Toksične hemikalije su opasnost za životnu sredinu i zdravlje ljudi, a nalaze se čak i u prostoru gdje se najbezbjednije osjećamo – svojim domovima.
Piše: Melani Isović, naslovna fotografija: Pixabay
Štetnim hemikalijama smo okruženi gdje god da se nalazimo. One su u sredstvima za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu – deterdžentima, sredstvima za suzbijanje insekata, plastici, osvježivačima prostora, kozmetici. Mogu se nalaziti i u dječijim igračkama, namještaju, odjeći, obući, automobilima, kućnim uređajima…
Sa njima možemo imati direktni, ali i indirektni kontakt putem vazduha, vode, zemljišta i hrane. Čovjek može da dođe u dodir sa štetnim hemikalijama u različitim fazama: u toku proizvodnje, transporta, korištenja ili putem izloženosti opasnom otpadu.
Marina Kuburić iz Centra za životnu sredinu nam objašnjava sa kojim se sve štetnim hemikalijama susrećemo u domovima, a da to i ne znamo.
„Formaldehid, ftalati, bromovani usporivači gorenja, kadmijum, triklosan… samo su neke supstance koje se nalaze u našem domu i ugrožavaju naše zdravlje, a da toga nismo svjesni. Zato je potrebno da prilikom kupovine donosimo informisane odluke i smanjimo svoju izloženost toksičnim supstancama,“ navodi Marina.
Mnoge od njih smatraju se opasnim za zdravlje i životnu sredinu.
„Nažalost, savremeni čovjek je okružen mnogim supstancama koje potencijalno mogu ugroziti njegovo zdravlje. Od zagađenog vazduha, koji izaziva razna oboljenja pluća, uključujući i karcinom pluća, kao i srčani i moždani udar, do raznih sredstava i predmeta koja svakodnevno koristimo,“ govori ona.
Sredstva za čišćenje koje svakodnevno koristimo mogu sadržavati čitav koktel toksičnih supstanci.
„Naša hrana može sadržavati ostatke pesticida ukoliko je njima tretirana, plastične boce i ambalaža za hranu bisfenol A, namještaj, elektronski uređaji i tepisi toksične usporivače gorenja, a ftalati se mogu naći u raznim kozmetičkim preparatima, deterdžentima i različitim plastičnim predmetima, nažalost uključujući i igračke,“ objašnjava nam.
Otrovnost hemikalija povezuje se i sa unesenom dozom, ali i veliki problem je ako smo u svakodnevnom dodiru sa njima.
„Bilo da je moguće karcinogena, izaziva dijabetes, druge endokrine poremećaje ili poremećaj pažnje kod djece. Ipak, mislim da posebnu pažnju moramo obratiti na supstance koje spadaju u perzistentne organske zagađivače (POPs), koje osim što imaju štetne posljedice po mnoge organe, dugo se zadržavaju u našem organizmu i životnoj sredini“, navodi Marina.
Informisanje putem aplikacije
SCAN4CHEM je aplikacija za mobilne telefone koja korisnicima omogućava da otkriju otrovne i opasne hemikalije u predmetima za svakodnevnu upotrebu.
„Postoje mnoge aplikacije pomoću kojih možemo skenirati bar kodove ili sastav proizvoda i dobiti informaciju o potencijalnom sadržaju štetnih supstanci. Npr. SCAN4CHEM aplikacija daje mogućnost da se skeniranjem barkoda pošalje upit snabdjevaču i sazna da li taj proizvod sadrži potencijalno opasnu supstancu. Ova aplikacija daje podatke samo za tekstil, odjeću, obuću, elektronsku opremu, igračke, namještaj, podne obloge i ambalažu za hranu. Druge, slične aplikacije, se mogu koristiti za sredstva za čišćenje i kozmetiku. Takođe, možemo na ambalaži npr. sredstava za čišćenje potražiti piktograme opasnosti tj. ilustrovane oznake za supstance koje su opasne po ljudsko zdravlje ili životnu sredinu. Tako možemo birati one proizvode koji predstavljaju najmanju opasnost. Takođe, da bismo izbjegli unos pesticida u naš organizam, kupujmo hranu od malih, lokalnih proizvođača, u koje imamo povjerenje“, objašnjava Marina.
Djeca i trudnice najugroženiji
Kako su toksične supstance različite i imaju različite mehanizme dejstva, tako su i posljedice za zdravlje raznovrsne. One mogu biti iritacija kože, astma, endokrini poremećaji, karcinomi raznih organa, bolesti kardiovaskularnih organa i druge, a kod djece poremećaj pažnje, autizam, smanjenje koeficijenta inteligencije. Upravo djeca i trudnice su najugroženiji dejstvom toksičnih supstanci.
Marina je dala nekoliko savjeta za pravljenje prirodnih deterdženata, ali napominje da prirodne alternative samo čiste, ne i dezinfikuju.
„Umjesto deterdženata neki ljudi na primjer koriste sapunske orahe (eng. soap nuts) ili plodove kestena, jer su plodovi obje biljke bogati saponozidima, koji smanjuju površinski napon i tako uklanjaju nečistoće. Takođe, moguće je izraditi deterdžent za veš od sode bikarbone, sode za pranje i izrendanog sapuna, a umjesto deterdženta za suđe koristiti sapun od kokosovog ulja. Kao sredstvo za čišćenje domaćinstva može se koristiti soda bikarbona i alkoholno sirće. Ukoliko vam se ovo čini pretjerano, samo birajte deterdžente koji su najmanje opasni za nas i prirodu. Takođe, naglasila bih da pomenute prirodne alternative poput plodova kestena ili sode bikarbone, samo čiste, a ne dezinfikuju“, govori Marina.
Dezinfekcijska sredstva su nerjetko skupa, sadrže štetne hemikalije za životnu okolinu, ali i naše zdravlje. Neugodnih su mirisa koji nas podsjećaju na bolnicu, a i mogu da budu kancerogena. Pošto su ona neophodna zbog trenutne situacije sa virusom korona, pokušajte sami napraviti prirodnu alternativu.
„Najjednostavije sredstvo za dezinfekciju, a efikasno i bezbijedno je 70% etanol. Gotov se može naći u apoteci, a možete ga i napraviti tako što pomiješate 67g koncentrovanog (96%) etanola i 33g prokuhane i ohlađene vode“, za kraj govori Marina.
Ništa nije bez otrova
Novak Jorgić, magistar farmacije citira Paracelzusa, koga inače smatraju ocem toksikologije, i kaže da su „sve stvari otrovne i ništa nije bez otrova, samo je doza ono što čini da neka stvar ne bude otrov“.
Toksične supstance dovode do različitih implikacija na ljude. Osim što mogu biti kancerogena, mogu da izazivaju niz alergijskih reakcija, čak i poremećaje pažnje i dijabetesa.
„Fizička opasnost (izazivanje eksplozije ili požara), toksičnost (smrt, akutno ili hronično oštećenje zdravlja), iritacija kože i očiju (iritativnost), uništenje živog tkiva (korozivnost), pojava alergijskih reakcija (senzibilizacija kože ili respiratornih organa). Može da izazove rak ili poveća mogućnost njegovog nastanka. Takođe može da izazove nasljedne genetske promjene ili poveća mogućnost njegovog nastanka. Toksične supstance mogu da dovedu do poremećaja rada endokrinog sistema (feminizacija muških jedinki, dijabetes, kongenitivni problemi, poremećaj pažnje, autizam)“, objašnjava Novak u razgovoru za eTrafiku.
Koliko god da su hemikalije štetne za ljudski organizam, one mogu biti i korisne, a samim tim imaju dvojaku ulogu.
„Medalja uvijek ima dvije strane. Tako je i sa hemikalijama. S jedne strane djeluju blagotvorno na ljudski organizam i produžavaju životni vijek, dok sa druge strane postoje hemikalije koje imaju suprotni efekat i trovanjem dovode čak do smrti. Primjer je lijek za snižavanje pritiska, njegov efekat je i te kako dobar, ali naravno da postoje i hemikalije koje imaju štetno dejstvo na organizam čovjeka. Tu je i Domestos kojeg svi koristimo u svojim domaćinstvima. Ukoliko se nepravilno rukuje Domestosom moguće je da dođe do oštećenja kože, zato se savjetuje nošenje rukavica, a s obzirom da se u njegovom sastavu nalazi hlor, može imati nadražajno dejstvo na respiratorni sistem. Mislim da ova dva primjera hemikalija dobro oslikavaju koliko one mogu biti korisne, ali i štetne za ljudski organizam“, govori Novak.
Čovjek je više nego ikada izložen toksičnim materijama, što zbog načina života, što zbog razvoja prljavih tehnologija. Hemijska industrija obuhvata oko 10% svjetske ekonomije.
„Stepen izloženosti toksičnim materijama naravno zavisi i od posla kojim se bavimo. Nisu isto izloženi ljudi koji rade u kancelariji i ljudi koji rade u proizvodnji hemijske industrije. Ali svi smo u nekoj mjeri izloženi toksičnim materijama, samo što se naš organizam prilagodio sredini u kojoj živi“, objašnjava Novak.
Hrana višestruko zagađena
Upotrebom različitih pesticida, hormona, konzervansa i vještačkih zaslađivača hrana koju jedemo je višestruko zagađena, pa on preporučuje sopstvenu proizvodnju hrane, barem najosnovnijih namirnica.
„Takođe, razni parfemi i osvježivači vazduha su štetni, jer su jaki izazivači alergija“, ističe Novak.
Preporučuje čitanje deklaracija i promjenu životnih navika, ali i nekoliko trikova za umanjivanje štetnosti hemikalija.
„Čitajte, informišite se, pitajte. To je jedini način da ljudi sačuvaju svoje zdravlje od štetnih materija. Za početak, hranite se zdravije. Uvijek čitajte deklaracije proizvoda sa sastojcima. Jednostavno, ako ne možete izgovoriti ime sastojka, nemojte ni konzumirati taj proizvod. Voće i povrće tretirano pesticidama uvijek treba potopiti 20-30 minuta u posudu sa vodom i dodati kašiku soda bikarbone. Nakon toga dobro isprati. Vještačku kozmetiku zamijenite prirodnom. Ovo su neki jednostavni savjeti koje svi mogu primjeniti u svakodnevnici. Dakle, promijeniti svoje životne navike i boravite što više u prirodi. Nađite mjeru u svemu, to je vještina življenja“, objašnjava Novak.
Sajt posvećen otrovima
Korisne informacije možete pronaći na sajtu otrovno.com, tu možete čak postaviti i konkretna pitanja na koja će vam stručnjaci iz toksikologije dati adekvatan odgovor.
„Uzmimo za primjer cijanid. Poznat je kao jedan od najopasnijih brzodjelujućih otrova. Izloženost koncentraciji od 200 do 500 ppm u vremenu od 30 minuta je smrtonosna. Svima je poznato da je cijanid otrovan, ali je malo onih koji znaju da cijanogenih glikozida ima u raznim biljkama i sjemenkama. Možda najpoznatiji cijanogeni glikozid je amigdalin, koji se nalazi u gorkom bademu, sjemenu kajsije, nektarine, kruške, šljive… Ima ga u skoro svim košpicama biljaka iz familije ruža. Međutim, postoji vjerovanje da amigdalin spriječava rast ćelija raka. U nekim literaturama nazvan je vitamin B17, ali isto tako postoji dosta zabilježenih slučajeva smrti usljed trovanja ovim sjemenkama”, upozorava on.
Limunska kiselina i voda za dezinfekciju
Novak nam je kazao da sa samo dva sastojka možemo napraviti dezinfekciono sredstvo za čišćenje glatkih površina i pri tom će kuća da predivno miriše.
„Rastvor limunske kiseline možete sami pripremiti u kućnoj radinosti i to sredstvo možete koristiti za dezinfekciju glatkih površina. Dakle potrebno vam je: 25 g limunske kiseline i 975 g destilovane vode. Ali zbog nepreciznosti vage i pakovanja, kao i zbog toga što većina nema destilovanu vodu onda možete napraviti rastvor tako što ćete uzeti 30 g limunske kiseline i rastvoriti je u 1L vode sa česme“, za kraj savjetuje Novak.