Kada spojite mladost, ideje, talenat, umjetnost i druženje, svemu tome dodate aktivizam i želju za realizacijom nečeg novog, dobijete projekat kao što je “Apartman“.
Piše: Anja Zulić
“Apartman“ predstavlja multimedijalne izložbe koje se održavaju u više privatnih i javnih prostora. Prva izložba ovakvog tipa održana je u septembru 2014. godine u privatnom stanu u Banjaluci, gdje su mladi umjetnici, a ujedno i organizatori izložbe, predstavili svoje radove. Počev od hodnika pa do toaleta, svaka prostorija stana predstavljala je izložbeni prostor. Mogle su se vidjeti fotografije, video radovi, crteži, kao i performans.
Umjetnike Sašu Tatić, Milu Panić, Selmu Selman, Nikolu Kekerovića i Ninoslava Kovačevića spojilo je studiranje na Akademiji. Uvidjeli su da imaju iste interese i iste ciljeve, a da ih umjetnost veže. Vole to čime se bave, druže se, uvijek međusobno diskutuju i realizuju nešto novo. U potrazi za alternativnim organizovanjem izložbe pokrenuli su “Apartman“.
Kako navode, ideja uvijek ima kao i radova, ali prostora za izlaganje baš i ne. Početna zamisao bila im je iznajmljivanje praznog lokala, ali zbog nedostatka finansija to nije bilo moguće, i onda im je sinula ideja.
„Shvatili smo da Mila i ja imamo dosta prostora u stanu, nemamo nešto puno namještaja, i da možemo sve to organizovati bez mnogo ulaganja. Na kraju smo svi uložili po 10 KM i napravili izložbu. Pozvali smo ljude da pokažemo šta znamo i umijemo i otvorimo tu neku sezonu ‘Apartmana'“, priča nam Saša Tatić, jedna od organizatorica ovog zanimljivog događaja.
Održavanje izložbe u ovako intimnom prostoru ima svoje prednosti. Novi mediji kojima se bave ovi umjetnici, na dosta neobičan način prikazuju vrijeme u kojem živimo, a izlažući u privatnom prostoru nastoje umjetnost učiniti pristupačnijom i mobilnom. Stan u kojem je održana prva izložba je prostor u kojem dvije umjetnice i organizatorice žive, dok i ostatak ekipe tu provodi veći dio vremena. Kako kažu, oni su se saživjeli sa ovim prostorom, to je mjesto na kojem je većina ideja, a kasnije i radova nastala.
„Osnovna prednost je što smo mi tu nekako prisutni. Tu smo kao domaćini, osjećaš se kao kod kuće, možeš sa mnom popričati šta god te interesuje, atmosfera je opuštena. Možeš dodirnuti, vidjeti, pitati… Kao neka kućna zabava, samo što uz to imamo i izložbu“, govori Saša. 
Nedostaci se ogledaju u tome što se umjetnici moraju prilogoditi prostoru u kojem izlažu, ali to je slučaj i sa svim drugim izložbenim prostorima.
“Mila i ja živimo ovdje, ali to opet nije naš prostor. Mi nismo imali toliki nedostatak zato što je gazda bio dosta fleksibilan, dozvoljavao je da intervenišeš kako god hoćeš. Mila je šarala po zidu, ne bi ti svako ni dozvolio da to radiš, džaba što mu kažeš da ćeš to okrečiti. Tako je i u drugim izložbenim prostorima. Ne smiješ zakucati ekser, ne smiješ ovo, ne smiješ ono… Nema nikakve intervencije, tako je kako je i uklopi se. Mi smo imali sreće što nam je gazda super, da njega nije bilo ne bi bilo ni ‘Apartmana'“, nastavlja Saša, te dodaje da su poslije izložbe okrečili sporni zid.
Dva mjeseca kasnije, organizovana je nova izložba. Drugi “Apartman“ održan je u stanu iznad banjalučkog kafića „Žiža“, gdje su svoje radove predstavile mlade umjetnice Nataša Konjević i Olja Pristaš. Radovi iz prvog i drugog „Apartmana“ nisu bili međusobno povezani.
„Prvi ‘Apartman’ nam je bio polazna tačka, jedini koncept koji nas je vezao jeste to što se mi družimo i što imamo želju da ga napravimo zajedno“, kažu oni, te dodaju da sada u planu imaju organizovanje izložbe sa konkretnom idejom, pa se umjetnici moraju predstaviti radovima koji će odgovarati na zadanu temu.
Ova grupa umjetnika interesuje se za nove medije, a pošto je banjalučka Akademija umjetnosti dosta tradicionalna, oni se izučavaju samo kao izborni predmet. Na trećoj godini studija upoznali su se sa predmetom “Intermedijalna umjetnost“, i kako Saša kaže, vidjeli da “svijet nije stao u renesansi, nego ima još toga“.
„Ako čovjek napreduje i želi nešto modernije, zašto ne bi i umjetnost napredovala i obuhvatala mnoštvo novih pristupa“, pita se ona.
Većina umjetnika bi teško živjela od prodaje radova na našim prostorima. Kako kaže naša sagovornica, to nije odraz nezainteresovanosti ljudi za umjetnost, već jednostavno je stvar u tome što svi gledaju kako će preživjeti.
„Nedavno sam bila u Kopenhagenu, gdje sam dobila nagradu za video i zadovoljavajući honorar uz koji mogu živjeti neko vrijeme. Ali sve to je sreća, jer ne znam šta može biti naredni mjesec“, ističe ona.
Kada je u pitanju njihov dalji zajednički rad, kažu da planiraju nastaviti sa “Apartmanom“. Plan im je da imaju tri izložbe godišnje koje će biti kvalitetne i konceptualno objedinjene. Kako se u međuvremenu ne bi ugasila ideja o izložbi, planiraju organizovati projekcije u alternativnim prostorima, gdje će omogućiti i umjetnicima koji nisu iz Banjaluke da naprave prezentaciju svojih radova i pokrenu diskusiju.
Ukoliko želite napredovati, morate se znati izboriti za sebe. Ovi mladi umjetnici su ambiciozni, žele raditi i napredovati, pokazati šta znaju, postati prepoznatljivi po svom radu. U njihovom slučaju sve se posložilo i rezultiralo projektom “Apartman“.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.
eTrafika.net, Foto – Katarina Vrhovac