Trinaestočlana porodica Ratković nesumnjivo je najbogatija na području Banja Luke. Marijana (42) i Zlatko (46) imaju čak jedanaestero djece. Najstariji je devetnaestogodišnji Đorđe, a zatim slijede Aleksandar( 17), Jovana (16), Milica (14), Teodora (13), Vuk( 11), Mihajlo (10), Dušica (8), Marija (6), Katarina( 4.5), dok je najmlađa Sofija koja ima osamnaest mjeseci.
Prvo što smo uočili prilikom posjete domu Ratkovića jeste da su njihova djeca izuzetno lijepo vaspitana. Svi su nam prišli da se upoznaju i požele dobrodošlicu, a zatim su stidljivo pobjegli u sobu da nastave igru.
Marijana se udala sa 23 godine, kada je rodila i prvo dijete. Trenutno se školuje osmoro djece, a deveto u školu kreće od septembra. Ratkovići imaju četiri dječaka i sedam djevojčica, a Marijana ističe da nikad nije dozvolila da joj tokom trudnoće kažu pol djeteta.
“Važno mi je samo da su živa i zdrava. Jedino kad sam nosila Đorđa bila sam sigurna da ću roditi sina”, kaže ona, i dodaje da se djeca slažu i da im je jedini problem prostor za učenje, jer su jedni u pubertetu, a drugi još uvijek mali.
Kako kaže mama Marijana, i pored povremenih svađa uvijek su složni i spremni da brane jedni druge ukoliko je potrebno. Najčešći razlog svađa je upravo kompjuter.
“Jovana i Đorđe se najviše vole, ali i najviše ratuju oko slobodnog mjesta za kompjuterom”, kaže ona, ali i dodaje da pokušava da im ograniči vrijeme za kompjuterom, kako bi svi jednako mogli da ga koriste.
Na pitanje kako im izgleda jedan radni dan, odgovaraju da su im svi dani isti, ali zavisi od toga da li traje školska godina ili je raspust.
“Ako traje školska godina dan je užurbaniji. Jedni se spremaju za školu ujutro, pravi se doručak, potom ručak. Onda jedni dolaze iz škole, pa drugi pa se ručak služi kao u menzi. Nekoliko njih ide na folklor, pa moram voditi računa i o tome kad je kome proba”, ističe Marijana.
Kaže da je ljeti zanimljivije jer se igraju vani, u bašti, gdje imaju i mali dječiji park, pa im dolaze i djeca iz komšiluka da se zajedno igraju. Tada dvorište Rakovića sa ljuljaškama i klackalicama postaje pravi dječiji raj.
Zanimljivo u ovoj veseloj porodici je i to da su svi dječaci rođeni na dan nekog sveca, pa je tako Aleksandar rođen na svetog Luku koji je ujedno i krsna slava Ratkovića. Djevojčice su rođene u pet časova, ujutro ili popodne.
Kada su imali desetoro djece, tadašnji predsjednik Rajko Kuzmanović je čitao o njima i odlučio da ih odlikuje ordenom za zaslugu narodu, koji su primili na svečanosti povodom Dana grada.
Zbog toga što ih je mnogo, Ratkovići kažu da nigdje ne idu zajedno kao porodica, jer bi im za to trebao mini bus.
Marijana je završila srednju ekonomsku školu, a Zlatko je jedini ovlašteni dimnjačar u gradu. Jedini prihod koji primaju od države je dječiji doplatak od 35KM, što iznenadi ljude pa često traže dokaz od poštara.
“Poštar nam u šali zna reći “evo nosim 3.500 KM”, ali mi često predlaže da se razvedem jer bih kao samohrana majka imala veći dječiji dodatak”, kroz smijeh priča Marjana, i dodaje da sav zarađeni novac ulažu u opremanje kuće. U velikim su kreditima, ali se trude da njihovoj djeci ništa ne nedostaje, da nisu goli, bosi, gladni i da imaju knjige za školu.
Ističu da se susreću sa predrasudama o višečlanim porodicama, ali da one nestanu čim ih ljudi upoznaju. Marijani često govore da ne izgleda kao da ima jedanaestero djece, ali je pitaju da li je čula za kontracepcijska sredstva i da li ih je rodila sa jednim mužem, što je ljuti. Ipak, nikad ih nisu ponižavali zbog njihove brojnosti, a mnogi i ne znaju da ih ima toliko.
“Ima puno prijatelja koji prvo sebi žele obezbijediti diplomu, posao, stan, auto… I onda su došli do pedesete godine kada je kasno da imaju djecu. Mnogo puta sam čula da neko ne želi djecu jer želi karijeru. Poštujem i to. Niko me nije primorao da rodim dijete”, dodaje Marjana.
Ona priznaje da je stroga majka i da često galami zbog čega su je djeca nazvala Hitlerovka. Nervira je razmaženost i lijenost, pa svoju djecu uči da poštuju starije i da se brinu sami o sebi.
“Moja jedina želja je da su mi djeca zdrava i da ih izvedem na put. Da ih školujem i zaposlim, ako budem mogla. Sve drugo mi je sporedno. Učim ih da pomažu ljudima kada god mogu”, kaže Marijana.
Kada smo odlazile od Ratkovića, uvjerili smo se u istinitost stare poslovice “Ne vrijedi ti kuća, ako nema ko da uđe u nju”.
eTrafika.net – Vanja Stokić/Milica Pralica