.
„Pravi vozač koji je sponzorisan i koji ima dobre uslove, uvijek je spreman za takmičenje. Ja nisam ni u jednoj od navedenih kategorija i treniram na jako nezahvalnom terenu, tako da je mjesec dana rigorozne pripreme svakako neophodno za veće rezultate. Ta priprema u mjesec dana je samo kondiciona i psihička, a trikovi su nešto što učim tokom cijele godine pa i duže. Možda najnezahvalniji, ali dio su od koga često zavisi i pozicija na kojoj ćete se naći. Atraktivnost akrobacije je tu veoma bitna. Postoje određeni trikovi za koje jednostavno morate imati iskustvo na motoru, ono je svakako važna stavka”, tvrdi on.
Osim brendinga koji se dobije, poput vožnje za neku auto-moto kuću ili energetsko piće, najveći uspjeh stant vozača je da postane kaskader u filmovima. Bezbjednost je maksimalna, baš kao i zarada, ali do toga je jako teško doći.
„Porodica je moja najveća podrška, a najveći kritičar majka, jer se uvijek plaši da ću se povrijediti. Velika podrška je i supruga Ana koja je sa mnom od samog starta u ovoj stant priči, svakako da se često plaši da se ne povrijedim, ali vjerujem da je ponosna na mene”, dodaje Mihajlović.
Mladim ljudima koji odluče da se bave ovim sportom poručio je da to ne rade na javnim cestama i u saobraćaju, da trebaju biti uporni, nositi zaštitnu opremu i tražiti sponzora, a prije svega voljeti stant.
eTrafika.net – Zorana Stojičić
1 komentar
Mihajlovi za ovo se može reći samo jedno a to je SVAKA ČAST.