Godina ‘92. označila je početak građanskog rata u Bosni i Hercegovini. Teret na plećima svih naših naroda i narodnosti zbog gorućeg nacionalnog pitanja postao je neizdrživ, tako da smo odlučili da se bratski pokoljemo i podijelimo. Naravno, više nam se nije sviđalo da se nazivamo drugovima i Jugoslovenima, već smo te izraze odlučili da zamenimo “balijama”, “četnicima” i “ustašama”.
Petokrake su zamijenile šahovnice, dvoglavi orlovi i ljiljani…Tako je to trajalo do kraja 1995-e kada je ratu konačno došao kraj. Ustanovljene su granice i između entiteta je podignut Dejtonski zid. Ko je pobijedio? Koji je rezultat na kraju? Odgovor je da niko nije pobijedio. Rezultat je iznosio hiljade i hiljade žrtava i par stotina hiljada raseljenih lica. Dobro, mala je to žrtva za bolji život koji smo sami sebi mogli da obezbijedimo poslije rata… Hm, čekaj…pa mi i ne živimo bolje… u j…te
Elem, dvadeset godina je prošlo. Pošto smo odlučili da rasparčamo SFRJ na nekoliko dijelova shvatili smo da nam ni to nije dovoljno. BiH je od samog začeća bila podijeljena na Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Poslije je uslijedilo stvaranje Distrikta Brčko. SR Jugoslavija je postojala neko vrijeme, nakon čega je preimenovana u Srbija i Crna Gora. Tada su i oni shvatili da ne žele više da se igraju u istom pijesku Budve i Bečića, pa su odlučili da usitne i taj deo teritorije. Kada krene, onda naravno ne zna da stane. Kosovski Albanci nisu željeli da se osjećaju zapostavljeno, pa su i oni tražili svoju državu. Poslije nekog vremena su je i dobili, doduše ne zvanično priznatu od strane svih država. Iako to priznavanje i dalje ne priznaju u Srbiji, carine i granični prelazi svakodnevno podsjećaju da je de facto Kosovo otcijepljeno i da je sada politička borba za njega nalik na plakanje nad prosutim mlijekom, potpuno beskorisno.
Dalje se samo čeka Vojvodina… Ovde u Republici Srpskoj Milorad Dodik uporno pred svake izbore ponavlja da će da se bori za nezavisnost i otcjepljenje. Ruku na srce, i pored svih ovih tendencija niko ga i ne shvata ozbiljno. Najverovatnije jer o tome priča svake četiri godine i onda i to „obećanje“ stavi zajedno sa svim ostalim u ladicu, gdje ih čuva za sljedeću predizbornu kampanju (to me podsjeti da je i ovo izborna godina, blago se nama svima op.a ).
Da li ćemo i na lokalnom nivou dočekati separatističke tendencije? Recimo Nezavisna Semberija… One nation under kupus ! Lubenice iz Obarske for all ! Pošto je veoma popularno da se kvazinaučnici bave dokazivanjem da smo mi svi različiti narodi (uprkos svemu sto su nas učili o bratstvu i jedinstvu) i da vjerovatno imamo više zajedničkih genetskih dodirnih tačaka sa pravoslavnom braćom Rusima ili Liliputancima, ne sumnjam da bi mogla da se napravi studija koja će pokazati da su Semberci ustvari potomci Eskima koji su ganjajuci tri pingvina za vrijeme ledenog doba došli na ove prostore i odlučili da naprave iglo. Neredi u Švedskoj, zdravo! Čisto da se Eskimi i Liliputanci ne uvrijede ako ovo budu čitali, da kažem: „ Priča je potpuno izmišljena, svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna.“ Ako je stvarno predak nekoga od vas Eskim koji je ganjao pingvine, ja se izvinjavam ovom prilikom.
U svakom slučaju, kako ja vidim, od svih ovih silnih podjela jedina pozitivna strana je ta što smo svi ovde masovne poliglote. Elem, pored srpsko-hrvatskog nam bivšeg, mi svi sada pričamo srpski, hrvatski, bosanski a od skoro i crnogorski. Crnogorce moram da pohvalim za trud jer su se potrudili da izmisle i tri nova slova… Rado bih naveo i makedonski i slovenački , ali ja ih lično ne razumiem. To što ja ne razumijem te jezike, ne mijenja činjenicu da Makedonci i Slovenci savršeno dobro razumiju sva četiri gore navedena jezika. Kako je njima lijepo kada traže posao na Zapadu i navedu da znaju 7-8 jezika… Sve u svemu, mi sada tobože treba da smo sretniji kada umjesto jedne stabilne države imamo gomile fildžan država. Međutim, to je Balkanski sindrom – svi više vole da budu gazde u štali nego podstanari u vili.
P. S. Autor teksta se izvinjava zbog neozbiljnog prizvuka ovog teksta i poručuje da mu je ponestalo bojica da crta stvari koje su više nego jasne.
eTrafika.net – Srđan Obarčanin