Komisija za koncesije BiH, godinama unazad poznata po svom besmislenom postojanju, u 2018. godini koštaće nas 1.036.000 KM!
Piše: Ognjen Tešić
Pomenuta Komisija dospjela je sredinom prošle godine u centar medijske pažnje nakon što je poslanik SDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović zatražio od Savjeta ministara BiH i same Komisije za koncesije da prepričaju kako izgleda jedan radni dan njenih zaposlenih, aludirajući da od osnivanja pa u narednih 16 godina nije izdata niti jedna dozvola za koncesiju, čime se sa pravom postavlja i pitanje opravdanosti njenog postojanja.
Bez nadležnosti
Ono što se, s vremena na vrijeme, moglo čuti samo u medijima, po prvi put je neko jasno i glasno rekao i u bh. Parlamentu.
– Jedino što se zna o ovoj komisiji jeste da su njenim članovima istekli mandati, nekima i 2009. godine i da primaju vrlo velike plate – rekao je Magazinović i uputio nekoliko konkretnih pitanja koja su, nažalost, i do danas ostala bez odgovora.
Među njima je i pitanje ima li naznaka da će uskoro komisija izdati svoju prvu koncesiju, ali i zbog čega nisu izabrani novi članovi komisije.
Predsjednik Komisije Hamed Mešanović neprestano ističe kako je ova komisija “nezavisno regulatorno tijelo Parlamenta BiH u postupku dodjele koncesije”, kako oni i ne dodjeljuju koncesije, te samo prate “postupak i proceduru njene dodjele”.
– I kada se potpiše ugovor, pratimo da li strane ispunjavaju svoje obaveze iz ugovora. To je ono što mi radimo – naveo je Mešanović. On tvrdi i da za rezultate kojih nema nije kriva komisija, nego je, po njemu, problem u nadležnim ministarstvima i sukobu nadležnosti.
Ništa rječitiji nije bio ni predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić, kojem je upućeno pitanje da li je razmatrano smanjenje plata i promjena statusa članova, “s obzirom na obim posla i nepostojanje rezultata rada”.
U revozorskim izvještajima se redovno ističe da komisiji iz resornih ministarstava nije dostavljano na razmatranje i odobravanje nijedna studija ekonomske opravdanosti za koncesioni projekat. Komisija je osnovana 2002. godine, a za 16 godina postojanja do njih je dospio samo jedan predmet, kada je 2007. godine Ministarstvo komunikacija i transporta BiH dostavilo na razmatranje i odobravanje Studiju ekonomske opravdanosti za projekat autoputa na koridoru 5c, koja je iste godine i odobrena.
Istekli mandati
Komisija, čije je sjedište u Banjaluci, ima sedam članova, i svima su istekli mandati, te su još odavno trebali biti van ove institucije.
Predsjedniku Komisije Hamedu Mešanoviću mandat je istekao još 1. maja 2010. godine, njegovom zamjeniku Milomiru Amoviću 29. juna 2009, dok je rekorder Banjalučanin Đoko Slijepčević, čiji je mandat trajao do 29. juna 2007. godine. Međutim, u BiH može sve, pa i to da sedamdesetpetogodišnjak, deset godina nakon isteka mandata uredno prima državnu platu.
Članovima Komisije, Ivi Andriću mandat je istekao 17. septembra 2013, Mustafi Ramiću 29. juna 2009, Mensuru Šehagiću 4. decembra 2009, dok je Anto Matić mandat imao do 13. jula 2015. godine. Ono što dodatno privlači pažnju jeste činjenica da, pored pomenutog Slijepčevića, i Ramić ima 76 godina, te je, umjesto redovne budžetske plate, trebao odavno preći među prenzionere.
Inače, konkurs za nove članove završen je u maju 2016. godine, međutim, novi članovi nisu ni do danas izabrani. Prema saznanjima portala eTrafika, kao i uvijek do sad, krivca zbog ove apsurdne situacije treba tražiti u politici.
– Kompletna procedura za imenovanje novih članova je završena, ali se prijedlog Savjeta ministara BiH, po kojem bi ih Parlament trebao imenovati, čeka već gotovo dvije godine. Otvoreno sumnjamo da komisija služi kako bi se izvlačio novac i “rastaljivao” između onih koji i dalje održavaju članove komisije na pozicijama i samih članova koji, da nije prvih, odavno bi ostali bez pozamašnog prihoda – ističe izvor portala eTrafika iz jedne od partija koje čine vlast na državnom nivou, ali je insistirao da mu ime ne objavljujemo.
Podsjećamo, kako su mediji ranije pisali, navodno je prijedlog za imenovanje članova komisije već dva puta bio pred Savjetom ministara, ali do dogovora nije došlo. Spekulisalo se tada da su pojedini ministri nastojali u komisiju ubaciti kandidate kojih nije ni bilo na spisku, sa čim se nije složio drugi dio ministara.
Hamed Mešinović naglašava da nisu članovi komisije krivi što još odavno nije došlo do imenovanja novih članova, te svu odgovornost prebacuje na Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, kao i Savjet ministara. Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović još sredinom prošle godine je rekao da je njegovo ministarstvo svoj dio obavilo, te je sada sve isključivo na Savjetu ministara, koji se zvanično ne oglašava o ovo pitanju.
Troškovi
Država koja ima takav “luksuz” da svake godine iz budžeta izdvaja približno milion maraka za komisiju koja u svojoj nadležnosti nema gotovo ništa, morala bi ekonomski biti vrlo jaka, što se za BiH nikako ne može reći. Kao što smo prethodno naveli, u ovoj godini za Komisiju za koncesije BiH biće izdvojeno čak 1.036.000 KM!
Uprkos svemu gore navedenom, članovi redovno primaju plate, i to vrlo visoke, ako se u obzir uzme bh. prosjek od 830 KM. Kako je godišnji budžet ove institucije već godinama gotovo identičan (neki bi rekli da se ni oko njega nisu pretjerano trudili te da su ga uglavnom kopirali), pa je ilustracije radi dovoljno pogledati zvanične podatke iz 2015. godine, kada su članovi komisije budžet BiH koštali oko 4.200 KM po svakom članu.
Na 14 zaposlenih, od čega sedam članova komisije, na bruto plate i naknade izdvojeno je 717.816 KM plus 101.463 KM na naknade troškova zaposlenih. Na zakup prostorija su otišle 72.000 KM, nabavku opreme 24.980 KM, telefon i poštu 9.273 KM, prevoz i gorivo 8.911 KM, a održavanje 7.571 KM. Iz budžeta je izdvojeno 6.587 KM za ugovorene i druge usluge, zatim 7.824 KM za struju i komunalne usluge, dok su putni troškovi iznosili 5.250 KM, a nabavka materijala 3.309 KM.
Pored plate od oko 3.500 KM, šestoro članova komisije dobija 300 KM za odvojeni život jer nisu iz Banjaluke, gdje je sjedište Komisije, iako gotovo i ne borave u ovom gradu. Zaposleni dobijaju i pravo na smještaj, službene automobile, plaćeno gorivo, telefonske i poštanske usluge, dnevnice u zemlji i inostranstvu, ali i prevoz, topli obrok, regres i smještaj.
Članovi komisije kažu da plate ne određuju oni, priznaju da one nisu male, ali dodaju da su troškove sveli na minimum. Očito da pojam „minimuma“ nije isti za sve stanovnike Bosne i Hercegovine.
eTrafika.net