Na osnovu 26 studija koje obuhvataju podatke iz 17 zemalja, uključujući više od 15.000 žena, utvrđeno je da žene koje imaju kontinuiranu podršku tokom poroda, imaju veću vjerovatnoću da će roditi vaginalno bez vakuuma, forcepsa ili carskog reza. U poređenju sa porođajima gdje je pratnja tokom poroda izostala, podaci pokazuju da podrška odabranog člana porodice ili prijatelja povećava zadovoljstvo žena njihovim iskustvom poroda. Žene koje su imale pratnju tokom kontrakcija i porođaja, navele su saosjećanje i pouzdanost kao najvažnije karakteristike osobe koja je pratnja. Čini se, da to ipak nije dovoljno kako bi se pratnja omogućila u bh. porodilištima. Kontaktirali smo 28 porodilišta u BiH, od kojih je 12 odgovorilo na upit. Od njih 12, osam ima mogućnost pratnje, dok u četiri to nije slučaj.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Amel Uzunović – Fotobaza.ba
Na Univerzitetsko kliničkom centru Republike Srpske (UKC RS) pratnja je dozvoljena i više se ne naplaćuje što je ranije bio slučaj. Zahtjev se može podnijeti mjesec dana prije očekivanog termina porođaja i obavezno se mora ponijeti i pokazati prilikom ulaska u porodilište.
„Već nekoliko godina je dozvoljeno da porodilja koja se porađa prirodnim putem može da ima pratnju osobe od povjerenja. Osoba koju sama porodilja izabere osim svog ginekologa, ako nisu u rodbinskoj vezi. U proteklom periodu to nije bilo tako često, oko 4,2 odsto. Prošle godine je bilo 137 osoba u pratnji porodilje, a u 2024. godini do 4. aprila je već podneseno 109 prijava. Procedura je takva da trudnica i osoba od povjerenja koja želi biti u pratnji na porođaju dolaze i javljaju se sekretarici Klinike za ginekologiju i akušerstvo, te ispunjavaju obrazac koji svojeručno popunjavaju i potpisuju sa osnovnim podacima o porodilji: JMBG, adresa i telefon, kao i podacima osobe koja će biti u pratnji na porođaju. Na kraju se potpišu i u protokolu u kojem se vodi evidencija o prisustvu na porođaju“, istakla je načelnica Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC-a Vesna Ećim Zlojutro.
Na poleđini zahtjeva su obavezujuća pravila kojih se osoba u pratnji mora pridržavati. Načelnik klinike potpisuje zahtjev u kojem može da odobri ili odbije zahtjev za prisustvo. Ukoliko ga odbije mora da obrazloži zašto je odbijen. Nakon toga sekretarica u narednih nekoliko dana obavještava trudnicu ili osobu koja želi biti u pratnji da mogu doći da podignu zahtjev ili im isti može biti poslan poštom.
Osim Banjaluke, pratnja je dozvoljena i u porodilištima u Zenici, Sarajevu, Brčkom i Doboju.
Podrška koja znači
G.G, porodila se prije godinu i po na UKC-u. Govori da je odlučila da će imati pratnju na porođaju čim je saznala za trudnoću.
„Tokom prvog poroda nisam imala pratnju i znam da sam rekla da bih voljela da je u tom trenutku suprug bio uz mene. Kada sam saznala za drugu trudnoću, razgovarali smo o tome i izrazila sam želju da mi bude podrška. Raspitivali smo se u okolini i kod mog ginekologa. Znam da je dosta ljudi bilo zgroženo kad god bih pokrenula tu temu, ali mi je bilo najbitnije da suprug nema ništa protiv. Moj ginekolog mi je objasnio koja je procedura i kome treba da se javim. Znam da smo oboje bili uzbuđeni, jer nam je oboma bilo nepoznato, ali mi je drago što smo se odlučili na to. To je bila podrška koja mi je baš značila u tom trenutku. Iako je i prvi porod prošao uredno, ovaj put sam bila dosta opuštenija znajući da je suprug pored mene“, kaže za eTrafiku.
Napominje da se tada pratnja plaćala 20 KM uz objašnjenje da je to za jednokratno odijelo koje koristi pratnja.
„Mislim da kod nas još nije zaživjela ta ideja da je normalno da žena ima pratnju, ukoliko sama to želi. Drago mi je što sam imala podršku i ginekologa i partnera. Nadam se da će se uskoro poboljšati uslovi u svim porodilištima i da će pratnja biti dostupna svakoj porodilji“, poručuje G.G.
Prisustvo pratnje nije često
Kantonalna bolnica Zenica (KBZ) ima mogućnost pratnje, samo ako to dozvoljava trenutna higijensko-epidemiološka situacija. Istakli su da se prisustvo pratnje ne traži često, ali je primijećen blagi porast u zahtjevima u posljednje vrijeme. Napominju da broj pratnji ostaje nepromijenjen u poređenju s prethodnim godinama, otprilike dva-tri zahtjeva za pratnju mjesečno.
„Naplata prisustva muža na porođaju nije u praksi. Procedura je da se najavi prisustvo unaprijed. Također, bitno je napomenuti da muž mora imati negativne briseve nosa i grla koje treba ponijeti sa sobom. Prisustvo je dozvoljeno samo u drugoj fazi poroda, što znači da može prisustvovati samom porođaju, ali nakon toga mora napustiti prostoriju. Također, prije porođaja pitamo muževe da li žele gledati sam čin porođaja i eventualnu krv jer se, nažalost, ponekad desi da im bude muka. Naša glavna briga je zdravlje i dobrobit svih prisutnih na porođaju“, kazali su iz KBZ-a.
Klinički centar univerziteta Sarajevo (KCUS) dozvoljava pratnju porodiljama, izuzev u slučaju vanrednih okolnosti, kao što je trenutna situacije zbog proglašenja epidemije morbila od strane nadležnog ministarstva. Pratnja može biti samo suprug.
„Traženje pratnje na porodu nije učestalo. Imajući u vidu da zbog pandemije duži vremenski period nisu bile dozvoljene posjete unutar KCUS-a, te shodno navedenom ni pratnja porodiljama. U 2023. godini, prvi odobreni zahtjev za pratnju prilikom poroda bio je polovinom juna. U periodu od juna prošle godine do danas podneseno je i odobreno ukupno osam zahtjeva za pratnju, od čega je ukupno pet u prošloj, a tri u ovoj godini. Pratnja porodiljama je besplatna. Prilikom podnošenja zahtjeva za pratnju podnosilac zahtjeva se upoznaje sa procedurom, koja podrazumijeva sljedeće: obavezni nalazi brisa grla i nosa, ne stariji od 48 sati, propisno se obući kod ulaska u porođajnu salu (kapa, maska, kaljače i jednokratni mantil). Pratnja ulazi u porođajnu salu u fazi aktivnog poroda (sam čin izgona djeteta)“, istakli su.
Univerzitetski klinički centar Tuzla dozvoljava prisustvo pratnje i to može biti bilo koja osoba. Prisustvo je besplatno, a bitno je imati negativne briseve grla i nosa. U njihovom porodilištu, godišnje osam do deset žena traži pratnju. U prošloj godini, pratnju je imalo deset porodilja.
Ni u Univerzitetskoj bolnici Foča nije ograničeno ko može biti pratnja, iako su očevi ti koji najčešće traže dozvolu za prisustvo.
“Ne postoje precizni podaci koliko često je tražena pratnja, ali približno na oko deset odsto svih poroda je bila pratnja na porodu. Prisusutvo na porodu je besplatno. Trudnica prije porođaja obično obavijesti ordinirajućeg ljekara o želji da ima pratnju na porodu. Sama procedura prisusutvu na porođaju se svodi na skorašnji nalaz mikrobioloških briseva, tj. bris nosa i guše. Ostale analize nisu neophodne. Tokom pandemije virusa SARS CoV 2 19 tražen je i nalaz brisa na prisusutvo virusa”, rekao je v.d. načelnik Odjeljenja za ginekologiju i akušerstvo dr Radenko Ivanović.
Kada je riječ o porodilištu u Hrvatskoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” iz Nove Bile, pratnja je dozvoljena i ne naplaćuje se.
“Prioritet ima partner (suprug), zatim sestra ili majka. Prisustvo pratnje se traži vrlo često, ali se ne vodi evidencija učestalosti. Procedura je takva da rodilja izrazi želju za prisustvom druge osobe na porodu, te se dobija pravovremena informacija kada pratnja može doći u naše rodilište kako bi prisustvovala porodu. Pri ulasku obavezno je da se pratnja javi primalji i dežurnom ginekologu, gdje dobiva upute kako se ponašati i kako pomoći rodilji. Pri ulazu, pratnja oblači zaštitnu opremu koja podrazumijeva mantil, kapu, masku i kaljače na cipele. Pratnji je dozvoljeno da uđe u rodilište kada je rodilja otvorena otprilike šest centimetara i sve do samog čina poroda”, poručili su iz ove bolnice.
Iako je u većini porodilišta praksa takva da se prisustvo ne naplaćuje, to nije slučaj u Javnoj zdravstvenoj ustanovi (JZU) “Zdravstveni centar Brčko” gdje pratnja treba da izdvoji 100 KM dok se u JZU „Sveti apostol Luka“ u Doboju plaća 50 KM.
Kako su istakli, u dobojskom porodilištu pratnja na porođaju je dozvoljena od 2002. godine, kada je izvršena rekonstrukcija porodilišta i napravljen apartman sa posebnim ulazom i porođajnom salom u sklopu tog prostora.
„Potražnja za prisustvom pratnje tokom porođaja nije česta, ranije je bilo više zainteresovanih. Tokom prošle godine smo imali tri poroda uz pratnju druge osobe. Cijena boravka u apartmanu je 50 KM za dan“, poručili su iz dobojskog porodilišta.
Portparol brčanske bolnice Sead Šadić objašnjava da je porodiljama dopušteno da kraj sebe imaju samo supruga.
“U prošloj godini nije bilo zahtjeva za pratnju na porodu, a inače je ta praksa rijetka. Kada je suprug u pratnji potrebno je da ima uredne briseve”, rekao je Šadić.
Porodilje u Trebinju, Orašju, Bihaću i Gradišci bez pratnje
U porodilištima u Trebinju, Orašju, Bihaću i Gradišci ne postoji mogućnost pratnje na porodu. Porodilište u Gradišci nema tehničke mogućnosti za pratnju, ali napominju da godišnje imaju jedan do dva zahtjeva za pratnju na porodu.
Iz porodilišta u Trebinju ističu da nastoje da budu moderna bolnica te su odobravanje pratnje prilikom poroda već uzeli u razmatranje.
„Kako nam u trenutnom objektu uslovi (prostorni/kadrovski/tehnički) ne ‘dozvoljavaju’ ovo pitanje, isto će biti unaprijeđeno u novom objektu, u koji, nadamo se, prelazimo krajem iduće godine. Prisustvo pratnje se tražilo samo jednom, u posljednjih deset godina, kada je i odobreno (zbog specifičnog slučaja poroda). Nažalost, zbog gubitka svijesti pratnje na porođaju, osoblje je moralo pružiti i hitnu medicinsku pomoć, zbog čega je porod mogao pasti u drugi plan, što nije bio slučaj zahvaljujući stručnosti i pribranosti našeg osoblja. Na sreću, oba ishoda su sa pozitivnim završetkom. Stoga smatramo da prije uvođenja ovakve ‘posebne usluge’ moramo analitički i organizovano definisati sve potrebne protokole, koji su izuzetno specifični i zahtijevni sami po sebi“, poručili su iz trebinjskog porodilišta.
U kantonalnoj bolnici „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću trenutno traju građevinski radovi nakon kojih će biti omogućena pratnja tokom poroda.
Kada je u pitanju Županijska bolnica Orašje kratko su odgovorili da nije dozvoljena pratnja.
Predsjednica Udruženja „Baby Steps“ Amila Tatarević objašnjava da su razlozi zabrane pratnje ustaljene uhodane prakse rada medicinskog osoblja.
„Naviknuti su da rade sa porodiljom koja je sama bez ikoga, jer je osnovna pretpostavka dobrog poroda, sa aspekta poroda, ‘sarađivanje tj. poslušnost porodilje’ te im nije u interesu da u tim momentima, gdje je često prisutna i neprofesionalna komunikacija prema porodilji, bude svjedoka. Drugog razloga nema jer argumenti da se štiti privatnost drugih porodilja od tuđih muževa i sl. ne objašnjava zašto onda nije dozvoljena pratnja majke, sestre ili prijateljice. Također, svaki medicinski radnik sa sigurnošću zna za preporuku i benefite pratnje na porodu sa medicinske strane, samo što nije dovoljno uvjeren da mijenja svoje navike rada ili stavove“, rekla je Tatarević.
Kršenje prava porodilja
Ona ističe da su zabrana i ograničavanje pratnje zapravo kršenje prava porodilja.
„U svijetu se nikada ne predlaže ukidanje pratnje na porodu, čak ni u vrijeme COVID pandemije se nije u potpunosti ukidalo već su se određivali dodatni preduslovi kako bi se to pravo praktikovalo, poput briseva, negativnih testova i sl. Ovo je bitno da svaka porodilja zna, jer žene misle da traže neki poseban tretman kad insistiraju na nečemu tako iskonskom, a zaboravljaju da je medicinska ustanova i medicinsko osoblje dužno to da obezbijedi“, objašnjava.
Dodaje da porodilje najčešće ne poznaju svoja prava zbog čega ih ne traže pismenim putem.
„Ono što znamo je da se porodilje interesuju za pratnju usmeno, bilo od osoblja porodilišta tokom prenatanih pregleda, što ostavlja na volju kakve će povratne informacije dobiti, ili od drugih trudnica i porodilja, što opet utiče na kvalitetu povratne informacije uopće“, rekla je naša sagovornica.
Istraživanja Udruženja pokazuju da većina porodilja podržava inicijativu pratnje na porođajima, koja je uostalom i preporučena od strane Svjetske zdravstvene organizacije.
„Tokom 2022. godine smo prikupili više od 10.000 potpisa za pratnju na porodu. Razlozi za tu pratnju pored medicinskih tj. fizioloških benefita po trudnicu su, sa aspekte trudnica, i socijalne naravi poput: da partner osvjedoči rođenje svog djeteta, da partner bude njena podrška sve vrijeme, da ne bude sama, da neko zagovara za nju i njena prava, da se bolje ophode sa njom jer nije ostavljena sama, da ne bude u potpuno nepoznatom okruženju već da ima neko poznato lice, nekog ko će joj olakšavati tegobe kada medicinsko osoblje nije tu i slično“, napominje.
Prednosti pratnje na porodu su: poboljšani ishodi poroda za majku i bebu (u smislu kraćih poroda, sa manje intervencija), bolje regulisanje bolnosti kontrakcija, manje instrumentalnih poroda, smanjenje stope epiziotomija i carskih.
„Također, osoba koja će zagovarati za trudnicu i njena prava, koja će individualizirati njegu tj. biti dostupna za njegu čak i kada medicinsko osoblje nije tu, ohrabriti trudnicu i smanjiti strah, te u konačnici dovesti do poboljšanja subjektivnog iskustva poroda — što je mjera koja se u svijetu koristi za ocjenjivanje rada porodilišta“, poručuje Tatarević.
Prema njenim riječima, nedostatak je i to što otac ne može da bude prisutan tokom cijelog porođaja.
„Kad govorimo o ceremonijalnom ulasku muža na rođenje svog djeteta, to se obično izmanevriše da traje minimalno vremena, oko pola sata gdje muž uđe i izađe pa se uspije iskontrolisati koliko će neko tu biti i prisustvovati. Kada govorimo o prisustvu tokom čitavog trajanja poroda, znamo da porod može trajati 12 sati, 24 sata, pa i više, te je u tim satima podrška pratnje i te kako potrebna i važna za porodilju, često i važnija od samog konačnog trenutka rođenja djeteta. Razlozi koje često navode porodilišta jesu problem nedostatka smještajnih kapaciteta kako bi se porodiljama obezbjedila privatnost, što je u velikoj mjeri ironija jer iskustva porodilja svjedoče da se u porodilišta skoro nikako ne vodi računa o njihovoj privatnosti, te da svi doktori, specijalizanti, medicinsko osoblje, studenti i volonteri imaju ulaze i borave u prostoriji gdje je porodilja, bez pitanja“, napominje Tatarević.
Dodaje da Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) naglašava da se privatnost može obezbijediti paravanima, koji ne zahtijevaju velika ulaganja, te ih mnoge bolnice već i posjeduje.
„To je upravo ono što i mi tražimo i zahtijevamo, da se pratnja omogući u skladu sa smjernicama SZO, a ne da se pod izgovorom brige o porodiljama i njihovoj privatnosti uskraćuje esencijalno pravo porodiljama, posebno u zdravstvenom sistemu koji jako često pokazuje sistemsku nebrigu o njima“, govori.
Prisustvo dozvoljeno samo ocu
U porodilištima gdje je dozvoljena pratnja, otac djeteta je jedina osoba koja može prisustvovati porođaju. Tu se javlja novi problem. Šta sa porodiljama koje nemaju supruga ili su samohrane majke? Tatarević objašnjava da je takva situacija zapravo diskriminacija za one žene koje iz nekog razloga ne mogu da dovedu oca djeteta kao pratnju.
„Najčešće se ne dozvoljava nikome drugom, što je naravno i diskriminatorno prema porodiljama koje nemaju supruga, imaju vanbračno dijete, samohrane su majke i prije svog poroda i sl. Najčešća pratnja koju žene traže u svijetu su upravo najbliže osobe trudnici: muž, sestra, majka, prijateljica, dula, pa čak i porođajni fotograf. U svijetu je standard da se uvedu dvije osobe od povjerenja, da se nakon poroda uvede porodica i starija djeca da pozdrave novog člana porodice, da se boravi skupa, bez ikakvih prepreka. To je kod nas još nezamislivo i mi se godinama borimo za pravo da sa porodiljom uđe samo jedna osoba od povjerenja, od početka trajanja poroda do kraja“, govori naša sagovornica.
Jedan od uslova za ulazak u EU
Udruženje “Baby Steps” je nedavno na adrese Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma i Doma naroda uputilo inicijativu u kojoj se između ostalog traži omogućavanje pratnje po izboru porodilje.
S obzirom na to da je odobren početak pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, BiH treba brzo reagovati ne samo u pogledu usklađivanja propisa s evropskim standardima, već i u sprovođenju tih propisa kako bi se unaprijedila zaštita žena tokom rađanja. Potrebno je preduzeti mjere i akcije u skladu s Izvještajem Evropske komisije o napretku BiH ka EU za 2022. godinu, u kojoj jasno stoji da „Bosna i Hercegovina treba poboljšati uslove u bolnicama i porodilištima i zabraniti nasilje nad porodiljama u skladu sa svojim obavezama iz Istanbulske konvencije“.
Inicijativa se sastoji iz dva zahtjeva. Prvi je zabrana akušerskog nasilja gdje se traži hitna implementacija preporuke iz Izvještaja o napretku BiH ka Evropskoj uniji, koja se odnosi na zabranu akušerskog nasilja. Neophodno je poduzeti mjere kako bi se zaštitila prava žena tokom porođaja i spriječilo nasilje nad porodiljama.
Drugi je unaprijeđenje uslova u porodilištima, i to putem omogućavanja pratnje po izboru porodilje tokom cijelog trajanja poroda. Kao hitnu mjeru, traži se omogućavanje prisustva pratnje svim porodiljama u Bosni i Hercegovini.