Baš kao u tragikomediji Semjuela Beketa u kojoj glavni junaci čekaju Godoa – osobu koja se nikada neće pojaviti, tako Trebinjci čekaju autobusku stanicu.
Godinama se građani najjužnijeg grada Republike Srpske nose sa deformitetom, činjenicom da su uskraćeni za ono što predstavlja jedno od glavnih ogledala mjesta u kome žive – autobuskom stanicom.
Godinama, turistima iz mnogih krajeva svijeta prvi kontakt sa ovim turističkim gradićem nije bio sa autobuskim stajalištem, već sa parkingom. Da, iznenadili su se mnogi koji su došli, zapitkivali zašto je to tako, a mi smo tražili jednostavne načine da objasnimo komplikovanu sudbinu naše stanice. Razočarali smo turiste.
Već šest godina Trebinje je vjerovatno jedini grad u ovoj državi za koji na Informacijama 1185 ne možete dobiti broj autobuske stanice, pa se vi snađite kako da odete i kako da dođete. Već šest godina se putnici raspituju “Kod Obrenije”, u kafani na parkingu, da li je neki autoprevoznik došao, prošao ili otišao. Jedino je famozna Obrenija bila valjan zamjenik i pouzdan izvor informacija sve ove godine.
Nedavno je i naše Trebinje dobilo status grada, pa je tako postalo vjerovatno jedini grad na svijetu bez autobuske stanice.
Konačno, i na radost Trebinjaca, radovi su se zahuktali ljeta 2012., a građani odahnuli. Potpisivanjem ugovora između opštine Trebinje i izvođača radova, 7. jula 2012. godine, zvanično je počela izgradnja ovog značajnog objekta. Tad aktuelni gradonačelnik dr Dobroslav Ćuk saopštio je da su za prvu fazu radova obezbijeđena finansijska sredstva u vrijednosti od 1 400 000 KM i najavio da ćemo za 90 dana imati autobusku stanicu u funkciji.
Međutim, nikad se ne opuštajte previše naglo i u potpunosti. Nakon izbora, sve se okrenulo naopačke. Do završetka radova nije došlo, a autobusi se još uvijek saobraćaju sa privremenog autobuskog stajališta, tačnije sa jednog od gradskih parkinga. Para u budžetu za našu autobusku više nije bilo. Kako stvari stoje, putnici će se tu iskrcavati, uz najjači optimizam, najmanje godinu dana. I ovog ljeta će se osjećati ružno kada vide da ih je opet dočekao “onaj” parking.
Šef gradilišta Dušan Porobić prije nekoliko sedmica za ATV vijesti je izjavio da se čeka tender druge faze koji je već trebao biti sproveden, jer sama fasada i objekat se ne mogu riješiti, dok se ne raspiše tender za okolno uređenje, a načelnik odjeljenja za urbanizam i građevinarstvo u opštini Trebinje, Vlado Gudelj, izjavio je sljedeće:
“Drugi dio radova, koji se odnosi na zanatske radove, instalacije, okolno uređenje, treba planirati u budžetu za 2013. godinu i mi smo sada u fazi da planiramo i taj dio radova u sljedećoj godini. Ne vjerujem da će se završiti sve u sljedećoj godini, jer mi nemamo toliko budžetskih sredstava.”
Sada imamo autobusku stanicu “ugrubo”, a nadstrešnica, fasada, unutrašnji radovi, okolno uređenje su na čekanju. “Suše zube”, što bi se reklo.
Nova autobuska stanica u cjelini je trebala koštati oko 2 300 000 KM. Jasno je da je opštinska kasa ostala poprilično prazna nakon smjene vlasti, ali mislili smo da je samo pitanje vremena kada će se izdvojiti budžetska sredstva za završetak radova.
Međutim, nova vla sti, novi planovi. Nove vizije. Nove ideje. U emisiji na trebinjskoj lokalnoj televiziji Herceg TV, novoizabrani gradonačelnik Slavko Vučurević, pomenuo je nešto kao rekonstrukciju stare autobuske stanice, jer previše novca treba izdvojiti za završetak “ugrubo” napravljene nove autobuske stanice, dok je za “oživljavanje” stare potrebno nekoliko stotina hiljada maraka. Da, dobro ste pročitali. A to je potvrdio i za lokalni mjesečni list “Glas Trebinja” sljedećim riječima:
“…Pitanje je da li smo morali u ovom teškom ekonomskom trenutku praviti novu autobusku stanicu? U ovoj godini iz budžeta moramo izdvojiti 1 200 000 KM da bismo završili ovaj objekat. Stalno se pitam, zašto smo, nakon skoro 40 godina, morali zatvoriti postojeću autobusku stanicu? Kako to da imovinsko-pravni odnosi postanu nerješivi? Ima tu dosta otvorenih pitanja. U razgovoru sa predstavnicima ‘Neimarstva’ koje je, navodno, vlasnik dijela prostora koji se koristi za perone autobuske stanice doznao sam da su oni nadležnim organima opstine Trebinje prije tri i po godine dostavili dokument, kojim se potvrđuje da je ovo preduzeće spremno da ustupi te parcele na korištenje ‘Trebinje-prevozu’ na period od 99 godina, bez naknade, pa otud i pitanje da li je bila potrebna gradnja nove autobuske stanice. To preduzeće je u stečaju, ja sam zatražio od stečajnog upravnika i stečajnog sudije da sačekamo malo sa tim pitanjem i sa tim procesom, da se odredi da li nam treba ulagati još toliko para ili ćemo, sa300, 500 ili 600 hiljada maraka, imati autobusku stanicu na onom mjestu gdje smo je imali. To je prvorazredno pitanje za mene kao odgovornog čovjeka u ovoj gradskoj upravi, da prvo zaštitim grad, da ne bacamo uludo novac na nešto što nam u ovom trenutku nije prioritet, s jedne strane, a s druge strane da građanima Trebinja podarimo i vratimo u funkcionalno stanje autobusku stanicu koju je napravilo prije 40 godina.”
Pitanje je šta je pitanje?! I pitanje je ko je ovdje lud, zbunjen, a ko normalan?!
Nama, Trebinjcima, Trebinjkama i dragocjenim turistima, ne preostaje ništa drugo nego da čekamo našeg Godoa, ali nikako ne želimo da budemo junaci drame apsurda i apsurdnih ljudskih sudbina.
eTrafika.net – Vedrana Džudža