Razrješenju situacije sa ljudima u pokretu u Unsko-sanskom kantonu se ne nazire kraj. Nermina Ćemalović, ministrica zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, te članica operativne grupe za migracije, ističe da se u rješenje ovog problema treba uključiti i državna vlast, te organizovati prihvatne centre u ostatku Bosne i Hercegovine.
Piše: Nataša Tomić; Naslovna fotografija: Fejsbuk stranica Vlade USK
Dok državne i kantonalne vlasti međusobno prebacuju odgovornost, hiljade ljudi u pokretu žive u neadekvatnim uslovima i traže otvaranje granica, jer niko od njih ne želi da boravi u Bosni i Hercegovini. Istovremeno su i građani Unsko-sanskog kantona nezadovoljni i zahtijevaju reakciju nadležnih.
Sa Nerminom Ćemalović smo razgovarali o zdravstvenoj zaštititi i trenutnoj situaciji, kao i o problemima sa kojima se suočavaju vlasti i ljudi u pokretu u ovom kantonu.
Osvrćući se na zdravstvenu zaštitu, ministrica ističe da je situacija zabrinjavajuća zbog činjenice da ona nije obezbijeđena ljudima u pokretu koji nisu smješteni u kampove. Ministarstvo zdravstva sa svojim zdravstvenim ustanovama trenutno pruža zdravstvenu zaštitu osobama koje su smještene u kampove: „Miral“, „Borići“ i „Sedra“. Do zatvaranja kampa „Lipa“, pružali su zdravstvenu zaštitu osobama koje su tamo smještene. Nakon požara koji je u potpunosti uništio kamp, ljudi su ostali bez zaštite, uključujući i zdravstvenu.
„Mi imamo na hiljade migranata koji se nalaze van kampova pogotovo na području gdje je bila ‘Lipa’. Ali imamo ih svugdje, imate i nekih divljih kampova koje migranti prave u šumama i uz ulice. Oni su u pokretu i definitivno zdravstvena zaštita, što se njih tiče, nije obezbijeđena niti ju možemo obezbijediti. Ukoliko postoji potreba za zdravstvenom zaštitom, oni se javljaju zavisno od toga u kom su gradu ili općini, u Hitnu medicinsku pomoć gdje im se pruža usluga. Ako je potreba, a ima i takvih, da se prebace za kantonalnu bolnicu, prebacimo ih u bolnicu. Znači, oni koji su ugroženi će dobiti zdravstvenu zaštitu. Niko neće biti odbijen da primi zdravstvenu zaštitu i uslugu“, tvrdi ministrica Ćemalović.
Mnogo polemike je izazvalo i pitanje smještaja ljudi u pokretu. Kamp „Lipa“, udaljen 25 kilometara od Bihaća, bio je neuslovan za boravak tokom zime. Iako se govorilo o njegovom preuređivanju, građani Bihaća nisu dozvoljavali privremeni smještaj ljudi u pokretu u „Biru“ i svakodnevno su se okupljali i protestovali pred nekadašnjom fabrikom.
Nakon požara u kampu „Lipa“, situacija se dodatno zakomplikovala. Oko 1.200 ljudi je tada ostalo na otvorenom, u katastrofalnim uslovima, bez vode, struje i grijanja na veoma niskim temperaturama. Situacija se pokušala riješiti premještanjem ljudi u pokretu u nekadašnju kasarnu Oružanih snaga BiH u Bradini pored Konjica. Ali se ispostavilo da je Ministarstvo sigurnosti ovu odluku donijelo bez komunikacije i dogovora sa kantonalnom vlašću. Sve ovo je pratilo i protivljenje građana Bradine smještanju migranata u kasarnu.
Kada je i ovaj plan propao, odlučeno je da ovi ljudi ostanu na lokalitetu nekadašnjeg kampa „Lipa“. Oružane snage BiH su za njihov smještaj postavile šatore. Ministrica Ćemalović ističe, da ova situacija nije briga samo Unsko-sanskog kantona, te da postoje i druga područja koja graniče sa Hrvatskom a koja bi mogla da prime ove ljude.
„Mi smo mišljenja da migrante treba adekvatno smjestiti, ovo jeste humanitarna katastrofa ali ovo nije briga samo Unsko-sanskog kantona niti građana. Ovo je briga države. Država neka izmjesti van kantona te stotine i hijade migranata koji se nalaze u pokretu. A to što vi kažete, da smo mi najbliže Evropskoj uniji, to je tačno. Ali, da vas samo podsjetim, da Bosna i Hercegovina prema Evropskoj uniji, odnosno prema Hrvatskoj, graniči na preko hiljadu kilometara granice. Dakle, nije to samo Unsko-sanski kanton. Mi imamo druge kantone, evo dole Hercegovački, Livanjski, imamo Republiku Srpsku. Dakle, ima mogućnosti, samo što se pustilo i dozvolilo da Unsko-sanski kanton trpi tri godine ovu situaciju. Ovo je nedopustivo“, govori ona.
Otvaranjem prihvatnih centara u drugim kantonima i Republici Srpskoj, riješio bi se i problem kretanja ovih ljudi ka hrvatskoj granici, objašnjava Ćemalović.
„Da ima jedan centar u Livanjskom kantonu, u Hercegovačko-neretvanskom, oni bi tamo išli. Nego, njima se prikaže migracioni centar ‘Bira’ i oni idu prema ‘Biri’, ‘Miral’ idu prema ‘Miralu’. Znači, nije samo Unsko-sanski kanton graničan sa Evropskom unijom. I drugi su kantoni, samo što drugi kantoni ne daju migrantima u svoje dvorište. Građani Bihaća i Kladuše su to dopustili. Ministarstvo sigurnosti se ponaša kao titular, samo kada treba smjestiti migrante i ništa drugo. Pa valjda se nešto pita i građane i vlast Unsko-sanskog kantona. U proljeće će sigurno ponovo biti pokret migranata, a ako ovdje bude manje kampova, ako oni budu otvoreni u drugim kantonima ili na području Republike Srpske, što sumnjam da će se desiti, onda će se migranti rasporediti cijelom dužinom granice i neće samo ići u Unsko-sanski kanton i to je ono što mora omogućiti Ministarstvo sigurnosti i državni nivo“, tvrdi naša sagovornica.
Krivca i uzročnika ovog problema, ministrica Ćemalović vidi u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM).
„Ja ne razumijem IOM i te međunarodne organizacije koje su dale zeleno svjetlo i prije šest, sedam mjeseci pustili da se otvori ‘Lipa’. Znalo se da dolazi zima, moglo se tu uložiti i napraviti kamp. Imali smo ljeto pred sobom. Dakle, oni su svjesno zatvorili taj kamp i izazvali reakciju. Dakle, to se nije smjelo desiti“, tvrdi.
Ministrica smatra i da je ironično to što sve međunarodne organizacije, koje su djelovale u okviru kampa „Lipa“, sada šalju upite Ministarstvu da se izjasni i da zaključke o katastrofalnoj zdravstvenoj i epidemiološkoj situaciji, koja vlada među ljudima koji su ostali na području nekadašnjeg kampa „Lipa“. Ona smatra da su te organizacije prouzrokovale problem i sada upale u vlastitu zamku.
„Gore nema uslova za adekvatnu zaštitu, jer ja ne mogu gore slati liječničku ekipu kada gore nema uvjeta. Ja sam odgovorila da je to malo ironično, da oni kažu da gore prijete razne infekcije, zarazna respiratorna oboljenja, kovid, promrzline i onda da kažu da im damo zaključke. Kakve zaključke? Da potvrdimo ono što su oni već potvrdili. Dakle, oni zapadaju u vlastitu zamku. Ti koji su zatvorili kamp su proizveli reakciju migranata. U tome nije učestvovala Vlada niti vlast, niti operativna grupa i sad očekuju rješenje. Pa oni su proizveli taj problem. Za nas je rješenje da se migranti izmjeste van kantona, najbolje gdje je bolje vrijeme, gdje nisu klimarski uslovi ovakvi, gdje nisu minusi“, objašnjava Ćemalović.
Ministarstvo će nastaviti i dalje da pruža zdravstvenu zaštitu ljudima u pokretu, koji se jave u službe Hitne pomoći, te svim osobama koje su smještene u kampovima, ističe ministrica. Trajno rješenje ovog problema je na Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine.
„Nema čarobnog štapića. Štapić je kod Ministarstva sigurnosti, da obezbijedi nove kampove i da ove migrante adekvatno smjesti, naravno, van Unsko-sanskog kantona. Meni je njih žao, da pod ovakvim uvjetima lutaju po ulici, po livadama, po šumama“, tvrdi Nermina Ćemalović.