Institucija Islamski kulturni centar Mostar odlukom Kantonalnog suda u Mostaru nakon 24 godine rada, ugašena je. Epilog je to dugogodišnjeg spora Medžlisa IZ Mostar i direktora ove kulturne institucije Saliha Čolakovića. Indikativno je, što je upravo isti sud koji je potvrdio presudu o gašenju Islamskog kulturnog centra Mostar godinama odbijao nastojanja Ramiza Jelovca, predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa IZ Mostar i visoko pozicioniranog funkcionera SDA, da ovu ustanovu ugasi. Sve do trenutka kada se u sudski proces ne uključuje vrh Islamske zajednice, tačnije reisu-l-ulema Kavazović.
Piše: Tacno.net – Predrag Blagovčanin
Inicijativa za gašenje ove ustanove prvi put je pokrenuta 1995. godine, a zatim i 1999. godine. Razloge gašenja koji su u tom trenutku dolazili iz samog vrha Rijaseta IZ možemo posmatrati kroz poziciju i ideje koje je Salih Čolaković zastupao. Pred početak rata Čolaković je bio na čelu pokreta Imama, koji je rezultirao promjenama u tadašnjoj Islamskoj zajednici te novim Ustavom IZ BIH. Čolaković je 1990. godine, uporedo sa dolaskom na vlast SDA stranke izabran za predsjednika Mešihata Islamske zajednice umjesto kandidata SDA stranke Senahida Bristrića. Zbog sekularnih stavova i zagovaranja slobode unutar Islamske Zajednice te odvojenosti vjere od politike dolazi na udar neistomišljenika u okviru politike i IZ.
Islamski kulturni centar Mostar
Treća inicijativa koja je u konačnici i dobila sudski epilog počinje 2012. godine kada Ramiz Jelovac, dugogodišnji predsjednik izvršnog odbora Medžlisa IZ Mostar, pokreće spor pred opštinskim sudom Mostar o gašenju Islamskog kulturnog centra.
Pismo reisu-l-ulema Kavazovića Kantonalnom sudu u Mostaru
Sudski spor Medžlisa IZ Mostar i Islamskog kulturnog centra Mostar trajao je preko 6 godina. Naime, rješenja Opštinskog suda u tri navrata su nakon žalbi Islamskog kulturnog centra odbacivana od strane Kantonalnog suda u Mostaru.
Međutim, nakon stupanja umješača u parnicu, Rijaseta Islamske zajednice i podneska Kantonalnom sudu u Mostaru kojeg je lično potpisao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović isti sud 20.12.2017. god. odbija žalbu i potvrđuje prvostepeno rješenje. Tom odlukom Islamski kulturni centar Mostar se briše iz registra ustanova.
Podnesak o stupanju Islamske zajednice u postupak
Razloge zbog kojih je Kantonalni sud u Mostaru u tri navrata (I, II, III) uvažio žalbu Islamskog kulturnog centra a četvrti put nakon uključenja Rijaseta i podneska reisu-l-uleme Kavazovića presudio u korist Medžlisa IZ Mostar, nisu željeli komentirati u ovoj sudskoj instituciji.
Iz rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, kojim je potvrđena prvostepena odluka Opštinskog suda u Mostaru prema kojoj se briše iz Registra ustanova Islamski kulturni centar Mostar, evidentna je nedosljednost suda u tumačenju i primjeni pozitivnih propisa.
Rješenje Kantonalnog suda kojim se prvostepeno rješenje potvrđuje
Naime, Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru od 27.05.2015. godine ukazano je na značaj Uredbe sa zakonskom snagom o ustanovama (Sl. list RBiH br.6/92), prema kojoj ustanova prestaje ako više ne postoji potreba za obavljanjem djelatnosti ustanove.
Međutim, Medžlis Islamske zajednice Mostar je u odluci o prestanku sa radom Islamskog kulturnog centra Mostar naveo da dotadašnje djelatnosti Islamskog kulturnog centra Mostar preuzimaju Medžlis Islamske zajednice Mostar (“izdavačke i kulturne aktivnosti”) i Agencija “Contact Travel” (“organizacija turističkih aktivnosti”).
Iz navedenog je očito da potreba za obavljanjem djelatnosti Islamskog kulturnog centra Mostar postoji, što je potvrđeno i navodima o preuzimanju dosadašnjih djelatnosti Islamskog kulturnog centra.
Dakle, iako suštinska argumentacija i obrazloženje zahtjeva za likvidaciju Islamskog kulturnog centra nisu promijenjeni, sud je dobio dvije različite odluke. U tom kontekstu simptomatično je da odluku o prihvatanju zahtjeva za likvidacijom Islamskog kulturnog centra Mostar Kantonalni sud u Mostaru donosi nakon pisma upućenog sudu od strane strane reisu-l-uleme Kavazovića.
Ramiz Jelovac: Mi želimo da se u tim prostorima obavlja molitva
Ramiz Jelovac, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ Mostar, potpredsjednik Sabora Islamske Zajednice te dugogodišnji kadar SDA naglašava da su razlozi za gašenje Islamskog kulturnog centra prestanak razloga za postojanje. Prema njegovom mišljenju prostori Islamske zajednice koje koristi Islamski kulturni centar pretvoreni su u trgovine.
„Kad prestane razlog postojanja onda je pravo osnivača da to ugasi. Ta javna ustanova se bavila trgovinom i švercom. Ona je osnovana da radi za Islamsku zajednicu, za potrebe Islamske zajednice, da izdaje, da prati događaje. Međutim, ona se od prostora koji je bio namijenjen za prezentaciju kulture na Starom mostu pretvorila u trgovinu. To su djelatnosti koje nemaju nikakve veze sa kulturom. Taj džamijski prostor pretvoren je u trgovinu, kao što imate još 80-100 trgovina na Starom gradu. Tamo je šverc, kriminal i lopovluk i sve ostalo. Iz tog razloga je Islamska zajednica to zatvorila. Međutim, to je teško zatvoriti iako je sud donio odluku, tamo se još uvijek radi nelegalno.“
Ramiz Jelovac (Foto:bljesak.info)
Jelovac ne vidi ništa sporno u rješenju Kantonalnog suda koje je donešeno nakon intervencije Rijaseta IZ i Kavazovića. Kako tvrdi, Kantonalni sud je izbjegavao da donese odluku o gašenju sve do trenutka dok se Rijaset nije umiješao u proces.
„To se zove zloupotreba položaja i zloupotreba položaja unutar pravosudne institucije. Prvo je zahtjev osnivača za gašenje ustanove donesen, zahtjevom za gašenje po Zakonu o privrednim društvima. Znači ustanova se gasi po Zakonu o javnim ustanovama. To je sve u tom periodu bilo pepanje između Općinskog suda i Kantonalnog suda, a u međuvremenu se trgovalo na Starom mostu. I tek kad se Rijaset umiješao kao generalni osnivač onda su oni shvatili da tu ne mogu više manipulisati te donijeli odluku o gašenju. Još uvijek ta odluka o gašenju nije došla u registar.“
Za Ramiza Jelovca Islamski kulturni centar nije kulturna institucija. Kao argument za tu tezu navodi i Fetvu o zabrani bavljenja aktivnostima donešenu od strane Vijeća za fetve Rijaseta IZ. Naglašava da je Salihu Čolakoviću od strane Islamske zajednice ponuđen alternativni prostor po povoljnim uslovima, a navode o pritiscima i obračunima vrha Islamske zajednice sa Salihom Čolakovićem smatra neutemeljenim.
„Ako govorite o kulturnoj ustanovi i instituciji onda možemo o svemu govoriti osim o kulturnoj instituciji. To nema nikakve veze. IZ u Mostaru je pored svih tih turbulencija 2003. godine Čolakovića uzela u radni odnos. Nažalost, gospodin Čolaković je samo figura koja se nalazi ispred onih kojima su interes samo pare. Mi tražimo da se u tim prostorima obavlja molitva i to je svrha tog prostora i zato je izdata Fetva Islamske zajednice da se tamo ne može vršiti trgovina nego da se prostor vrati u vjersku namjenu. Za obavljanje djelatnosti Islamskom kulturnom centru od strane Rijaseta je ponuđen bilo koji prostor osim toga. Dakle, data im je mogućnost, ukoliko će se baviti trgovinom da izaberu bilo koji prostor Islamske zajednice osim tog u kojem su sad. I taj prostor dobit će po povoljnijim uslovima nego što se daje drugima. Međutim, takvog nema osim tog na Starom Mostu.“
Fetva- emina Dr. Enesa Ljevakovića
Navode o ulaganju privatnih novčanih sredstva u vakufske poslovne objekte koje koristi Islamski kulturni centar Mostar, Jelovac smatra netačnim.
„To su dezinformacije. Prostor na Starom mostu je obnovljen u okviru obnove Starog mosta i tamo nije niko ništa ulagao. Ovaj prostor koji je na Tepi, za njegovu obnovu sredstva je uložio Islamski kulturni centar. Prema tome, niko nije lično ulagao svoja sredstva.“
Sultan Selimov mesdžid
Ni jedna marka uložena u prostor Islamskog kulturnog centra nije iz kase IZ
Direktor Islamskog kulturnog centra Mostar Salih Čolaković smatra da su izjave Ramiza Jelovca neosnovane i neargumentovane. Naglašava da je Islamski kulturni centar uložio žalbu Vrhovnom sudu BIH.
„Žao mi je da jedan visokorangirani vjerski i politički predstavnik iz bošnjačkog korpusa, u ovom trenutku, daje ovako neosnovane i neargumentovane izjave. Gosp. Ramiz Jelovac je, zaobilazeći ključnu temu, a to je gašenje ustanove Islamski kulturni centar, u svojoj izjavi, najviše prostora posvetio poslovima vezanim za trgovinu i Stari most. U toku šestogodišnjeg sudskog procesa na sudovima u Mostaru slučaj Staroga mosta nikada nije spomenuo! Sada to stavlja u prvi plan. Uostalom mostarski sudovi, kao što i sam navodi, za njega su obično „pepanje“! Za mene, to su odluke Suda, koje sam uvijek, pa i ovu zadnju, bez pogovora prihvatao.“
Čolaković ističe da je upravo Ramiz Jelovac svojim potpisom spomenuti poslovni prostor na Starom mostu dao na korištenje Islamskom kulturnom centru na neograničeni vremenski rok.
„Teške kvalifikacije, koje je izrekao vezano za poslovanje na Starom mostu, nakon ove izjave, svakako će morati dokazati na sudu, a onda, i na jednom drugom Sudu. Ako na sudu dokaže navedene tvrdnje, u meni će imati najvećeg pomagača i saradnika. Ako je i bilo nekih nepravilnosti, gosp. Ramiz Jelovac je isključivi krivac. Naime, on je vlastoručnim potpisom ovaj prostor ustupio na korištenje Islamskom kulturnom centru na neograničeno vrijeme. Kasnije, kad je vidio da se tu može doći i do određenog profita, pokušao je anulirati vlastito rješenje, ali u tome nije uspio. Vjerovatno je imao namjeru, umjesto radnika Islamskog centra, zaposliti neke svoje rođake i prijatelje.“
Salih Čolaković
Prema riječima Saliha Čolakovića Vakufska direkcija je 2011. godine naložila Ramizu Jelovcu da se sa Islamskim kulturnim centrom napravi ugovor o korištenju prostora i plaćanju rente.
„Lično sam pokušao da se taj problem prevaziđe. Razgovarao sam sa odgovornima u Vakufskoj direkciji u Sarajevu i oni su, još 2011. godine, naložili gosp. Ramizu Jelovcu da sa Islamskim kulturnim centrom potpiše ugovor o korištenju prostora i plaćanju kirije. Ja sam to odmah prihvatio i o tome obavijestio tadašnjeg mostarskog muftiju Seida ef. Smajkića, koji je od strane reis uleme, dr. Mustafe ef. Cerića, bio ovlašten za sprovođenje tih dogovora. Međutim, gosp. Ramiz Jelovac to nikada nije prihvatio. Valjda je mislio, ako nema ugovora, da u svako doba radnike može izbaciti iz toga prostora. Ispostavilo se, međutim, da nije smio držati radnike bez ugovora u tom prostoru.“
Odluka Upravnog odbora Vakufske direkcije
Čolaković naglašava da je u obnovu vakufskih prostora u kojima je smješten Islamski kulturni centar uložen privatni novac, a ne novac Islamske zajednice. Također Čolaković je prokomentarisao i Fetvu dr. Enesa Ljevakovića.
„Gosp. Ramiz Jelovac, valjda polazeći od sebe, tvrdi da nije bilo privatnih ulaganja u vakufske objekte u Mostaru. Evo prilike da se i to demantuje. Odgovorno tvrdim, da niti jedna marka sredstava, koje je Isl. Kult. Centar uložio u vakufske prostore u Mostaru, nije iz kase Isl. Zajednice Mostara niti Sarajeva. Sve su to privatna sredstva, pa možda i moja vlastita, što ću svakako i dokazati. Također Jelovac se, u vezi gašenja Isl. Kul. Centra, poziva i na famoznu Fetvu Fetva – emina dr. Enesa Ljevakovića, koji je stvarno i izdao jednu Fetvu, ali samo na osnovu navoda koje je čuo od gosp. Ramiza Jelovca, ali ne i od direktora Islamskog kulturnog centra! Ja sam dr. Enesa Ljevakovića upozorio na grešku koju je napravio i on mi se kasnije u jednom svom dopisu izvinuo i doslovno rekao da se njegova Fetva uopšte ne odnosi na rad Islamskog kulturnog centra u Mostaru.“
Jelovac apsolutni gospodar vakufskih dućana i života ljudi koji u njima rade
Nekadašnji mostarski muftija Seid ef. Smajkić učestvovao je u osnivanju Islamskog kulturnog centra. Prema njegovim riječima sam centar u početku je imao strateški značaj za ljude u Mostaru i Hercegovini. Pored izdavačkog i kulturnog aspekta Islamski kulturni centar učestvovao je u izgradnji i renoviranju porušenih vjerskih objekata tokom agresije na Republiku BiH i finasiranju rada institucija Islamske zajednice u postratnom periodu.
„Salih Čolaković je doprinio izgradnji i renoviranju velikog broja objekata izgrađenih na našem muftijstvu. Centar je od vlastitih donacija u samom početku finansirao rad novootvorene Medrese u Mostaru. Ta institucija je stipendirala značajan broj učenika i studenata, pomagala sirotinji, civilnim i vojnim invalidima i to je djelatnost koja nije bila prepoznata u to vrijeme od strane Islamske zajednice. Mi smo trebali nekoga poput Saliha Čolakovića ko će taj segment do uvođenja u pravni sistem Islamske zajednice unaprijediti. Kao predsjednik Mešihata BIH pred rat bio je već etabliran i prepoznat kao neko ko može u kontaktu sa istaknutim političkim i vjerskim autoritetima u islamskom svijetu, u situaciji kada je naša zemlja ugrožena po više osnova, prikupiti značajna finansijska sredstva u njenu obnovu i razvoj. I ta činjenica je predstavljala problem za vrh Islamske zajednice. Znači, zašto bi se njemu dopustilo da sakuplja donacije kad je to u nadležnosti vrhovnog organa. Taj razlog se donekle mogao razumjeti, jer je Islamska zajednica, pogotovo u ratnim uslovima, težila centralizaciji ukupnog svog djelovanja. Međutim, do tog institucionalnog objedinjavanja organa Islamske zajednice trebalo je dugo čekati, pa nije bilo na odmet iskoristiti poziciju Saliha Čolakovića u tu namjenu, što je rukovodilo Medžlis islamske zajednice i Muftijstvo 1994.g. da osnuju ovaj centar.“
Razloge dugogodišnjih sukoba vrha Islamske zajednice sa Islamskim kulturnim centrom, Smajkić vidi upravo u činjenici da je Salih Čolaković kroz ovu instituciju imao komunikaciju sa uglednim ljudima i institucijama u islamskom svijetu te je na osnovu tih kontakata mogao obezbijediti finansijska sredstva.
„Znači trebalo je da se sva sredstva uplaćuju na jedan račun, a Rijaset bi ta sredstva raspoređivao prema nekom prioritetu i potrebama na terenu. I to je suština. Sukob traje veoma dugo, još dok je Mustafa Cerić bio na poziciji Reisu-l-uleme. Cerić je pokrenuo inicijativu o gašenju Islamskog Centra. Međutim odustao je od gašenja kada je vidio da njegov pristup nije bio u potpunosti korektan. Konkretno za Mustafu Cerića, Islamski Centar je bio sporan iz razloga što je mislio da će Centar slabiti na određeni način poziciju Rijaseta, a jačati vlastitu poziciju. Takva pozicija se u određenoj mjeri sudara sa njihovim idejama kao i projektima na koje bi Islamska zajednica aplicirala. Za Reisa Cerića je postojala opasnost, da će Čolaković djelovati vaninstitucionalno, što se nije dogodilo. Valja istaći, da je tada najveći pobornik opstanka Islamskog kulturnog centra bio Ramiz Jelovac, u to vrijeme predsjednik nadzornog odbora Centra i član Medžlisa islamske zajednice, koji je uticao na Medžlis da se ova stvar razvodni.“
Smajkić naglašava da je takav odnos Rijaseta IZ BIH prema Čolakoviću trajao do otprilike 2010. godine kada tadašnji Reis-l-ulema Cerić dolazi u Islamski kulturni centar kako bi se riješili sporovi između Islamske zajednice i Centra.
„Cerić dolazi u Islamski centar kod Saliha Čolakovića gdje smo dogovorili kako ćemo to riješiti ljudski, pošteno i da se ne ide na sud. Međutim nakon toga na scenu stupa Ramiz Jelovac, sada u novoj ulozi osporavatelja rada islamskog cetra, sa svojim prepoznatljivim, bahatim i arogantnim stavom, gdje kao neki moćnik koji ima uticaj na lokalno sudstvo, smatra da jednostavno sudskom odlukom može lakše doći do gašenja Centra. To sudanije se na njegovu žalost oteglo na više od šest godina. Rješenja na opštinskom nivou su pokazala da Jelovac ima uticaj na sudstvo. Imate presude i one vam mogu to potvrditi. Međutim te odluke su padale na drugostepenom sudu sve dok se u proces nije uključio reis-l-ulema Kavazović.“
Seid Smajkić
Navode Ramiza Jelovca o vraćanju prostora Islamskog kulturnog centra – Mesdžida na Starom mostu u prvobitnu namjeru, za vjerske potrebe, Smajkić smatra neutemeljenim obzirom na dosadašnju praksu Medžlisa IZ Mostar.
„Taj prostor na Starom mostu nije nikad bio u službi džamije. Prostor je isključivo služio za obrede vojne posade koja se nalazila na kulama prije 500 godina. Jelovac, kao izraziti materijalista, sada se pojavljuje u ulozi produhovljenog insana koji želi da se ovaj izložbeni prostor pretvori u molitveni, dok se u isto vrijeme oko mosta nalazi više džamijskih objekata koji zjape prazni. Džamija treba da ima džemat. Evo imate ovdje Tabačicu džamiju koja je zatvorena. A na munari Tabačice džamije nalaze se repetitori Eroneta. U dijelu predvorja džamije nalazi se ostatak te stanice koji je u potpunosti okupirao njenu desnu sofu. Kompletna ta skalamerija i ti aparati su sakriveni u mušebeke da umanje ružan estetski izgled džamije. Znači nije bitno što je to džamija i sakralni objekt važno je samo da se pare uzmu. Mene su ljudi zaustavljali na ulici i postavljali pitanja vezano za to, čak su pisali i peticije da to ospore, ali bezuspješno.“
Džamija Tabačica
Desna sofa Tabačica džamije
Smajkić je mišljenja da Ramiz Jelovac uživa bezrezervnu podršku Islamske zajednice da u okviru Medžlisa IZ Mostara donosi apsolutno sve odluke bez obzira na procedure. Pogotovo odluke vezane za upravljanje vakufskom imovinom. O dešavanjima u okviru Medžlisa, nekadašnji muftija mostarski Smajkić u više navrata je informisao Rijaset IZ.
„Čolaković ne predstavlja opasnost ni za koga, ali Jelovcu trebaju prostori Islamskog centra jer sa tim prostorima radi šta god hoće. On ima ambiciju da bude apsolutni gospodar vakufskih dućana i života ljudi koji rade u tim objektima. Prije par godina ljudi su se pobunili i pisali Rijasetu. Ja nisam mogao vjerovati da se ljudi ovdje plaše Ramiza Jelovca do te mjere da se oni na to pismo nisu smjeli potpisati. Valjda bojeći se da on sutra, a takav je, ne istjera te ljude iz tih prostora. U periodu dok sam bio aktivan uputio sam Rijasetu nekoliko prijedloga te sam išao i lično reis-l-ulemi i referisao to što sam napisao. Obećali su mi da je to njegov zadnji mandat u ulozi predsjednika Medžlisa, što je bilo prije četiri godine. Tada su mi obećali da je to završetak, međutim uprkos svega rečenog, on je dobio unaprijeđenje obzirom da mu je obnovljen mandat predsjednika Medžlisa, te da je uz to i izabran na poziciju potpredsjednika Sabora Islamske Zajednice, što mu je, posmatrano mojim očima, nagrada i priznanje.“
Informacije o nedoličnom ponašanju Ramiza Jelovca upućene Rijasetu islamske zajednice
Seid ef. Smajkić smatra da je ovakva praksa vrha Medžlisa IZ Mostar nepopravljivo štetna po dugoročne interese Islamske zajednice.
„Islamska zajednica nije samo zajednica koja treba da skuplja pare. Ona treba da bude produhovljena organizacija koja će koristiti vakufske objekte po odredbama vakufnama koje obavezno uključuju pored vjerske i socijalnu dimenziju. U vrijeme agresije na BiH i u postratnom periodu Islamska zajednica napravila je jedan pozitivan imidž koji je respektovan od svih građana Mostara regije i šire društvene zajednice. Današnjim odnosom Islamske zajednice prema ljudima, Islamskoj zajednici se udara pečat gramzljive organizacije kojoj je glavni cilj materijalno, a ne razvijanje intelektualnog potencijala i duhovnosti. Na žalost, krivicu za to snosi u velikoj mjeri Ramiz Jelovac.“
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva u BiH)