Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka većinu javnih nabavki vrši putem direktnih sporazuma, pri čemu je vrijednost skoro svakog ugovora tačno 6.000 KM, koliko je gornja granica za ovakve tendere.
Piše: Istraživački tim portala eTrafika
Tako je Centar za razne usluge i robe plaćao iste iznose, pa se dešavalo da za postavljanje ramova ova ustanova svake godine izdvoji baš po 6.000 KM. Zanimljivo je da je godišnje Centar plaćao pranje automobila, nabavku tepiha, popravku televizora i nabavku računara po 6.000. Isti iznos je utrošen i za HTZ opremu, igračke, fotokopiranje i štampanje, nabavku pijeska, usluge održavanja sajta…
Pomenuta cifra ne ponavlja se bez razloga. Prema trenutnom Zakonu o javnim nabavkama gornja granica do koje može da se provodi direktni sporazum je 6.000 KM. To znači da sve nabavke koje ne prelaze ovaj iznos mogu da se ugovaraju direktno sa jednim ponuđačem kojeg izabere ustanova. Pored toga, u ovim slučajevima ne postoji potreba za raspisivanje konkursa, javno nadmetanje više ponuđača, odnosno mogućnost da se neko sa strane uključi i porementi planove ugovornog organa i firme sa kojom je već unaprijed dogovoren posao. A sve bi to bilo neophodno da vrijednost nabavke pređe pomenutu vrijednost i za jednu marku.
Inače, Centar je u prethodnih nekoliko godina sve manje nabavke obavljao putem direktnih sporazuma i to na puni iznos, a dešavalo se da su čak i “cijepali” neke od nabavki. Posljednji takav primjer je nabavka PVC stolarije i ugradnja iste koja je rasparčana na četiri različita direktna sporazuma, a svaki od njih iznosi 6.000 KM. Ovdje se jasno vidi namjera izbjegavanja nekog transparentnijeg konkursa, a sve da bi se izabrao jedan ponuđač i sa njim napravio dogovor “u četiri oka”.
Rukovodstvo Centra je u dva dana, 26. i 27. decembra prošle godine, sklopilo direktnim sporazumom četiri ugovora, svaki vrijednosti 6.000 KM, sa Zanatskom radnjom “Braval” Saše Đekića. Imajući u vidu da ukupna vrijednost radova (18.000 KM) uveliko premašuje gornju granicu za direktnu pogodbu, jasno je da je nabavka PVC stolarije, neophodne Centru, morala ići na tender, na kojem bi svi zainteresovani dostavili svoje ponude.
Jedinstven slučaj
Stručnjaci koji svakodnevno prate procese javnih nabavki tvrde da je ovo jedinstven slučaj i da je evidentno da se u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje pokušava zloupotrebiti zakon pri nabavki određenih roba i usluga.
Igor Vukajlović iz Udruženja “Tender” navodi da je ono čemu svjedočimo u Centru za predškolsko obrazovanje eklatantan primjer kako se ne trebaju vršiti nabavke.
“Kada pogledate na Portalu javnih nabavki vidjećete da oni imaju previše direktnih sporazuma, a ono što stvara veliku sumnju da tu postoji ogromna neregularnost jeste to što skoro svi njihovi direktni sporazumi su u visini 6.000 KM. Nemoguće je da 6.000 maraka košta i mijenjanje guma i didaktički materijal i sve ostale nabavke za vrtiće. Tu je vidljivo ‘golim okom’ da se rade neke radnje koje nisu baš u skladu sa zakonom. Generalno, vidi se da postoji više istovjetnih nabavki što znači da se nabavke cijepaju sa ciljem izbjegavanja odgovarajućeg postupka”, rekao je Vukajlović.
Prema njegovim riječima, na ovaj način mnoge ustanove, institucije i javna preduzeća zloupotrebljavaju zakone i to je već postala praksa.
“Često ugovorni organi koriste direktne sporazume, posebno jer danas nema ograničenja da to mora biti 10 odsto od ukupnog budžeta za javne nabavke. Sada nema tog ograničenja, ali ima ograničenje da se direktni sporazumi mogu provoditi samo do 6.000 KM. To je kod nas odmah postala najčešća zloupotreba zakona, gdje ugovorni organi rade na takav način veliki broj nabavki”, kaže Vukajlović za eTrafiku.
Međutim, kako tvrdi naš sagovornik, slučaj na koji smo naišli u Centru za predškolsko obrazovanje u Banjaluci još nije vidio, te da ovakve nabavke nikako ne mogu biti “čiste”.
“Stvarno je rijetko ili nemoguće pronaći ono što se radi u Centru za predškolsko vaspitanje, da preko 90 odsto nabavki sklopljenih direktnim sporazumima iznosi 6.000 KM. Sumnjam da to ne košta toliko već da se sve fakture stavljaju na pomenuti iznos, a da oni onda poslije ostatak para od stvarne cijene ukradu. Nemoguće da sve košta tačno 6.000 KM. A i gdje je ta roba koju oni kupuju? Mi vidimo da roditelji moraju u vrtiće stalno donositi i sapune i ubruse i didaktički materijal. U nekim vrtićima djeca se igraju sa starim gumama, a ovamo izvršena nabavka igračaka. To je sve posljedica tog neodgovornog odnosa, gdje i vrtić služi da se izvlače pare i da se krade”, rekao je Vukajlović.
Iz Centra očekivano: Sve je po zakonu
Sa druge strane, direktorka Centra za predškolsko obrazovanje Jelena Kurtinović rekla nam je da oni ne rade ništa mimo zakona i da su svi javni postupci prošli kontrole nadležnih.
“Kod nas je bila javna služba revizije. Mi imamo i Upravni odbor koji sve kontroliše. Takođe, odjel finansija Grada nas kontroliše i ne znam da nešto može promaći načelnici koja je veoma pedantna. Ja jesam govorila da se stavi stvarni iznos kad se vrši nabavka, ali mi ne znamo kad pravimo plan koliko će nam čega trebati, jer se stalno širimo. Kada pravimo plan mi ne možemo staviti tačnu nabavku jer nama se stalno mijenjaju potrebe. Takođe, ne možemo mi čekati da se obavi neka nabavka ako nama hitno treba nešto u vrtićima. Ja kao direktor moram da obezbjedim da nikad ništa ne fali i ponosna sam kako to sve radimo”, rekla je ona za eTrafiku.
Direktorka nas je za dodatna pojašnjenja uputila na njihovu službu za javne nabavke iz koje su nam rekli da je plan javnih nabavki za 2019. godinu usvojio Upravni odbor Centra u februaru 2019. godine, te da sve priče o velikom udjelu direktnih ugovora i cijepanju nabavki “ne piju vode”.
“Vrijednosno javna nabavka roba iznosi 1.431.499,92 KM bez PDV-a, a usluga 92.900 KM bez PDV-a na godišnjem nivou. U planu javnih nabavki planirane su 24 nabavke različitog CPV koda, po osnovu direktnog sporazuma i do danas zaključena su 22 ugovora koji glase na iznos do 6.000,00 KM bez PDV-a. Da je vrijednost po svakom ugovoru 6.000,00 KM, ukupna vrijednost direktnih sporazuma bi iznosila: 144.000,00 KM a to ne predstavlja većinu nabavki”, kazali su u službi za javne nabavke Centra.
Ipak, u Centru su, pozivajući se samo na ukupne iznose, zaboravili da napomenu da su do 1. jula ove godine, kako je vidljivo na Portalu javnih nabavki, proveli samo dva konkurentska postupka, dok su svi ostali bili direktni. Prema istim podacima, u prošloj godini ova ustanova je od 45 ukupnih ugovora provela 34 direktna, dok se na sve ostale odnosilo samo 11 postupaka.
Iz Centra takođe navode i da se iz plana javnih nabavki vidi na osnovu CPV koda svake nabavke da se ne radi o parčanju-cijepanju javnih nabavki i da je za takvu nabavku dovoljan direktni sporazum.
“Svake godine nadležne službe, revizor Osnivača i Upravni odbor prate realizaciju Plana javnih nabavki. Primjera radi navodimo vam da su za 2019. godinu zaključeni ugovori za nabavku usluga popravke televizora do 6.000,00 KM, a da je do danas realizovano 140,00 KM i za nabavku usluga pranja auta do 6.000,00 KM, a da je do danas realizovano 410 KM. Prošle godine nabavka usluga pranja tepiha ugovor je glasio do 6.000,00 KM, a realizovano je 3.418,00 KM za čitavu godinu. Svaku javnu nabavku oglašavamo na portalu javnih nabavki i na sajtu Centra te postupke provodimo u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH”, kazali su.
Izbjegavaju konkurentske postupke
Damjan Ožegović, projektni istraživač Transparency Internationala navodi da je veoma neobično da neko u ovolikoj mjeri koristi direktne sporazume, a posebno je interesantno to što je vrijednost svih ugovora tačno 6.000 KM.
“Kao što se može vidjeti na Portalu javnih nabavki u Centru su skoro sve nabavke vršene putem direktnih sporazuma. Direktni sporazumi do 6.000 KM se mogu sklopiti za jednu vrstu roba usluga i radova na godinu dana i ne smiju se istovjetne robe nabavljati više puta. Ovdje imamo i takvih slučajeva, a to se radi da bi se izbjegli neki otvoreniji postupci poput konkurentskog”, kaže Ožegović.
On navodi da je moguće da su se cijene snizile do te granice od 6.000 KM, da bi se došlo do direktnog sporazuma, iako je mnogo vjerovatnije da su stvarne cijene nabavke manje, a da su ove prikazane prenaduvane.
“Ovdje ima slučajeva da cijepanja postupka, najvjerovatnije kako bi se izbjegao neki transparentniji postupak, poput nabavke PVC-a. Na ovaj način ugovorni organi mogu da uzmu od nekog svog dobavljača kojeg oni preferiraju direktno robu, ne moraju da raspisuju postupak javne nabavke već samo zaključe sporazum. Ovdje je zanimljivo da su sve direktne nabavke na 6.000 KM i ovakav slučaj u Republici Srpskoj nije zabilježen, dok smo se u FBiH susreli samo sa jednom ovakvim direktnim sporazumima. To je bio ‘Rudnik Banovići’ gdje su isto svi direktni sporazumi iznosili 6.000 KM. To su granične vrijednosti i očigledno je da se ovo radilo da bi se izbjegao neki transparentniji postupak i zloupotrebio zakon. Teško je naći drugo objašnjenje”, rekao je Ožegović za eTrafiku.