Odrastanje i sazrijevanje kroz košarku u proteklih 11 godina nešto je što prati mladu banjalučku košarkašicu Maju Ivetić (23). Velika energija i mnogo uloženog rada dovelo je do toga da je prošle godine postala pomoćni sudija, a od ove sezone je počela i da sudi. Kada se završi i sudijska karijera želja joj je da bude delegat.
Maja trenutno igra za banjalučke Orlove. Studentkinja je Pravnog fakulteta u Banjaluci, porijeklom je iz Grahova, a živi u Banjaluci. Uvijek je bila aktivna, prije košarke trenirala je karate, plivanje, ples, bila manekenka, sve to po nekoliko mjeseci, a onda je folklor igrala tri i po godine. Ljubav prema košarci rodila se još u osnovnoj školi, tada je još igrala folklor, ali kroz igranje košarke na časovima fizičkog zavoljela je ovu igru. Nastavnik je izabrao da igra za školski tim.
Prve košarkaške korake napravila je 2004. godine u školi košarke Zvijezda. Veliku podršku je imala od svojih roditelja. Njen prvi trener bila je Kornela Vuković. Ona je sigurno najzaslužnija što je Maja i dalje u košarci i što u njoj želi ostati do kraja života.
“Tu moju postojeću ljubav prema košarci ona je samo jos više produbila. Prepoznala je u meni talenat i pružala mi maksimalnu podršku, radila sa mnom, učila me mojim prvim košarkaskim koracima. Ona nam je sve ijednoj bila ne samo trener, već zaista istinski prijatelj, takoreći druga majka. Učila nas je ne samo košarci, već i svemu drugom, trudila se da svaku od nas izvede na pravi put. I kroz čitavu moju karijeru ona je bila uz mene. I dan danas se viđam i čujem sa njom. Kao još jednog od mojih omiljenih trenera izdvojila bih Milana Jovanića. Takođe, trener Ranko Ćuzulan je dosta vremena izdvajao i sa mnom individualno radio na tehnici. Sjećam se tih individualnih treninga na kampu i ljeti na vanjskom terenu Banjalučke Gimnazije čak i na +30 stepeni”, priča nam ona.
Prva njena medalja bila je bronzana na takmičenju osnovnih škola. Bilo ih je poslije sa klubovima u prvenstvu, u kupovima, školskim takmičenjima, na kampovima, na street ball-ovima, studentskim igrama. Maja izdvaja četiri srebrene i dve zlatne medalje osvojene u Kupu Republike Srpske, zlatnu iz Prvenstva BIH i zlatnu iz Prvenstva RS.
Već nakon otprilike dvije godine treniranja prešla je da igra za prvi tim Banjalučke Mladosti, kod trenera Ranka Ćuzulana, gdje je u početku Kornela bila pomoćni trener. Poslije je igrala kod trenera Zorana Mikeša u Mladom Krajišniku za juniorsku ekipu i sa prvim timom regionalnu ligu i FIBA kup.
Zatim, 2009. godine nakon odrađenih priprema sa reprezentacijom, sakriven joj je poziv koji je dobila od košarkaškog saveza BiH da je prošla u sastav reprezentacije koji će nastupati na evropskom prvenstvu u Izraelu. Tek dva dana prije odlaska reprezentacije na prvenstvo u Izrael saznala je za njega, tako što je pročitala u novinama članak u kojem je pisalo da je odbila poziv reprezentacije.
“Šok za mene. Ja ga ni vidjela nisam, a kamoli odbila. Dolazim do pouzdanih informacija iz saveza da je klubu poziv za mene proslijeđen i faksom i e-mailom. Ali očito su se neke njihove prepirke sa savezom slomile preko mene. Kada se sve ustanovilo i kada sam se čula sa trenerom reprezentacije Behudinom Bajgorićem, to je već bilo na manje od dan pred polazak reprezentacije u Izrael, tako da nažalost nisam nastupila za reprezentaciju”, kazala je ona.
Zbog toga je prekinula saradnju sa Mladim Krajišnikom i otišla je u Prijedorsku Mladost kod trenera Milana Jovanića. Poslije toga je igrala dvije sezone u Igokei u Aleksandrovcu. Sada igra treću sezonu za Orlove u Banjaluci i tu će, kako kaže, najvjerovatnije i ostati do kraja. Tokom prve njene sezone za Orlove takmičili su se u Prvoj ligi Republike Srpske, gdje su osvojile prvenstvo i ostvarile plasman u Premijer ligu BIH, tako da drugu sezonu igraju Premijer ligu, a ove sezone su kao druge na tabeli ušli u završnicu i upravo igraju Ligu 6. Prvenstva BIH.
Imala je prvu zvaničnu utakmicu u ulozi sudije, bila je to pionirska utakmica Razvojne lige područnog košarkaškog odbora. Suđenje joj je nova ljubav, a opet u vezi sa starom ljubavi igranjem košarke.
“S obzirom da vjerovatno neću još dugo igrati košarku, to je onda sjajna prilika da ostanem u košarci, da budem fizički aktivna, da budem na košarkaškim utakmicama, da učestvujem u njima, ali umjesto u ulozi igrača to će se nastaviti u ulozi sudije. A u nekoj daljoj budućnosti kada dođe vrijeme da se završi i sudijska karijera, želja mi je da budem delegat, tako da u suštini planiram do kraja života ostati u košarci”, zaključila je Maja.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.
eTrafika.net – Erna Duratović