Naknada za podsticaje obnovljivih izvora energije nije usamljen primjer kako nadležni, umjesto u javnom interesu, rade potpuno suprotno – “guraju ruke” u džepove građana i štete budžet RS. Nebrojeno izlaženje u susret biznismenu Vuku Hamoviću i njegovom EFT-u svjedoče o mnogo ozbiljnijim svotama, bez kojih je Srpska nepovratno ostala.
Piše: Ognjen Tešić
Vlada RS je u 2008. godini potpisala koncesioni ugovor sa preduzećem “EFT- Rudnik i termoelektrana Stanari” o izgradnji i korištenju termoelektrane Stanari kod Doboja, investicione vrijednosti 1,35 milijardi maraka. Rudnik i termoelektrana Stanari su članice globalne energetske grupacije “Energy Financing Team” (EFT) čiji su većinski vlasnici Vuk Hamović i njegov sin Miloš, biznismeni porijeklom sa balkanskih prostora. Oni godinama trguju električnom energijom proizvedenom na prostoru jugoistočne Evrope, ali njihova reputacija očito nije smetala Vladi RS.
U ugovoru o koncesiji, potpisanom iste godine, navedeno je da će termoelektrana imati snagu 410 megavata (MW) i da će proizvoditi 3 000 gigavata (GWh) struje. To je više od polovine struje koja se godišnje proizvode u RS. Prema koncesionom ugovoru, izgradnja termoelektrane bi trajala pet, a korištenje 25 godina. Navedeni ugovor je u više navrata mijenjan aneksima u korist stranog koncesionara, a na štetu Republike Srpske.
Spomenutim aneksima je produžen rok za njenu izgradnju i smanjena joj je snaga. Od samog potpisivanja ovog ugovora pa do danas su nepoznati mnogi razlozi zbog čega se Vlada RS odlučila na ovaj korak kad je poznato da se u Stanarima nalazi jedno od većih nalazišta lignita u ovom diielu Evrope – prema nekim procjenama vrijedno nekoliko milijardi maraka.
Sve studije su govorile da se u Stanarima ugalj još može kopati 40 godina i da je to dovoljna garancija za kredit koji bi Elektroprivreda RS uzela za izgradnju termoelektrane. Na istom principa je npr. SFRJ izgradila termoelektrane u Gacku i Ugljeviku.
EFT je za potrebe projektovanja, studija i izgradnje termoelektrane dobio kredit od Kineske razvojne banke u iznosu od 320 miliona evra. Zauzvrat su u zalog dali preduzeće “EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari“ te njegovu pripadajuću imovinu i prava u vezi s njom, tačnije koncesioni ugovor sa Vladom RS.
EFT je 2010. godine sa kineskom kompanijom “Dongfang Electric Corporation” potpisao ugovor o izgradnji termoelektrane i isporuci opreme, čime je i kineska firma ušla u vlasničku strukturu Rudnika i termoelektrane Stanari. Prema tadašnjim propisima RS, Kineska razvojna banka nije mogla u zalog da dobije koncesioni ugovor, što je predstavljalo nepremostivu prepreku. U tom teškom trenutku za koncesionara opet na scenu stupa Vlada RS koja preko Komisije za koncesiju RS u maju 2011. godine mijenja Pravilnik o prenosu ugovora o koncesiji i prenosu vlasničkih prava koncesionara. Tim pravilnikom je dato pravo finansijeru da raspolaže ugovorom o koncesiji u slučaju da koncesionar ne može vraćati kredit.
Kineska razvojna banka, a uz pomoć Vlade RS, je na taj način dobila garanciju pa su godinu dana poslije sa predstavnicima preduzeća “EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari” potpisali ugovor o kreditu vrijednom 320 miliona evra, kojim se “EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari” obavezuje da kineskoj banci vrati vrtoglavih 668 miliona evra. U slučaju da ne budu vraćali kredit, banka uzima svu termoelektranu, iskopani ugalj, buduću proizvedenu električnu energiju i zalihe izvađenog ugljena.
Vlada RS je ponovo izašla u susret koncesionaru pa je i sama izdala garanciju kineskoj banci za vraćanje pomenutog kredita. Garancija Vlade nikada nije javno objavljena pa je nepoznato kakve je sve obaveze preuzela prema Kineskoj razvojnoj banci. Na ovaj način sav teret vraćanja kredita u slučaju da dođe do kašnjenja u njegovom vraćanju, iz bilo kog razloga, preuzima RS. Tako Srpska umjesto da koristi svoj prirodni potencijal za razvoj i napredak, isti taj potencijal, zbog nedomaćinskog ponašanja vlasti, može postati omča oko vrata razvoju i ekonomskoj stabilnosti RS.
U 2016. godini Vlada RS, preko ministra industrije, energetike i rudarstva Petra Đokića nastavlja izdašno da pomaže rudnik i termoelektranu Stanari. Izmjenama Pravilnika o visini koncesione naknade i bankarskim garancijama u oblasti elektroenergetike, energenata, rudarstva i geologije u RS, koju je u januaru 2016. godine usvojilo nadležno ministarstvo, koncesionari koji u svom sastavu imaju rudnik i termoelektranu oslobođeni su plaćanja posebne naknade za ekspolataciju uglja koji koriste za proizvodnju struje. Ovom izmjenom pravilnika je došlo do teške povrede Zakona o rudarstvu RS koji strogo zabranjuje da neko besplatno vrši eksplataciju uglja.
Nema nikakve sumnje da je ova izmjena išla na ruku samo termoelektrani Stanari pošto su oni jedini privatni investitor koji u svom sastavu imaju i rudnik i termoelektranu u RS. U ovom slučaju radi se o teškom krivičnom djelu kojim je RS oštećena nekoliko miliona maraka godišnje. Protiv ministra Đokića je zbog ove izmjene pravilnika MUP RS pokrenuo istragu, ali do danas nema konkretnih rezultata.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, u junu 2016, usvojena je nova izmjena istog pravilnika koja je opet išla u korist stranog investitora a na štetu budžeta u RS. Koncesiona naknada za proizvodnju električne energije se smanjuje više od šest puta, sa 3,6 na 0,5 odsto od ukupnog prihoda ostvarenog proizvodnjom i prodajom električne energije. Ova izmjena se poklapa sa vremenom puštanja u rad termoelektrane Stanari odnosno sa vremenom kada se na nju počinje primjenjivati obaveza da plaća koncesionu naknadu za proizvedenu i prodatu električnu energiju. Na ovaj način šteta nastala po budžet RS se može mjeriti desetinama milona maraka.
Iako u EFT-u ističu da nisu povlašteni koncesionar u RS teško se odati tom utisku nakon svega što je Vlada RS učinala kako bi investicija u Stanarima zaživjela.
Poslanik u NSRS Adam Šukalo ističe da bi nesporno bilo bolje da se sama Republika Srpska zadužila, umjesto što je dala pomenutu garanciju.
– Bilo bi bolje s obzirom da je dala garanciju i da je riječ o povoljnom kreditu državne kineske banke, koja traži garanciju države. Šta će nam posrednici poput Vuka Hamovića, pogotovo ako se uzme u obzir da je RS omogućila da se ugalj kao energent za proizvodnju električne energije dobije besplatno. Uz to je smanjena koncesiona naknada na proizvedenu električnu energiju, koju u ovom slučaju EFT ima garantovano, barem u vrijednosti od 90 miliona evra na godišnjem nivou po njihovim pokazateljima. Ta naknada od 3,6 odsto je takođe pravilnikom, ispod kojeg se u Službenom glasniku potpisao ministar Đokić, smanjena na 0,5 odsto. Time je Republika Srpska izgubila ogromnu količinu sredstava a gospodin Đokić ovim lobističkim poslom, preko krivičnog djela, obezbjedio EFT-u i Hamoviću privilegovan položaj a Srpskoj oduzeo njeno prirodno bogastvo – kaže Šukalo.
Imajući u vidu da je samo TE Stanari plaćala tu naknadu za ugalj, jasno je, kaže Šukalo, da je ukidanje naknade urađeno samo da bi se izašlo u susret EFT-u, zbog kojeg je i mijenjan zakon.
– Izgovor te firme i Ministarstva industrije i energetike je da se taj pravilnik odnosi na sve koncesionare. Međutim, u dopisu u kojem se Đokić obraća premijerki Željki Cvijanović u petom mjesecu 2016. on konstatuje da koncesionari iz ove oblasti, a to su sva elektro preduzeća iz sistema Elektroprivrede RS, odnosno termoelektrane Ugljevik i RITE Gacko, uopšte nemaju potpisane koncesione ugovore jer to ne žele da urade. To znači da ne plaćaju koncesionu naknadu a što se kasnije i potvrdilo. Naknadu je trebao plaćati jedini privatnik, TE Stanari – kaže Šukalo.
On ističe da je presedan što je Vlada promijenila više zakonskih i podzakonskih akata zbog jedne firme.
– Moram da vas upoznam i da je u podzakonskim aktima i pravilnicima Komisije za koncesije u RS praktično omogućeno da finansijske institucije, u ovom slučaju banke, mogu prilikom eventualne likvidacije stečaja koncesionara preuzeti u likvidacionom postupku i same koncesije. U ovom slučaju data je mogućnost, ne samo za EFT-u, već i bilo kojoj drugoj firmi špekulativnu koncesiju, koja služi za koruptivne radnje. To potvrđuje i činjenica da se RS po Zakonu o koncesijama iz 2013, obavezuje da u roku od godinu dana usvoji dokument koji se odnosi na koncesionu politiku Srpske. Mi taj dokument ni danas nemamo, četiri godine nakon što je bio krajnji rok za usvajanje, koji je zakonom obavezujući – kaže naš sagovornik.
Šukalo dodaje da je to strateški dokument koji treba da kaže šta sve RS daje pod koncesiju, pod kojim uslovima te treba da pruži odgovor na pitanje zašto dajemo svoja prirodna bogastva i šta RS u kratkoročnom i dugoročnom smislu dobija od njih.
– Zbog nepostojanja tog dokumenta imamo klasičnu pijacu na kojoj građani sve gube a tajkuni i njihovi političari, na čelu sa Đokićem, bogate na račun građana. Mi imamo zakone koji omogućavaju jednoj osobi da u kafani odlučuje o desetinama miliona maraka, koji pripadaju Srpskoj – kaže on.
Krivična prijava
Podsjećamo, Šukalo je krajem prošle godine pred Ustavnim sudom RS pokrenuo ocjenu ustavnosti Pravilnika o koncesionim naknadama.
– Međutim, sud je instruisan političkim odlukama, pa se predmet drži u ladici. Ja sam pred Upravom za suzbijanje teških oblika kriminaliteta dao izjavu kao svjedok, gdje je potvrđeno da je riječ o teškom kriminalu i da će Đokić biti saslušan kao glavnoosumnjičeni. Ali do danas nemam informaciju da li je saslušan. Odmah nakon te inicijative ministar poteže izmjene u NSRS koje smo spominjali a kako bi pokušao da se izvuče od odgovornosti – zaključio je Šukalo.
Pročitajte i:
Za koga građani RS svaki mjesec izdvajaju pet maraka?!
eTrafika.net