Srđan Nedić, sudija Apelacionog suda Brčko distrikta, osuđen je 1988. godine zbog krađe na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, uslovno na dvije godine.
Piše: eTrafika.net
On se tako pridružio grupi pravosnažno osuđenih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, među kojima su najpoznatiji sudija Husein Delalić i svježe razrješeni tužioc Saša Labotić.
„Sudije, tužioci, oni koji donose odluke, sude, presuđuju, vode postupke ili upravljaju i rukovode pravosudnim institucijama, moraju imati iza sebe besprijekornu prošlost, adekvatno obrazovanje, status u društvu, odnosno, metaforički rečeno, moraju biti moralne vertikale koje obezbjeđuju dignitet pravosuđu kao važnom segmentu društva“, rekao je nedavno ministar pravde RS Anton Kasipović.
Ipak, imenovanjem za sudije i tužioce osoba koje su pravosnažno osuđivane, Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) je još jednom pokazao da za sudije ne bira osobe koje se odlikuju „visokim moralnim kvalitetima“ niti iza sebe imaju „besprijekornu prošlost“.
Ono što povezuje Nedića, Delalića i Labotića jeste to da u prijavnom obrascu za pomenute pozicije nisu naveli da su osuđivani, a što su bili dužni učiniti.
Podsjećamo, odlukom VSTS od 17. jula ove godine, produžen je mandat Delaliću, dodatnom sudiji Kantonalnog suda u Sarajevu. Nakon medijskih pisanja da je isti osuđivan dva puta, za krivično djelo nanošenje lakih tjelesnih povreda i silovanja u pokušaju, preciznije, pod pritiskom javnosti i međunarodne zajednice, prvostepena disciplinska komisija, donijela je odluku o privremenoj suspenziji sudije Delalića.
Da je, sada već bivši šef Delegacije EU u BiH, Lars Gunar Vigermark bio u pravu, kada je u pismu upućenom predsjedniku VSTS-a naveo „da je ovaj konkretan predmet samo jedan od više sličnih predmeta“, te istom apelovao, „da to provjerite i postupite jednako odlučno sa svim takvim predmetima”, potvrđuju i slučajevi tužioca Labotića ali i sudije Nedića.
Nakon toga, odlukom drugostepene komisije, dužnosti je razrješen i tužilac Saša Labotić. Naime, Labotić koji je presudom Suda BiH osuđivan zbog piraterije, za tužioca Okružnog tužilaštva u Banjaluci izabran je odlukom od 27. maja 2014 godine. Iako je disciplinski tužilac tražio razrješenje, prvostepena komisija mu je izrekla samo novčanu kaznu. Za vrijeme, trajanja tog postupka, unaprijeđen je u šefa Odjela u Okružnom tužilaštvu Banjaluka, što je uslijedilo nakon što je, šest dana nakon što je pronađeno tijelo, podigao optužnicu protiv mrtvog Davida Dragičevića, po čemu će tužilac Labotić svakako ostati upamćen.
Slučaj Srđana Nedića, međutim, nije dospio u fokus medija. Iako pomenuti iza sebe ima pravosnažnu presudu za krađu on je imenovan za sudiju Apelacionog suda Brčko distrikta, ali i za predsjednika krivično-prekršajnog odjeljenja tog suda (?!). Na internet stranici suda u kojem je zaposlen, između ostalog, se navodi da je Nedić za sudiju Osnovnog sudа u Brčkom izabran 1996. godine, gdje je radio do juna mjeseca 2010. godine, kada je imenovan na trenutnu poziciju.
Da sudija Nedić nesmetano radi svoj posao uprkos presudi za krađu objavila je 2015. godine Novinska agencija Patria (NAP), ali pomenuta informacija nije izazvala posebne reakcije u javnosti, što zbog slabe medijske propraćenosti, ali i činjenice da u to vrijeme VSTS nije bio toliko „pod okom“ javnosti. Ipak, danas, četiri godine kasnije, kada VSTS potresa ogroman broj skandala, ova informacija ima mnogo veću težinu jer je prosto nevjerovatno koliko diskreditovanih kadrova radi u domaćem pravosuđu, te se ovaj slučaj nikako ne može posmatrati kao izolovan.
Presudom Opštinskog suda u Kardeljevu, br. K-75/87, Nedić je 18. februara 1988. godine, proglašen krivim zbog krađe zbog čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, uslovno na dvije godine. Nedić je, kako je to navedeno u presudi, zajedno sa Sinišom Kolakom demolirao točkove na dva automobila, nakon čega su „tuđu pokretnu stvar oduzeli drugom u namjeri da njezinim prisvajanjem pribave sebi protivpravnu imovinsku korist“.
U VSTS-u, isto kao i slučajevima Delalića i Labotića, tvrde da nisu upoznati sa postojanjem ove presude, pravdajući se time da je imenovanje sudije Nedića obavljala Pravosudna komisija Brčko distrikta. Pomenuta komisija jeste bila nadležna za imenovanja, ali u ranijem periodu.
Iz VSTS-a su, izgleda, previdjeli da je Nedić za sudiju Apelacionog suda Brčko distrikta, koju dužnost i danas obavlja, imenovan 27. maja 2010. godine a u to vrijeme imenovanje sudija u Brčkom, za razliku od prethodnih godina, nije obavljala Pravosudna komisija, već VSTS. To znači da je, ipak, VSTS za sudiju imenovao lice koje je pravosnažno osuđeno i to zbog krivičnog djela krađe, čime je sudija Nedić, zajedno sa, barem još uvijek, sudijom Husein Delalićem i svježe razrješenim tužiocem Sašom Labotićem, „ušao“ u grupu prasnažno osuđenih nosilaca pravosudnih funkcija.
Sam Nedić, kao argument odbrane, navodi da je krivično djelo počinjeno 1987. godine, a svoje postupke pravda pijanstvom. Ipak, ni jedno ni drugo nema uticaja na činjenicu da je pravosnažno osuđen zbog krađe.
I sudija Delalić se slično pravdao da „nije bilo pokušaja silovanja, već da je ženu samo izbacio iz auta i da se to desilo prije 37 godina“. Međutim, postoje pravosnažne presude kojima je utvrđena nečija krivična odgovornost (jer u suprotnom koja je njihova svrha), a ta „mrlja“ u biografiji nikako nije zanemariva za pozicije na kojima se i jedan i drugi nalaze.
Delalić je privremeno suspendovan, konačna odluka se još uvijek čeka. Labotić je razrješen dužnosti. Koja je sudbina sudije Nedića, koji takođe u prijavnom obrascu nije naveo da je osuđivan zbog krađe, vidjećemo. Sve zavisi od disciplinskog tužioca kojeg čekaju pune ruke posla.