Prema podacima Helsinškog parlamenta građana Banjaluka (HPG BL) u periodu od 2018. do 2021. godine, čak 46 odsto žena i 15 odsto muškaraca je doživjelo neki oblik rodne diskriminacije na poslu, 21 odsto muškaraca i 40 odsto žena je navelo da su bili žrtve bar jednog oblika seksualnog uznemiravanja.
Piše: Snježana Aničić; Foto: Pixabay
“Ovo su podaci koji govore da je seksualno uznemiravanje to koje prethodi seksualnom iznuđivanju, a prisutno je i u javnom i u privatnom sektoru. Čak 80 odsto žena nije prijavilo da su uznemiravane ili da im se dogodio neki oblik nasilja na radu i to znači da ne postoji povjerenje u nadležne institucije”, istakla je Svjetlana Marković Ramić iz HPG BL.
Šta je sextortion?
Termin sextortion je prvi put upotrijebljen 2008. godine i označava koruptivnu radnju i oblik seksualnog iskorištavanja. Nije zastupljen u zakonodavstvu većine zemalja, a valuta ucjene nije novac nego iznuda seksualne prirode.
Važno je napomenuti da su žene češće žrtve, ali to ne znači da ne postoje muškarci koji su doživjeli uznemiravanje.
Krivično zakonodavstvo u BiH ne tretira sextortion, ali postoje djela koja mogu biti povezana — sekualno uznemiravanje, međunarodno navođenje na prostituciju, djela protiv polnog integriteta, zlostavljanje u obavljanju službe, povrede ravnopravnosti u zapošljavanju….
Adisa Zahiragić iz Udruženja žena sudija u BiH kaže da se o ovoj temi u pravosuđu govorilo još 2010. godine, a izrađen je i priručnik koji je kreiran tako da pomogne zaposlenima unutar pravosuđa da se bolje razumije pomenuti fenomen jer je riječ o problem koji je prisutan u svim društvima.
“Kada smo željeli da se u zakonodavstvo uvede pojam sextortion to je išlo teško. Kod nas inače ide teško izmjena zakona, ali kada smo predlagali izmjenu u tom pravcu, nismo naišli na razumijevanje. Svi su mislili da ne može biti korupcija ako neko iznuđuje seks, a nalazi se na poziciji moći, da je to ili rodnozasnovano nasilje ili seksualno uznemiravanje… Svjedoci smo da ima puno primjera širom BiH, ali žrtve nerado pričaju o tome jer se plaše da će izgubiti posao, posebno u manjim sredinama. Nije korupcija samo novac, i ovo je korupcija”, rekla je Zahiragićeva.
Da je riječ o ozbiljnom problemu kojem se ne posvećuju dovoljno pažnje pokazalo se u januaru 2021. godine, kada je na Fejsbuk stranici “Nisam tražila” veliki broj žrtava odlučio da progovori o pretrpljenom nasilju. Pokrenuta je lavina komentara, a najviše zabrinjava činjenica što su žrtve doživljavale nove napade jer su “tek sad” odlučile da priznaju kroz šta su prolazile.
Mali broj prijava na visokoškolskim ustanovama
Zbog malog broja prijava korupcije i seksualnog uznemiravanja na visokoškolskim ustanovama u BiH, stvara se lažna slika koja pokazuje da u tim ustanovama ne postoje pomenuti problemi što je daleko od istine.
Istraživanje pokazuje da su, u periodu od 2014. do 2020. goidne, prijave za seksualno uznemiravanje imali samo dva univerziteta i jedan fakultet.
Svjedočanstva studentkinja potvrđuju da postojeći mehanizmi nisu funkcionalni, učinkoviti i povjerljivi za žrtve, što se ispostavilo i tokom istraživanja TI BiH na univerzitetima. Naime, većina ustanova nema zabilježene slučajeve seksualnog istraživanja u prethodnih pet godina.
Sekundarna viktimizacija i okrivljavanje žrtve
Okrivljavanje žrtve je rasprostanjeno u našem društvu, a svakako je bitno napomenuti da kroz ovo prolaze i muškarci. Ono što zabrinjava jeste činjenica da muškarci češće vjeruju ženama žrtvama, a da su žene te koje imaju manje razumijevanja za žrtve njihovog pola. Za takvo postupanje opravdanje se ponovo traži u tradiciji i stavu da su “žene te koje treba da se sklanjaju i da ne pretjeruju.”
“U zakonskim okvirima ne postoji niti jedan način zaštite od sekundarne viktimizacije, a ona se može javiti kod žrtve u svim situacijama. Tu je sekundarna viktimizacija od strane okoline, osjećaj sramote koji okolina nameće žrtvi, zatim etiketiranje kroz koje se žrtva prikazuje kao izvor problema što dovodi do fizičkih i priholoških trauma kod osobe, a jedan od bitnijih problema su i društvene mreže. Okolina smatra da žrtva treba da promijeni sebe, a takav stav društva dovodi do samookrivljavanja žrtve koja počinje da razmišlja da je zaslužila to što joj se dogodilo i samim tim se smanjuje broj prijava”, objašnjava istraživačica TI BiH, Ana Kočo.
Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), od 2015. do 2020. godine, u RS je podneseno ukupno devet prijava za krivično djelo obljuba zloupotrebom položaja, od čega nijedna nije podnesena u periodu od 2018. do 2020. U istom periodu su donesene tri osuđujuće presude — jedna uslovna i dvije zatvorske kazne.
Od 2014. do 2020. godine, na području Federacije BiH podneseno je 12 prijava/izvještaja za krivično djelo prinuda na polni odnos. O sprovođenju istrage doneseno je 12 naredbi, podignute su četiri optužnice, donesene su četiri osuđujuće presude s uslovnom kaznom i jedna presuda sa zatvorskom kaznom.
Kako bi se problem prepoznao, potrebno je razviti pravnu definiciju sextortiona, integracija u strateške politike borbe protiv korupcije i rodnog nasilja, pokretanje javne kampanje o podizanju svijesti, pružanje pravne pomoći i savjetovanje o pravnim rizicima, obezbjeđivanje sigurnog mehanizma i izvještavanja, obuka sudija i tužilaca, reforma pravnog sistema, disciplinski postupak i preceduralna pitanja.
Konferenciju “Sextortion — prikrivena korupcija” organizovao je Transparency International (TI) BiH u sklopu sedmice korupcije kojim se obilježava 9. decembar, Međunarodni dan borbe protiv korupcije.