Da li ste ikada razmišljali o tome kako izgleda noćni rad u fabrikama? O tome da ljudi u proizvodnji neumorno rade kako bi tržište bilo snabdjeveno proizvodima kako građani ne bi oskudjevali? Upravo tako izgleda posao radnika treće smjene u fabrici papira Celex u Banjaluci. Dok ostatak njihovih kolega, ali i sugrađana spava, ovi ljudi naporno rade kako bi proizveli dovoljno papira za tržište te zadovoljili narudžbe klijenata.
Piše: Melani Isović, foto i video: Ajdin Kamber
Napomena: Snimanje je obavljeno prije ograničavanja kretanja i rada zbog virusa Korona.
U ovoj fabrici noćne smjene rade dva odjeljenja – odjeljenje za proizvodnju papira i odjeljenje konfekcije. Ili kako to radnici fabrike kažu, sektor poluproizvoda i sektor proizvoda. Noćna smjena traje od 22 do 6h ujutru, a radi se po sistemu četvorobriganih smjena: radnici su dva dana prva, dva dana druga, dva dana treća a onda su dva dana slobodni. U sektoru poluproizvoda, odnosno proizvodnje papira, u noćnoj smjeni radi 13 radnika – njih 10 u proizvodnji i 3 u održavanju – mehaničar, bravar te električar.
Tokom naše posjete fabrici, radnici su proizvodili papir za jednu firmu, takođe iz BiH. U sektoru proizvodnje vrši se laboratorijska kontrola, zatim nadzor i kontrola nad samim procesom proizvodnje, proizvodnja, pakovanje u velike rolne ili sječa u manje tube i na kraju pakovanje.
Uroš Lekić je poslovođa proizvodnje koji ovdje radi već 37 godina i sa ponosom govori kako je on pokrenuo mašinu za proizvodnju papira u fabrici davne 1982. godine.
“Treća smjena u Celexu izgleda uobičajeno, mi smo već navikli, dugo godina radimo ovdje i imamo uigranu ekipu. Prvo pri dolasku na posao pregledamo kakvo je stanje mašine, šta nam je zadato da se radi, vidimo imamo li sve radnike. Kada drugi spavaju mi radimo i tako smo navikli, to smo odabrali u životu i zato smo završili školu. Nije nam teško”, govori Uroš dok nas provodi kroz sektor proizvodnje.
Smatra da je rad u trećoj smjeni isti kao rad u prvoj ili drugoj.
“Pričamo kao da smo prva smjena. Mi smo tu već kao porodica, dugo godina radimo zajedno i nema nikakvih problema”, dalje govori.
Stotinu tona dnevno
U fabrici za sat vremena proizvedu između 60 i 70 hiljada metara papira, a dnevno se proizvede više od 100 tona. Uroš ističe da je rad u fabrici proces koji ne staje te da su najsrećniji kada mašina radi bez zastoja i kada proizvedu više od planiranih količina. Tada su najodmorniji i ništa drugo ih ne zanima.
“Moramo da budemo budni jer tu je mašina koja se vrti po 1.250 metara u minuti. Ovdje nema spavanja, ali to smo već navikli, kad nam nekada bude malo teško, popijemo kaficu i opet idemo dalje”, priča Uroš.
Segmentu poluproizvodnje pripada i dio za pripremu papirne mase i pripremu vode. Vođa ovog procesa je Predrag Vučenović koji u Celexu radi 32 godine a njegov zadatak je da pripremi masu za papir mašinu. Na treću smjenu je, kaže, navikao jer ga proizvodnja tjera da bude fokusiran i koncentrisan.
„Moramo biti budni da sve ispratimo, jer se svakih 10-15 minuta prazni jedna linija. Proizvodnja te tako primorava da moraš biti budan”, priča Predrag.
U momentu posjete ekipe eTrafike, u sektoru konfekcije proizvodio se troslojni toalet papir za jedan trgovinski lanac. Posao ovog sektora je podijeljen u nekoliko koraka, prvo tri rolne sklapaju u jednu, zatim papir namotavaju na tubu koju takođe proizvode, sve to sijeku i pakuju u pakovanja od 12 rolni. Nakon toga slijedi pakovanje u vreće i palete te odvoz u skladište. Tokom osam sati upakuju oko 100 hiljada rolni papira.
Trpe porodica i društveni život
Ipak, Predrag ističe da se životni ritam ljudi koji rade treće smjene promijeni u odnosu na one koji ih ne rade. Ovakav rad zahtijeva i prilagođavanja od strane porodice, razumijevanje i manje galame dok on spava. A ponekad spava sasvim normalno, ponekad sa prekidima.
“Dok je čovjek mlađi malo je san normalniji, kad uđeš u godine već slabije spavaš i malo se teže podnose noćne smjene. Kad ideš u treću smjenu, taj dan ne možeš ništa uraditi, planiraš jer znaš da moraš malo odspavati, da moraš doći u treću odmoran, da si spreman”, govori naš sagovornik i dodaje da mnogi sugrađani nisu ni svjesni da oni rade treće smjene.
Sa druge strane, strojar Predrag Ludovčić, odnosno vođa papir mašine, smatra da njegove komšije nemaju mnogo razumijevanja za njegov noćni rad, ali ih ne krivi jer i oni tokom dana moraju obavljati svoje poslove.
“To niko ne razumije, jednostavno ljudi ustaju ujutru da rade svoj posao, usisavaju i čiste kuću, prave ručak, pa puste muziku. Mislim, ljudi žive svoj život što je normalno, a ja spavam. Jednostavno nekad dođe da od komšija ne možeš zaspati a ne možeš im ni zamjeriti jer jednostavno to im je život. I onda se tako nekad lomiš…”, govori Predrag.
Tvrdi da mu rad u trećoj smjeni postaje sve teži, a najgore mu je neredovno spavanje.
“ Velika mi je obaveza ovdje na radnom mjestu a ne mogu doći nenaspavan. Meni je najgori rad od 5 do 6h, nekako mi najteže pada tih posljednjih sat vremena. Ovo ostalo dobro izdržim. Jednostavno smo istrenirani, kao kad čovjek trenira neki fudbal, tako i ja. Prilagođava se čovjek”, kaže on.
Smatra da je svojoj porodici ponekada teret jer mu se moraju prilagođavati pa tako i oni gube dio svog dana. Trpi i njegov društveni život, pogotovo ako radi vikendima kada se odvija većina društvenih događaja.
“Ljudi koji rade u smjenama imaju vrlo malo prijatelja, barem ja tako mislim. Kad ljudi izlaze u grad ja moram u treću, ljudi odoše u grad ja odoh u drugu ili dolazim iz druge. Iako se sad promijenilo, sad se izlazi u 11 pa se može izaći iz druge. Sve što se odvija, odvija se subotom i nedjeljom. Svadbe i ovaj neki događaji, rođendani. Mi tu ne prisustvujemo, jedino ako zamoliš kolegu pa te zamijeni, ali u većini slučajeva odgodiš. Jednostavno ne mogu, moram ići raditi”, govori Predrag Ludovčić.