Viktorija Savanović (19) je mlada Prijedorčanka čiji je talenat za pisanje prepoznat već u osnovnoj školi, a iza sebe ima izdatu zbirku pjesama ”Snoviđenje”, dok drugu priprema. Pisanje joj je oduvijek bilo način izražavanja, a ljubav prema tome odvela je do toga da upiše srpski jezik i književnost, pa da se i na taj način posveti pisanju.
Prvi put se javno izrazila kada je njena pjesma objavljena u školskom časopisu povodom školske slave Svetog Save. Iako to nije bila tema njenih pjesama, njena nastavnica srpskog jezika je iz pismenih zadaća primijetila da u njima ima nekih elemenata i naznaka puta kojim danas ide. Tada je dobila podršku i počela je slati pjesme na konkurse. Ona kaže da nema uzora na kog se oslanja kada piše jer sve nastaje u trenutku raspoloženja, vremena, osjećanja, okoline i dodaje da su to uglavnom pokretači njenih misli koje se tako slobodno prosipaju po papiru.
U Gimnaziji je nastavila da šalje pjesme na konkurse i dvije godine zaredom osvajala je prvo mjesto povodom manifestacije “Dani meda”. U prvom razredu srednje škole učlanila se u “Klub pisaca RS i dijaspore Prijedor”, a nakon toga je objavljena i njena prva zbirka pjesama “Snoviđenje” u recenziji Violete Božović i Luke Joksimović Barbat.
”Nemam baš najbolju sliku kako je knjiga prihvaćena, ali često su mi govorili da knjiga odiše neopisivom zrelošću mlade petnaestogodišnjakinje, kako su me često znali pitati da li sama pišem pjesme, mogu samo da zaključim da je knjiga izazvala iznenađenost, pa samim tim i divljenje”, navodi ona.
Uporedo sa pisanjem, bavila se i glumom. Na ljetnom raspustu primljena je Ljetnu školu glume, a nakon predstave “Pozorišna čarolija” postala je članica dramskog studija “Živko Desnica” u Prijedoru. Fotografija je takođe nešto čime ova mlada djevojka voli da se bavi. U Gimnaziji je, kako kaže, imala sreću što ih je profesor likovnog forsirao da mu za vrijeme konkursa dostavljaju fotografije ili slike na zadanu temu, pa su tako njene fotografije nagrađene od strane Ministarstva prosvjete i kulture. U dogledno vrijeme planira napraviti izložbu fotografija, ali kako kaže to je već malo teže, jer je potrebno više sredstava.
”Pozorištu sam posebno zahvalna, jer je ono i mene i moje kolege posebno podržavalo u svim sferama umjetnosti. Glumila sam u predstavi ‘Iza maske’, u režiji Radenka Bilbije, zatim ‘Opšta bolnica’, u režiji Jelene Topić. Pored predstava organizovali smo povremeno poetske večeri u kojima smo govorili poeziju koju smo napisali moje kolege i ja”, dodala je ona.
Tako je i odlučila da upiše Srpski jezik i književnost, kako bi uobličila ono što još uvijek, kako kaže, nema svoj konačni oblik ili ono što bi se nazvalo stilom, te nam je otkrila da je to možda i na neki način ograničava.
”Dosta čitamo o drugim piscima i njihova djela, zna se desiti da povremeno zalutamo u njihov svijet, pa kad neko objektivno posmatra naše djelo, ima osjećaj da je izašlo iz pera nekog drugog pisca”, zaključila je ona.
U njenom pisanju ne postoje granice, zadrži za sebe ako smatra da nešto nije za javnost, ili ako nije vrijeme da se podijeli sa javnošću. Što se tiče budućnosti, vjeruje da ce pisanje biti još dugo njen način izražavanja, jer se tako osjeća sigurno i ispunjeno. Smatra da mladi ljudi i uopšteno pisci nisu dovoljno podržani, ali dodaje da ih možda upravo to čini još boljim i upornijim u nastojanjima da uspiju. Ono što poručuje mladim ljudima jeste da nastave da stvaraju na bilo koji način, treba da budu uporni i da ih padovi jačaju, a ne slamaju.
”Osjetiti istinski uspjeh dolazi tek nakon dosta padova, savjetujem im isto tako da ostanu ono što jesu, jer će ih skromnost uvijek učiniti još vrednijim, to su dokazali oni istinski umjetnici koje danas slavimo i kojima se klanjamo”, podsjetila nas je Viktorija.
Snoviđenje
U sobi bješe polumrak
spazila sam smaragdni fenjer prabake
koji se u u trenutku mog oka već ugasio
Psi su zavijali
mačke se parile
a skitnica teturala po ulici od makadama.
Brda su se njihala kao gomila pijandura
Oblaci nad srebrnim krovovima
bili su poput njegovog remek djela.
Odzvanjala je ponoć…
Nimfa je zavodila mjesec
krijući ga u svom velu od kunzita.
Ona ga je zavodila…
Zanijemila je jeka u daljini…
nije mi dala da gledam
ni da plovim u želje
u snovidjenje…
Mli san u velikoj javi buđenja.
eTrafika – Erna Duratović