Zabacim malo pogled po ovom svijetu, tim narodima i ostalim glupostima i ne mogu da ne primjetim da je dobar dio tih pojedinaca zaista zaostao. Ne u visinu (osim Kineza), nego što se tiče druženja, malo realnijeg shvatanja života i kvalitetnog iskorištavanja istog.
Naše podneblje ima tu neku moć da klincu usadi pod moranje da zna da barata sa minimalno tri sporta, i to da ga ne prozivaju, nego da mali zna gdje udara… Da bude pokretan, da nauči kako da razbaci priču sa ženama… o snalažljivosti neću ni da pričam, jer se to vidi tek kad se uđe u brak i kad izdržavaš porodicu sa platom od 500 KM a troškovi su tri puta veći. Kako? Snalažljivoooooost!
Fascinantni narodi obitavaju na ovoj planeti. Neke od njih na to tjera religija, neke način života a jedan onako podeblji dio navika. U ovom tekstu ću da izbacim neke detalje iz života, pa mogu slobodno da kažem svjetskih sila. Oni su mi nekako najslađi za ovu temu.
Indijci
Žene su nepresušni izvor energije koja služi za što bolji i lakši prolazak kroz ovaj zaista interesantan život. Ima ih tona – lijepe, pametne, duhovite, brkate, debele, sa parama, sa kućom na moru, sa njemačkim papirima…
Jednu koja ti odvlači misli dok sjediš sa rajom si morao imati. Šta jednu, šest. Sjetiš se tog piva sa njom, pa razmisliš o priči za sledeće…toga kod njih nema. Ne smiju ljudi ništa da povale prije braka i džaba. Ta žgadija na sve načine pokušava da skine neku djevojku i tu stijenu sa svog srca. Pokušavaju na sve načine, navalentnost im je tu jača strana, ali reći ću da nemaju sreće, da ne bi odao tajnu neuspjeha tom ološu.
Uzeli se tek poslije drugog dejta.
Sigurno se ženiš, a ne znaš kako ona izgleda. Dobro, znaš je sa slike, ali nisi nikad došao kući umoran sa posla i da ona hoće, a ti ne možeš. Tu je caka, tu je malena začkoljica koja može da poremeti odnos, u sekundi od anđela napravi tri Luciferice u PMSu koje se svađaju oko jednog momka, a san iz šajnin’ i šminka im se razlijeva. Taj ”tri u jedan” nisi vidio do tad. Lete ružne riječi, flaše, pepeljare, ormari. Tek tad je upoznaješ. Tek kad se uzmete.
Meni bi kvota na godinu+ za taj brak bila kao na to da Srbija ove godine osvaja Evro. Teške boje, zaista teške.
Švabe
Ja ovdje ubrajam sve one nacije koje govore najpornićarskijim jezikom ikad – i Švajcarce, i Austrijance, i Njemce. Da su sile, sile su, tu nema govora. Da njihovo odrastanje nije ni blizu onom kakvo svaki normalan klinac ili student zaslužuje…ni tu nema govora.
Prosječan švabica je, moram primjetiti, inspirativna jedinka. O njemu se može pisati godinama, ali niko nije lud da provede pola života čitajući o malom žutaću. Ja ću da budem kratak.
Imam rođaka tamo, slagaću te pa ću napisati da se zove Huan. Huan je bio ovdje kod mene prije nekih pet godina. Do tad je kroz njegov život prošlo manje cura nego kroz moj auto. Da napomenem, nemam auto. Ja sam tad znao da se snađem u više sportova nego što je on znao da ih nabroji. Izlasci? Ni da pomisli. Da se snađe u novoj sredini? Ma kakav. Odemo do grada, on me prvo pita gdje je internet kafe. Imao je zavidan broj drugara. Šteta ni jednog od njih nikad nije vidio, jer ih zna preko nekih onlajn igrica. Toliko o Huanu.
-Tata, večeras sam sa društvom.
-Dobro sine, samo nemoj puno lupati po tastaturi. Ne možemo ja i mama zaspati od buke.
Ameri
Skup velikog broja debelih ljudi, koji su genijalni u izmišljanju glupih sportova poput Naskara, njihovog fudbala i slično. Nacija u kojoj se rodiš i već moraš razmišljati o tome kako da što bolje zaradiš da bi mogao da otplatiš kredit koji će sigurno i tvog unuka bar malo zakačiti, u slučaju da tebe ne zakači neki tornado.
Jednom prvi, uvijek prvi.
Kolege sa posla zovu po imenu sa pločice, jer nikom ne znaju nadimak. Večera je jedni trenutak koji dijele sa porodicom, usput i jedini normalan obrok. U njihovom mentalnom sklopu se takođe nalazi dosta rijedak vokabular, puno znanja o igricama, ali onim računarskim, ne društvenim. Sportom se bavi samo onaj ko može da potrči, a ti su rijetki. Rjeđi od dobre ribe na njihovim ulicama. Prate parolu ”Zašto da se trudimo da izmislimo nešto novo kad smo gluplji od programskog sadržaja Pinka, bolje je da ukrademo, usput zaratimo i uživamo u tuđoj nesreći.”
Savršeno dobro upakovano govno, lijepa ambalaža, ali, kako ja vidim, kupovina tog proizvoda opada. Štetniji od parazita, ružniji od čistokrvnog Engleza i puno teški za svariti.
Arapi
Narod koji više nada polaže u poklopac od bureta za kiseli kupus nego u žene. Stvarno je tako, bez da se lažemo. Raj za ove naše moderne dame, od kojih bolje znanje u kuhinji može prezentovati novorođenče pande koje nema ruke.
Po novinama se prepliću razne kolumne o tome kako su arapkinje napokon došle do toga da mogu da rade na televiziji, voze auto ili slično. Nađu njih par koje će da progovore o tome kako njihovi muževi u stvari njih čuvaju od rada, da ih jednostavno vole, štede, ne daju im da se pate.
Oduzmi joj vozačku crni Dragoljube!
Sasvim je shvatljivo da se to uradi, ali nisu ni Arapi od preksinoć. Neće dopustiti da rade recimo njih dvije na državnoj televiziji. Najradije bi i toj jednoj dali otkaz poslije dolaska prvog novinara koji bude zatečen prizorom u kancelariji. Onaj jadničak čija je žena progovorila o tome kako je zaposlena ima zagarantovano mjesec dana prozivanja u kafani, od strane konobara i svih gostiju. Dobro je, bar nisu kreativni, jer je poznato da, između ostalog, i alkohol podstiče kreativnost.
eTrafika.net – Dragan Ostić