Borislav Vujanović (33) iz Brčkog iza sebe ima 20 godina bavljenja različitim borilačkim vještinama, kao i nekoliko titula na kojima bi mu mogao svako pozavidjeti. Od nedavno je predstavnik svjetske WKF asocijacije za Bosnu i Hercegovinu, koja mu je povjerila organizovanje međunarodnog turnira boksa, kik boksa i MMA. Dva meča su bila za titule profi prvaka Evrope, a upravo Vujanović je osvajač jedne od njih.
Brčanski „Fight Night“ ove godine održao se u dvorani Gimnazije, koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Posjetioci su imali priliku da vide kvalitetne mečeve, a važnost turnira potvrđuje i činjenica da su na njemu rađene borbe za naslov profi prvaka Evrope. Pošto je istovremeno bio i organizator i borac, našao se u nezgodnoj situaciji da bude rastrzan između te dvije uloge. Srećom, sve se dobro završilo.
„Potrudio sam se da svi parovi budu što približniji kako bismo imali kvalitetne borbe. Poenta je da ljudi koji se ne razumiju u to dođu u dvoranu i vide nešto lijepo za oko. Prošle godine nisam ni osjetio turnir jer sam ga pripremao nekoliko dana, a sada je to trajalo mjesecima. Trebalo je prikupiti razne zahtjeve i molbe koje su išle ka svjetskoj asocijaciji, jer da bi neko dobio priliku da se bori za evropski pojas mora da ispuni niz uslova. Noć pred meč sam bio strašno umoran od organizacije, bio sam 100 % fizički spreman, samo sam se bojao da ću izgubiti snagu“, navodi Vujanović za eTrafiku.
Početkom ove godine postao je predstavnik svjetske WKF asocijacije za Bosnu i Hercegovinu, a preduslovi za turnir bili su organizovanje amaterskog turnira početkom godine, kao i odlazak na Svjetski kup.
„Prošle godine sam bio na Svjetskom prvenstvu u Varaždinu i tu je bio moj prvi kontakt sa WKF svjetskom asocijacijom. Na tom prvenstvu sam bio treći, nisam otišao nešto posebno spreman. Na početku godine sam radio amaterski turnir, a drugi uslov bio je odlazak na Svjetski kup koji je bio početkom godine. Tu sam se dobro pripremio i uzeo sam ga. Sada sam dobio priliku da se borim za pojas, koji je bio upražnjen u mojoj kategoriji.“
U decembru ove godine će biti punih 20 godina kako se Vujanović bavi borilačkim sportovima. Ima crni pojas drugi dan japanske džijudžice, zeleni pojas u džudou, bori se u boksu, a do kraja godine će odraditi i MMA meč. Od osvojenih titula tu su amaterski prvak svijeta 2008., viceprvak svijeta 2009., sportista Grada 2009., najbolji senior na Croatia Openu 2010., prvak BiH ove godine, a najnovija je profi prvak Evrope, stara tek nekoliko dana.
„Ljudi su me prozivali jer sam bio prvak svijeta, a nisam nikad prvak države, sada sam i to postigao. Uzeo sam i svjetski kup, a u subotu sam postao evropski prvak. Najteži meč i najdraža titula mi je kada sam bio vicepravk svijeta. Izgubio sam od Iranca, koji mi je bio najtvrđi protivnik i dobio sam najveće batine u životu… Tada sam imao jako kvalitetan meč sa čovjekom koji ima 6 amaterskih i tri profesionalone titule. Izgubio sam tehničkim nokautom u drugoj rundi, a kada su ga proglasili probjednikom podigao me je i odnio u moj ugao, dok je cijela iranska repezentacija došla da se slika sa mnom. Eto toliko je dobar meč bio.“
Samo tokom ove godine učestvovao je na 14 turnira, a naredni je zakazan već za sljedeću sedmicu. Kako kaže, do kraja godine ko zna gdje će sve ići. Uz pomoć sporta obišao je cijelu Evropu, a jedino žali što je zbog nedostatka finansija propustio Svjetsko prvenstvo na Floridi.
Osim što je borac, Vujanović je već osam godina trener u svom Klubu borilačkih vještina „Jedinstvo“. Ponosan je sa svoje učenike koji su osvajači mnogih takmičenja i rado priča o njihovim dostignućima.
„Prva osoba iz kluba koja je napravila ozbiljan rezultat je Sanja Ostojić, koja iza sebe ima deset osvojenih prvenstava BiH. Zatim tu su Maša Baćanov, koja je radila meč za titulu profesionalonog prvaka svijeta, kao i Sanja. Višestruka je prvakinja države i prvakinja Balkana. Zatim, Đorđe Stevanović je momak koji se borio sa čovjekom koji je peti u svijetu, njegovi mečevi su bili na Euro Sportu. Dalje tu su Zorka Stojanović, Đorđe Stojanović, Mićo Ružičić, Nikola Vujičić… Nije isto biti borac i trener, jer kad si trener imaš dodatnu obavezu da neko zavisi od tebe.“
U klubu vlada prava disciplina, trener se poštuje, a znanje stečeno u sali se nipošto ne primjenjuje na ulici.
„Volim imati apsolutnu kontrolu nad mojim učenicima, djeca na trening dolaze iz različitih razloga, neki da se nauče braniti, a neki napadati. Ko se potuče na ulici, sljedeći trening se mora potući sa mnom u dvorani i ako bude jači, može se tući sa kim hoće. Dešavalo se da moji borci dobiju žestoke batine u sparingu sa mnom jer su se tukli na ulici. Koliko god bila izlizana ta fraza, mi zaista djecu sklanjamo sa ulice i dajemo im nešto zbog čega mogu biti ponosni na sebe. Imam običaj da tokom rada pitam učenike šta je trener uvijek. Oni uglas odgovore ‘U pravu'“, govori Vujanović sa osmijehom.
Kaže da za razliku od kolega koji paze na boju šorca i to koju rukavicu prvo navlače, nema nikakve rituale pred borbu. I poslije 20 godina iskustva, trema je prisutna ali samo dok se penje uz stepenice do ringa.
„Ko god kaže da nema tremu, ja mu ne vjerujem. Nemam strah od batina, već od toga da neću izdržati meč. Mnogo je teže boriti se pred domaćom publikom, ona te tjera da se pokažeš u najboljem svjetlu. Tri meča sam radio u Brčkom i sva tri sam rješavao nokautom u prvoj rundi“, kaže Borislav koji je mnogo mečeva dobio, ali i izgubio nokautom. Najteži mu je bio onaj kada je bio uspavan i nije znao kako je uopšte dospio tu. Želja mu je da se sretne u ringu sa nekim od prvih dvadeset boraca sa univerzalne liste superteškaša.
Česta predrasuda u vezi kik boksa jeste da je taj spot izuzetno grub i da su povrede česte. Međutim, Vujanović je u 20 godina imao samo lakše povrede kao što je lom ruke, nožnih prstiju ili povreda zgloba.
„Povrijediš se samo ako nisi dobro pripremljen ili slučajnim pehom“, kaže on, i dodaje da je dugo vladao stereotip da se borilačkim vještinama bave samo problematične osobe, te da borilački sportovi nekako tek sad dolaze i dobijaju svoju draž i kod publike i kod ljudi koji ih treniraju.
eTrafika.net – Vanja Stokić