Djeca sa poteškoćama u razvoju na području BiH još uvijek nemaju jednak pristup stomatološkim uslugama, što često dovodi do dodatnih finansijskih izdataka za roditelje i komplikovanijih zdravstvenih problema. Kako bi što prije došlo do uvođenja stomatološke zaštite u zdravstvene ustanove Federacije BiH, pokrenuta je medijska kampanja”Koga boli moj zub?” za oko 25 hiljada djece sa teškoćama u razvoju.
Piše: Diskriminacija.ba
Djeci i odraslim osobama sa Daunovim sindromom, autizmom, ili sličnim oblikom invaliditeta, je prilikom popravljanja ili liječenja zuba potrebna potpuna anestezija, zbog toga je potrebno da stomatološka stolica na kojoj bi im se zubi popravljali ili liječili bude opremljena svim potrebnim aparatima za anesteziju. Naime, pacijenti s invaliditetom prije stomatološke usluge pod punom anestezijom moraju proći internističke i laboratorijske provjere, a djeca i pedijatrijske, a stomatološku intervenciju kod ovakvih pacijenata je nemoguće napraviti bez pune anestezije.
U pronalaženju mogućih rješenja pomogle su stručne diskusije održane u Sarajevu, Mostaru i Tuzli gdje je učestvovalo oko 90 stručnjaka iz oblasti stomatologije i anesteziologije, predstavnici zdravstvenog osiguranja, predstavnici roditelja djece sa teškoćama u razvoju i nevladine organizacije. Ustanovili su da je na području FBiH neophodno uspostaviti sistem redovne stomatološke zaštite za osobe s invaliditetom, kako bi se spriječila dalja diskriminacija i osigurala jednaka prava u ovoj oblasti. Potrebno je omogućiti stomatološku zaštitu koja uključuje i anesteziju, ali i stručne i tehničke kapacitete.
Centar za stomatološke usluge za osobe s invaliditetom koji djeluje pri Stomatološkom fakultetu u Sarajevu trenutno je jedina javna zdravstvena ustanova u FBiH koja od novembra 2016. osigurava stomatološku zaštitu uz anesteziju. Iako su njihove usluge dostupne i drugim kantonima, to nije rješenje zbog komplikovanih procedura koje je potrebno proći, a koje mogu pogoršati zdravstveno stanje pacijenata. Do sada su imali oko 50 intervencija.
Rješenja za ovaj problem godinama su bila moguća samo na privatnim klinikama. To je iziskivalo velika novčana sredstva za roditelje i za onoga ko je trebao takvu uslugu. Jedna intervencija je koštala i do 600 maraka.
Karitasov centar ” Sveta obitelj” u Mostaru jedini je pružao stomatološke usluge za djecu sa teškoćama u razvoju na područje cijele BiH, ali i regiona. Zahvaljujući pomoći tima italijanskih stomatologa i njihovom volonterskom angažmanu od 2005. godine je uspješno obavljeno oko 800 anestezija i 2000 besplatnih intervencija gdje su pored urgentnih vađenja zuba rađene proteze i popravke zuba. Uz smanjenje i očekivani prestanak donacija Karitasa sve je veća potreba za uključenjem ove vrste stomatološke usluge u sistem javnog zdravstva, prošle godine se dogodila velika promjena i sada i u Mostaru postoji Stomatološki fakultet.
Veliki broj roditelja nije znao da postoji mogućnost pružanja ovakve usluge u okviru djelatnosti ove poliklinike, jer poliklinika nije bila zainteresovana da širi ovu informaciju. Ni Zavod zdravstvenog osiguranja nije koristio ni medije, ni druge izvore informisanja za roditelje, s ciljem da bi na neki način uštedio ta sredstva. Statistika je pokazala da ova djeca veoma rano ostaju bez zuba, do 24. godine. Roditelji ove djece su bili prinuđeni putovati do Mostara kako bi u Karitasu izliječili bolesni zub. To je za mnoge roditelje bila prepreka jer niko nije pokrivao troškove prevoza, a sa druge strane dijete je moralo da putuje i prije i poslije intervencije uz bolove.
Stomatološka zaštita u Republici Srpskoj
Kada je riječ o stomatološkoj zaštiti za djecu sa teškoćama, stanje nije znatno bolje ni u RS-u. Izuzetak su ipak gradovi Banja Luka i Trebinje. U Zavodu za stomatologiju Banja Luka svim pacijentima se pružaju specijalističke usluge iz svih oblasti stomatologije čije troškove, čak i uz upotrebu anestzije, pokriva Sistem zdravstvenog osiguranja. U okviru bolnice u Trebinju od juna 2016. postoji privatna ordinacija koja pruža besplatne stomatološke usluge za djecu sa teškoćama u razvoju. U razmatranju je pronalaženje sistemskog rješenja i uvođenje ove usluge u sistem zdravstvenog osiguranja.
Prema Zakonu o obaveznom osiguranju neosiguranih lica, FBiH djeca imaju pravo na zdravstvenu zaštitu čak i u slučaju da nisu zdravstveno osigurani preko roditelja. Jednako pravo im osiguravaju i konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i o pravima osoba s invaliditetom koje je BiH ratifikovala. Na domaćem nivou pravo na zdravstvenu zaštitu im daje Zakon o zabrani diskriminacije BiH, kao i Institucija ombudsmena. Ipak djeca sa teškoćama u razvoju još uvijek čekaju na realizaciju i na jednakost pružanja stomatoloških usluga.
Država mora poduzeti afirmativne mjere i provoditi pozitivnu diskriminaciju za osobe sa određenim različitostima, jer invalidnost jeste različitost koja od države traži veće napore i ulaganja da se njihova prava dovedu u rang prava ostalih građana.
