Mobing i diskiminacija su najučestaliji oblici kršenja ljudskih prava novinarki u medijskim kućama, zbog čega je neophodno educirati novinarke o njihovim pravima i potaknuti ih da više koriste pravnu i institucionalnu zaštitu, rečeno je na radionici o temi „Položaj i zaštita novinarki u bh.medijima“, održanoj u Banjaluci u organizaciji Udruženja BH novinari.
Izvor: Saopštenje
Namjera BH novinara je da jačenjem mreže novinarki, međusobne solidarnosti i unapređenja znanja o zakonskim i institucionalnim mehnizmima zaštite ženskih ljudskih prava, poboljšaju položaj novinarki i motiviraju ih da se bore za jednak pristup menadžerskim i uredničkim pozicijma, te budu ravnoprvane sa svojim muškim kolegama u raspodjeli uticaja i moći u medijima.
U bosanskohercegovačkim medijima samo 24 posto uredničkih i direktorkih pozicija pripada ženama, rečeno je na redionici.
„U većini slučajeva smatra se da žene ne mogu biti na nekoj većoj poziciji zbog rodnih predrasuda, zbog toga što se smatraju ‘slabijim’ od muških kolega i da ne mogu izvšavati svoje zadatke na jednako dobar način. U redakciji Nezavisnih mi to svakodnevno dematujemo, smatram da žene mogu jednako kvalitno i ali i bolje obavljati ove dužnosti, jer su senzbilnije na većinu potreba novinara i novinarki, uključujući i svu težinu svakodnevnih novinarkih zadataka“, rekla je Sandra Gojković Arbutina, glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina.
Dodala je kako je tokom dugogodišnje novinarske i uredničke karijere naučila koliko je važno da urednik ili urednica trebaju proći sve novinarke pozicije u svojoj karijeri, prije nego zasjednu na uredničko mjesto.
„Na taj način mogu bolje razumjeti svoje kolege i koleginice, njihove potrebe i očekivanja od urednika ili uredice“, naglasila je Gojković – Arbutina.
U zaštiti novinarki posebno je važna podrška matične redakcije, podrška kolega i solidarnost svih iz novinarske zajednice u slučajevima prijetnji, napada ili drugih oblika nasilja, smatra Gordana Katana, dopisnica Oslobodjenja iz Banjaluke.
„Poražavajuća je činjenica da kolege neće da stanu iza onih koji dobijaju prijetnje ili im se krše ljudska prava“, naglasila je Karana.
Uz podršku i solidarnost kolega, prema Kataninom mišljenju, „važno je razumjeti i druge potrebe koleginica izloženih dugotrajnim pritiscima ili verbanom nasilju, uključujući i psihološku podrška, kao i očuvanje ne samo fizičkog već i mentalnog zdravlja novinarki.“
Nepovjerenje u institucije i organizacije koje se trebaju baviti slučajevima kršenja prava novinarki, nedovoljna podrška medijske kuće ali i kolega su samo od nekih razloga zašto novinarke skoro pa i nikako ne prijavljuju kršenja njihovih prava. Fatima Bećirović iz Gender centra Vlade Federacije BiH je istakla kako se jako važno da novinarke prepoznaju i prijave svaku vrstu napada, zlostvaljanje, čak i bilo kakvih aluzija na njihov izgled, ponašanje, način na koji obavlja novinarske zadatke.
„Napad na novinarke uvijek ima i rodnu dimenziju jer uključuje njenu porodicu, porodični život, način na koji izgleda, način na koji se oblači…“, rekla je Bećirović, naglasivši još jednom da sudski postupci u vezi sa rodnim nailjem traju dugo, često nisu efikasni, ali su još uvijek „jedini način da se žrtva nasilja zaštiti i dobije pravnu satisfakciju zbog sve što je pretpjela“.
Novinarke u Republici Srpskoj i cijeloj BiH su više izložene verbalnim napadima, seksizmu i ostalim vidovima spolne diskriminacije i zastrašivanja nego muške kolege, čak se i u komunikaciji sa novinarkama koristi drugačiji seksistički jezik, smatra Milkica Milojević, novinarku EiroBlica. Za nju je poseban problem višegodišnji honorarni rad novinarki ili „rad na crno“ bez ikakvog ugovora, prijave, plaćanja zdravrstvenog osiguranja i drugih poreza i doprinosa.
„Kolegice često dobivaju ugovore na određeno vrijeme zbog navodnog ‘straha’ poslodavca da će novinarka, čim dobije stalni ugovor o radu, poželjeti proširiti porodicu, otići na bovanje i slično! Takav pristup je nedopustiv, mnogo više se moraju uključivati inspekcije u provjeru radnog statusa novinarki i ponašanja poslodavaca“, rekla je Milojević dodajući kako, nažalost, ima iskustva i sa ženama menadžerima i urednicama koje nisu bile osjetljivije ili pravednije u odnosu na novinarke.
Više od 20 sudionika radionice – novinarki, predstavnika NVO, aktivista i braniteljica ljudskih prava iz Banjaluke, Bihaća, Sarajeva i Bosanske Krupe uputili su javnu podršku Vanji Stokić, urednici portala eTrafika, koja je izložena legitimisanju policije tokom obavljanja novinarkih zadataka u dvorištu crkve Hrista Spasitelja u Banjaluci, gdje se okupljaju gradjani sa zahtjevom razjašnjavanja slučaja nastradalog mladića Davida Dragičevića. Sudionici radionice će zvaničnim pismom zahtjevati od MUP Republike Srpske zaustavljenje represije nad novinarkom Vanjom Stokić.
Radionica u Banjaluci je održana u okviru projekta „Jačanje mreže novinarki u BiH“, koji realizuju BH novinari kroz USAID-ov Program osnaživanje nezavisnih medija (IMEP) i uz podršku organizacije Free Press Unlimited iz Holandije.