“Stičem utisak da ovakav kakav sam ovdje ne trebam. Odlazim u Njemačku ne znajući šta me tamo čeka, ali mijenja stvar činjenica da ovu negativnu sigurnost mijenjam za pozitivnu neizvjesnost.”
Piše: Vanja Stokić
Kazao je ovo Dušan Kondić za potrebe dokumentarnog filma “Nestajanje”, koji prati troje mladih ljudi iz BiH i njihov odlazak u druge zemlje. Razlog za svo troje je isti – nemogućnost pronalaska zaposlenja u svojoj zemlji, bez obzira na kompetencije koje posjeduju. Autor filma je Davor Obrdalj, saradnik Semir Mustafić, producent Selvedin Avdić, a direktor Eldin Karić. Objavio ga je Centar za razvoj medija i analize (CRMA).
“Nestajanje” čine priče troje ljudi – Dražen Primorac iz Prućevića iz Hercegovine, po struci inženjer elektrotehnike, Nejra Ljevaković iz Tešnja, po struci bečlor inženjerske genetike i Dušan Kondić iz Kozarske Dubice, najbolji diplomac Fakulteta političkih nauka u svojoj generaciji i master sociologije.
Oni ističu da su pokušali zaista sve da se zaposle u svojoj struci, te nabrajaju nagrade koje su osvajali u oblasti svog naučnog rada. Međutim, osim pojedinačne kratke prakse koji su uspjeli dobiti, na njihovu adresu stizale su samo odbijenice. Nejra poručuje da ne želi izgraditi svoju budućnost zapošljavajući se preko veze, te da je dovoljno luda za ovo društvo jer i dalje ima svoje principe. Dušan ulazak u stranku vidi kao poraz svega onoga što je postigao tokom studija, dok Dražen smatra da podjele među ljudima dolaze s vrha.
“Mi mali ljudi nemamo tih problema”, kaže on.
U filmu su korištene i izjave političara, koji kažu da mlade ljude treba zaposliti i time spriječiti njihov odlazak, te prilozi medija, koji govore o izuzetno lošem stanju u kome se ova populacija nalazi, ali i BiH uopšteno. Naglašavaju se riječi korupcija, siromašvo, nacionalizam, strah.
“Uzeli su mi djetinstvo ratom, mladost krizom, a sad i mojoj djeci uzimaju djetinstvo, a moju zrelost. Nisam hejter samo realista. Daj mi razlog da te volim…”, glasi jedan od komentara na ovaj film.
Na kraju vidimo Dušana, Nejru i Dražena u njihovim novim sredinama – konačno nasmijane. Ističu da je lijep osjećaj što znaju da će ih tamo procjenjivati isključivo po tome šta umiju.