ADHD (engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) se definiše kao poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje. U Bosni i Hercegovini nije registrovan niti jedan lijek koji pomaže osobama sa ovim poremećajem, a nerijetka je pojava da psiholog ili psihijatar odbijaju da ga dijagnostifikuju.
Piše: Bojana Radić
Ovaj poremećaj se najčešće javlja još u djetinjstvu ali je zanemaren izgovorima kao što je hiperaktivnost, kojim se negativno opisuje nemir i razigranost djeteta. Riječ je o neurološkoj disfunkciji mozga, koja može biti nasljedna ili stečena. Neki od simptoma su selektivna pažnja i memorija, rasijanost i zaboravnost, impulsivnost i hiperaktivnost.
Za eTrafiku je o svojoj borbi za dijagnozu i adekvatne lijekove, govorila dvadesetsedmogodišnja djevojka iz Tuzle, koja je željela da ostane anonimna.
“Nisam naišla ni na jednog psihoterapeuta koji se specijalizira za ADHD. Takođe mi je bilo poznato da nema ni jednog registrovanog lijeka za ADHD u BIH, što mi je potvrdilo činjenicu o tome kako nema dovoljno svijesti o ovom problemu u našoj državi, te se pacijentima ne može pružiti adekvatna podrška”, kazala je.
Ona nam je ispričala i kako je godinama dobijala lijekove za depresiju, bipolarni poremećaj i anksioznost, što je u konačnici samo gore uticalo na simptome ADHD poremećaja. Nakon odbijanja i spuštanja slušalice mnogih psihoterapeuta, najzad je dobila priliku da sa nekim stručnim iskreno porazgovara o svom problemu.
“Psihijatrica mi je rekla da se često ADHD pogrešno dijagnosticira kao depresija ili anksioznost i tako i tretira jer, citiram – ‘mi to ne dijagnosticiramo’. Rekla mi je da dođem na razgovor, da će mi pokušati izaći u susret, te uzeti i ADHD u razmatranje. Nakon razgovora i procjene, ustanovljena mi je dijagnoza i propisana terapija”, nastavlja priču naša sagovornica.
Lijekove nabavlja u Srbiji, a kako kaže, nije ni pokušala da refundira sredstva.
“Plašila sam se da bih mogla trpiti zakonske reperkusije, jer lijek nije registrovan u BIH. Obratila sam se Federalnom ministarstvu zdravstva sa molbom da se pitanje ADHD poremećaja dovede na dnevni red. Nisam dobila nikakav, pa ni formalan odgovor”, dodala je.
Razgovarali smo sa još jednom osobom kojoj je potvrđen ADHD poremećaj. On danas ima 32 godine, a za pomoć se prvi put obratio kada je imao 25, ali je, kako kaže, naišao na nerazumijevanja i uporno dijagnostifikovanje depresije.
“Psihijatar mi je propisao lijekove za depresiju, koji su uspješno suzbijali anksioznost ali ne i rješavali probleme sa slabom koncentracijom, odlaganjem mentalno zahtjevnijih obaveza i lose organizovanosti. Nakon mjesec dana, morao sam odustati od antidepresiva zbog fizičkih nuspojava. Narednih godina sam pokušao da se stimulišem kofeinom, vježbanjem i suplemetima, ali to nije bilo to. Odlučio sam da prije tridesete potražim pomoć u Zagrebu”, ispričao nam je.
Posjetio je kliniku u Zagrebu koja je specijalizovana za ADHD, te nakon EEG nalaza mozga i TOVA testa pažnje, propisan mu je lijek ”Concerta”, koji nije registrovan u BIH. On lijekove do danas nabavlja u Hrvatskoj, a naš zdravstveni fond ne refundira troškove.
“Obraćao sam se putem email-a Agenciji za lijekove BIH i Zavodu za zdravstveno osiguranje, ali nikad nisam dobio odgovor”, kazao je.
Problem koji se nameće, kad je riječ o lijekovima za ADHD, jeste njihova zloupotreba. To su medikamenti koji u sebi sadrže tvari kao što su: metilfenidati (Ritalin), amfetamini i dekstroamfetamini (Adderal). Spadaju u istu grupu lijekova u koju spada i kokain. Oni stimulišu centralni nervni sistem i djeluju tako što osobama sa ADHD poremećajem, pomažu pri fokusiranju i zadržavanju pažnje. Ukoliko se pretjera sa dozom, kao posljedice mogu da se pojave psihotične epizode, kao i hipertenzija.
Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, potvrdila nam je da lijekovi Metilfenidat (Ritalin, Concerta) i amfetamini (Adderral) nemaju važeću dozvolu za stavljanje u promet u BiH. Da bi se to desilo, neophodno je da proizvođač, odnosno, pravno lice sa sjedištem u BiH, za inostrane proizvođače podnese zahtjev u skladu sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima, te da se u postupku evaluacije dokaže da je odnos korisno – rizično, pozitivan.
“Takvi lijekovi dobijaju dozvolu na period od pet godina. Nakon toga, proizvođač obnavlja dozvolu. Agencija ima rok 210 dana, od prijema potpunog zahtjeva za pribavljanje dozvole za stavljanje u promet, odlučiti o izdavanju ili o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvole”, navedeno je u odgovoru eTrafici.
Kada se radi o lijekovima koji nisu registrovani ali su neophodni za određenog pacijenta ili grupu njih, lijek se uvozi. Odobrenja daju entitetska ministarstva nadležna za poslove zdravlja, odnosno Odjel za zdravstvo Brčko Distrikta.
Nezainteresovani psiholozi i psihijatri
Za potrebe ovog teksta, kontaktirali smo više psihologa i psihijatara ali su oni bili potpuno nezainteresovani za razgovor na ovu temu.
Javnost u BIH je površno ili nimalo informisana o ovom poremećaju. Što, samim tim, onemogućava pružanje adekvatne pomoći i podrške oboljelim od ADHD-a, a to su najčešće djeca. Ukoliko bi se organizovala edukacija i javno govorilo o ovom problemu, specijalizovao kadar i dozvolila registracija i uvoz lijekova, uz strogu kontrolu i detaljnu analizu i testove prije konstatovanja dijagnoze, izbjegli bismo zloupotrebu lijekova i pružili pomoć onima kojima zaista treba.
