Bliži se vrijeme ručka u staračkom domu „Zlatna jesen” u Sanskom Mostu. Prostorije mirišu na hljeb i domaću hranu. U prostoriji za druženje vrijeme sporo prolazi, ali nije dosadno. Korisnici razgovaraju, gledaju televiziju ili se odmaraju u svojim sobama. Iz pojedinih prostorija čuje se milozvučna muzika, a hodnike doma krase osmijesi stanara.
Tekst i fotografije: Amina Hodžić
Upoznajemo Fikretu Halilović, simpatičnu ženu u kasnim osamdesetim godinama. Više je nego raspoložena za razgovor. Njena porodica živi daleko, zbog čega joj je ovaj dom već dvije godine spas od samoće.
„Bolje mi je, samo da nisam sama. Mogu vam reći da mi je finije ovdje nego kod kuće”, kaže Fikreta.
Govori da je imala kuću na moru i mnogo je vremena provodila tamo. Imala je i sina koji je, nažalost, poginuo. Nosi ratne traume, zbog čega se danas boji da bude sama.
„Ovdje na spratu je puno ljudi dementno, ali eto opet ja volim i s njima sjediti”, pojašnjava nam.
Ističe kako je osoblje jako ljubazno i da se osjeća lijepo i paženo.
Rahima Kadirić, koja se zbog invaliditeta kreće u kolicima, također je dvije godine u domu „Zlatna jesen”. Ističe da joj se život mnogo promijenio.
„Ja sam bila sama. Uvijek sam vježbe radila s televizijom. Onda sam pala u svojoj sobi i gotovo. Tražila sam sebi da me neko pazi, ali svijet neće mojih para”, priča tužno.
Njene kćerke žive u inostranstvu i pomažu joj oko troškova doma, a ima i penziju od pokojnog muža.
Nedavno je u dom stigla i Nafija Mujčić. Starica koja je u mladosti imala mesnicu i bila uvijek u komunikaciji s ljudima. Danas ima 84 godine. Kaže da bi se najviše voljela vratiti kući. Lijepo joj je i u domu i osoblje vodi dobru brigu o njoj, ali nije kao kod kuće.
„Imam četiri kćerke u Holandiji i najviše sam vremena provodila kod njih. Ali ne mogu više putovati, imam godine velike. A lomila sam i ruku i nogu, tako da mi sada treba stalna njega”, ističe Nafija.
Dom osnovala nevladina organizacija
Starački dom „Zlatna jesen” je pokrenula nevladina organizacija Centar „Fenix” u Sanskom Mostu. Ova organizacija pruža različite usluge starim, bolesnim i iznemoglim osobama, socijalno ugroženim građanima, trudnicama i mladim majkama.
Centar „Fenix” su osnovale Adisa Hotić i Emina Šehić 1997. godine, kada su se vratile iz izbjeglištva. Obje su se se iz Njemačke vratile u Bosnu i Hercegovinu, noseći sa sobom ideju, viziju i dobre namjere. U početku su se fokusirale na mlade majke i trudnice, te na najstarije građane.
Uspjele su pokrenuti i održati Centar „Fenix” uz pomoć donacija, pri čemu su najveće donacije dolazile iz Njemačke, preko poznanstava koja su tamo stekle. Prvo je pokrenuta javna kuhinja, koja je u početku mogla da obezbijedi 60 obroka dnevno, dok danas taj broj ide do 150. Prateći potrebe svojih korisnika, osposobljeno je i kupatilo gdje korisnici mogu da se okupaju, obriju i operu garderobu.
„Sve to bilo krasno i divno, međutim nakon jednog izvjesnog vremena Bosna nije više bila atraktivna za donatore. Nije bilo više onih strašnih ratnih slika i donacija je bilo sve manje. A u stvarnosti potreba je bilo sve više, nažalost, i dan-danas. Tako da smo se mi onda zajedno sa svojim timom i dugogodišnjim partnerima i donatorima došli na ideju da izgradimo starački dom. Cilj ovog staračkog doma je, u stvari, taj da sav višak novca koji se ovdje ostvari ide za potrebe socijalno ugrožene kategorije”, navodi Emina.
Starački dom radi već 18 godina. U početku je mogao da primi samo 23 stanara, a danas o 70 korisnika brine 30 zaposlenih. Istovremeno, Centar „Fenix” ima deset zaposlenih i dodatne volontere, kada za to postoji potreba.
Dio novca dolazi i od doma
Oko 30 odsto budžeta „Fenixa” dolazi od staračkog doma, koji je socijalno preduzeće i komercijalna djelatnost organizacije. Adisa Hotić upozorava na tešku situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno u ruralnim sredinama poput Sanskog Mosta. Mladi odlaze, a ostaju stariji, bolesni i iznemogli ljudi bez alternative. Vjeruje da će „Fenix” u budućnosti imati još veći pritisak zbog rastućih potreba.
Građani kojima je potreban smještaj u domu, a ne mogu da ga priušte, mogu da dobiju pomoć od Centra za socijalni rad. U tim slučajevima se traži novac sa kantonalnog nivoa za smještaj građana.
„Centar u svom postupanju dosljedno primjenjuje zakonske odredbe, te se prilikom izbora odgovarajuće ustanove prvenstveno rukovodi uslugama koje pruža ustanova smještaja, odnosno da li ista može zadovoljiti potrebe korisnika. Kao drugi kriterij za odabir ustanove je najpovoljnija cijena smještaja. Cijena smještaja u Domu „Zlatna jesen” je trenutno najpovoljnija za korisnike Centra, u odnosu na druge ustanove koje pružaju isti vid podrške”, navode iz Centra za socijalni rad.
Trenutno je u ovom domu preko Centra smješteno sedam građana.
„Iz perspektive institucije socijalne zaštite, dom „Zlatna jesen” pruža adekvatne usluge smještaja i njege, te ostvaruje suradnju sa Centrom u skladu sa potrebama korisnika. Suradnja se ocjenjuje kao korektna, profesionalna i na zavidnom nivou”, ističu iz Centra.
Usluge diktira stanje na terenu
Prateći stanje na terenu i potrebe svojih sugrađana, „Fenix” danas nudi različite socijalne usluge: jednokratne novčane pomoći, pomoć za plaćanje računa, nabavku ogrjeva, kućnih potrepština, lijekova, dijagnostičkih pretraga koje nisu obuhvaćene zdravstvenim osiguranjem, mjesečne pakete hrane, ostvarivanje prava pred institucijama zaštite…
Kako kažu, nije im važno da se time hvale. Važni su im rezultati.
„Mi težimo ka ostvarivanju svojih rezultata, a to je da odgovorimo na ono zašto smo se registrovali i da odgovorimo na potrebe naših građana u Sanskom Mostu”, kaže direktorica Adisa Hotić.
„Kao pojedinac ne možeš da promijeniš svijet, ali možeš jedan mali djelić”, dodaje Emina.
Novac za sve ove usluge dolaze iz donacija. I dalje stižu donacije iz Njemačke, ali i od građana Bosne i Hercegovine. Posljednjih godina imaju podršku Općine Sanski Most, koja finansira hljeb za javnu kuhinju tokom cijele godine, što za njih predstavlja značajan doprinos.
„Imamo mi nešto vlastitih prihoda kroz naše projekte, kao što je plastenička proizvodnja, jer dio namirnica ne moramo kupovati. Ali i to sve zahtijeva svoje troškove. Danas je najteže obezbijediti sredstva za jedan ovakav projekat koji je obiman i svakodnevan. Svaki dan morate obezbijediti obroke, ljudi dolaze, mora se kuhati, pripremiti i dostaviti”, kaže direktorica.
Ugroženi na više načina
Stariji ljudi su među najugroženijim kategorijama stanovništva u BiH, zbog različitih ekonomskih, zdravstvenih i socijalnih statusa, koji se međusobno prepliću i dodatno pojačavaju njihovu ranjivost, kažu nam u Instituciji Ombudsmena za ljudska prava.
„Odlaskom u penziju dolazi do značajnog smanjenja prihoda, dok istovremeno rastu troškovi života i potrebe za zdravstvenom i socijalnom podrškom. Mnoge starije osobe nemaju mogućnost dodatnog prihoda, niti adekvatnu podršku u okviru porodice ili lokalne zajednice, što ih dovodi u povećan rizik od siromaštva, socijalne izolacije i zavisnosti od institucionalne pomoći”, navode iz ove Institucije.
Poručuju da je za poboljšanje kvaliteta života starijih osoba neophodan ozbiljan i dugoročan pristup pitanjima starenja. To podrazumijeva donošenje jasnih politika koje će se dosljedno provoditi, uz osiguravanje dovoljno finansijskih sredstava kako bi stariji ljudi mogli da žive dostojanstveno. Posebno ističu potrebu za unapređenjem penzijskog sistema i socijalnih davanja, koja trenutno ne prate stvarne troškove života.
Važno je i jačanje pomoći izvan institucija, kroz dostupnije usluge u lokalnim zajednicama, kao i ravnopravan pristup zdravstvenoj zaštiti. Ne smije se zaboraviti ni na programe, koji bi starije osobe aktivnije uključili u društveni život.
