Iako nametnuta još prije četiri godine, naknada za podsticaje obnovljivih izvora energije građane je značajnije opteretila tek od 1. januara ove godine, nakon što je povećana na oko pet maraka za svako domaćinstvo u Srpskoj!
Piše: Ognjen Tešić
Naknada koja se prikuplja, kasnije se u vidu podsticaja dijeli koncesionarima koji proizvode električnu energiju na bazi obnovljivih izvora energije, a riječ je o privatnicima koji su, u najčešćem slučaju izuzetno bliski lokalnim ili republičkim vlastima u Republici Srpskoj.
Pomenuto povećanje, koje je dodatno opteretilo domaćinstva i pravna lica višim računima za električnu energiju, u potpunosti je prošlo mimo “radara” javnosti a o njoj su tek sporadično govorili pojedini, uglavnom opozicioni, političari. Iznos koji se plaća na kraju mjeseca zavisi od električne energije koja se potroši na mjesečnom nivou, te se plaća 0,52 feninga po kilovat času utrošene struje, kako smo već spomenuli – oko pet maraka za prosječno domaćinstvo, a oko 300 maraka za pravna lica. Na ove iznose treba obračunati i PDV što još više povećava navedenu naknadu.
Ekonomista Slaviša Raković kaže da je riječ o apsurdnom parafiskalnom nametu, a imajući u vidu da se njega još obračunava i PDV, to nas dovodi do, kako kaže, duplog apsurda.
– Namjena je vrlo diskutabilna jer subvencioniše proizvodnju električne energije. Dakle, vi uzimate koncesionu naknadu za mini hidroelektrane, a onda subvencionišete proizvodnju električne energije iz tih mini hidroelektrana, što je pomalo apsurdno. Ko tu kome u stvari matematički dođe šta? Nigdje u našem okruženju nisam našao primjer da se na taj način podstiče proizvodnja iz obnovljivih izvora! Umjesto toga, uglavnom se daju neka carinska oslobađanja, poreske olakšice kod samog izvođenja investicije u taj objekat ili neka prednost kod izdavanja dozvola, odnosno naknada koje se tu rade. Ili recimo dovođenje dalekovoda, koji mi dovodimo besplatno, mini hidroelektranama. Naša Elektroprivreda na prag mini hidroelektrana dovodi besplatno dalekovod. A svuda je to na nekoj troškovnoj bazi, ne komercijalnoj, već troškovnoj – ističe naš sagovornik.
To nas je dovelo do toga da, dodaje on, na malim hidroenergetskim objektima više država daje nego što uopšte ima efekta.
– Tako da od cijele strategije i promišljanja kako da se podstiče proizvodnja sa obnovljivim izvorima došli smo do jedne prakse gdje se u suštini netransparentno dijeli, a sve na teret građana. Država, prije svega, ne bi trebala na taj način da podstiče proizvodnju, izuzimam, iako se to manje izvozi, solarne elektrane, ali ovo što je najmasovnije, od čega je najveća proizvodnja, to je apsurdna politika u cjelini – zaključio je Raković.
Domaćinstva i privreda iz svog džepa plaćaju subvencije za proizvodnju električne energije iz hidroelektrana, geotermalnih elektrana, solarnih elektrana, vjetroelektrana i elektrana na bio–masu. Umjesto da koncesionari samo plaćaju koncesionu naknadu državi za korištenje obnovljivih izvora energije, ovakvim podzakonskim riješenjem došlo se do situacije da će građani i privreda iz svojih džepova plaćati gradnju, u najčešćem slučaju, koncesionarima naslonjenim na republičku vlast.
Elektroprivreda RS ove godine namjerava na osnovu pomenute naknade prikupiti oko 36 miliona maraka i podijeliti za 69 elektrana koje proizvode struju iz obnovljivih izvora. Najveći je broj hidroelektrana, njih 22, a ostalo čine vjetroelektrane, jedna elektrana na bio-masu i solarne elektrane. Stručnjaci iz ove oblasti upozoravaju da se iz ovih naknada Elektroprivreda RS treba sama da gradi elektrane, a ne da te naknade daje koncesionarima koji teško da će ih ulagati u nove elektrane. Sa navedenim novcem RS bi za 10 godina mogla da izgradi značajne energetske objekte umjesto da taj novac rasipa i daje sumnjivim investitorima.
– Suština čitave priče je da Republika Srpska znatno veći procenat proizvedene električne energije proizvodi iz hidroelektrana nego iz obnovljivih izvora. Tako da ta naknada za obnovljive izvore apsolutno nije bila potrebna. Ako najveće hidroelektrane na Trebišnjici, HE Višegrad, HE Bočas, Bogatići itd. proizvode ogromnu količinu obnovljivih izvora energije, onda se postavlja pitanje zašto subvencionisati tzv. male hidroelektrane koje su po snazi znatno ispod onoga što već sada Republika Srpska ima u velikim hidroelektranama – ističe poslanik NDP-a u Narodnoj skupštini RS Zdravko Krsmanović.
To je bila, kako ističe Krsmanović, prva nelogičnost, koja im je skrenula pažnju da vide zašto se tako nešto radi.
– I onda, kada se sve počelo razmotavati, došli smo do zaključka da su pojedinci bliski vlastima, koji su godinama, preko svojih bližnjih, u sistemu Elektroprivrede, vlasnici mini hidroelektrana, koje nisu isplative, jer je cijena iz velikih hidroelektrana mnogo niža, pa im je bilo neophodno da im Elektroprivreda plaća njihovu proizvodnju. Onda se ušlo u fazu da se iz sistema Elektroprivrede počnu prebacivati pare tim pojedincima koji su dobili koncesije na male hidoelektrane, da bi oni ostvarivali profit – ističe naš sagovornik.
On dodaje da je tada odlučeno da taj manjak novca bude nadoknađen iz džepova građana, uvođenjem pomenutog nameta.
– I tu se došlo u jednu potpunu nelogičnost. Da vi date koncesiju nekome nad prirodnim resursom, a on umjesto da samo plaća koncesionu naknadu, umjesto toga dobija iz džepova građana Srpske dodatna sredstva. To nema nikakvu elementarnu logiku. RS već ima ogromnu količinu proizvedene energije iz obnovljivih izvora, a vi nekome dajete koncesiju i onda mu tu koncesiju potpuno isfinansirate kroz naknadu za obnovljive izvore energije, koju plaćaju građani na računu za struju. To je po meni nešto što se zove korupcija, pogodovanje pojedincima i to je krivično djelo – ističe Krsmanović.
On kaže da zvanične procijene pokazuju cifru od 10 miliona maraka, koliko se na godišnjem nivou zaradi od naknade, ali da su cifre, kako se novi objekti priključuju, i veće.
– Prema podacima koje sam dobijao, ta naknada je čak dolazila i do 30 miliona maraka u toku jedne godine. To nisu uopšte bezazlene cifre. Jedna mini hidroelektrana košta nekoliko miliona maraka, i maltene Srpska bi mogla za godinu dana da otplati većinu postojećih malih hidroelektrana. Ili da ih Elektroprivreda napravi sama. Ako te cifre Elektroprivreda isplaćuje kao naknadu, zašto nije te objekte izgradila sama? Za nekoliko godina svaki ovaj objekat, od naknade za obnovljive izvore, sam sebe otplati u potpunosti, a ovako RS od koncesione naknade ne dobije ništa – zaključio je Krsmanović.
“Kovačević među najupetljanijim”
Krsmanović ističe da u ovom poslu ima i korektnih firmi, ali da ipak preovladavaju firme koje vode ljudi bliski vrhu Elektroprivrede i SNSD-a.
– I njih je i do 90 odsto. Koncesije su najviše dali ljudi bliski bivšem direktoru Elektroprivrede, SNSD-ovom Željku Kovačeviću i ekipi oko njega, i tiču se porodičnih veza – kćerka, zet, prijatelj itd. Taj klan je vrlo uvezan, a imaju sponu i sa direktorom Elektrokrajine Banjaluka Sekom Kuzmanović. Ta ekipa je prva krenula da vadi sredstva iz Elektroprivrede za obnovljive izvore ali su se kasnije pojavili i neki drugi ljudi – zaključio je Krsmanović.
eTrafika.net