Počeli su kao i većina bendova. Ideja je bila da naprave Tribute to MetallicA, ali je to bilo nemoguće jer su bend činila dva muzičara koji su svirali samo dvije pjesme od Metallice i nekoliko domaćih stvari. Nakon devet godina i mnogo promjenjenih članova, izdali su demo album Endless Death, a sada pripremaju prvi EP album.
Trenutnu postavu ovog brčanskog benda čine Mićo Sajlović (22) – bubanj, Saša Pešić (22) – gitara, Dejan Dejo Videkanić (27) – bass/ back vokal i Goran Pavlović (22) – gitara/vokal. Sa nama je razgovarao frontmen benda Goran Pavlović.
Koje je značenje naziva D’n’K?
– O imenu benda stvarno možemo pričati dugo ali suština toga je da sam ja predložio DNK i da je Alija, tadašnji bubnjar, to prihvatio najvjerovatnije samo zato što nismo imali bolju ideju. Poslije, kada se bend formirao, počeli smo malo razmišljati o značenju imena, tako da smo skontali da ga pisemo D'n'K. D bi predstavljalo Destroy, ‘n’ naravno skraćenica od and koja se piše tačno kao u Rock ‘n’ Roll i K kao Kill. E sada, zašto sve to? To su valjda neki životinjski i ljudski nagoni da, ako si stjeran u ćošak, u stanju si da sve uništiš, pa čak i da ubiješ.
Tokom 9 godina mnogo je ljudi prošlo kroz grupu. Ko je sve bio član?
– Bend je pretrpio mnoge promjene članova tokom putovanja ka stvaranju sopstvenog, približno originalnog fazona, zvuka i sl. Prvi gitarista je zamijenjen i u bend je ušao Saša Pešić,koji je i dan danas u bendu. Bassista iz originalne postave je zamijenjen nakon 5 godina služenja bendu i dosao je Dejan Videkanić, koji je takođe u današnjoj postavi. Najveći problem nam je do prije dvije i po godine bio bubnjar! D'n'K je promijenio pet oficijalnih bubnjara, dok su između njihovih razmjena svirali još mnogi! Konačno, D'n'K je u postavi koja zadovoljava i radi bolje nego ikada!
Ko je zadužen za pisanje tekstova i zašto su oni na engleskom jeziku?
– Svi tekstovi, osim jednog, u dosadašnjem radu benda su moje djelo, jer ipak mislim da najbolje mogu da pjevam ono sto ja napišem. Neću da šaljem nečiju poruku ljudima s kojom se možda ja ne slažem ili da objasnim u tekstu neku stvar na nečiji tuđi način. Tekstovi su isključivo na engleskom jeziku. Dosta, ali stvarno dosta ljudi je tokom ovih 9 godina prišlo i pitalo zašto ne pišemo na našem! Da sviramo rock ‘n’ roll, poput Partibrejkersa, Majki i sl., najvjerovatnije bi nam to bili idoli i pokupili bismo od njih dosta fora, a samim tim i temu tekstova, a na kraju i jezik kojim su pisani. Međutim, mi smo odrastali na skroz drugom tipu muzike i na skroz drugim bendovima, kao sto su Metallica, Sepultura, Kreator, Lamb of God, Korn, Testament, Death itd…. Takvih bendova nije postojalo kod nas da bismo ih mogli slušati na našem jeziku! A moja neka definicija toga je : Ovakav metal ne može biti bolji na našem jeziku, sto više, zvuči smiješno!
Koji je postupak snimanja vaših pjesama? Radite li to u nekoj kućnoj varijanti ili koristite studio?
– Ovo je vjerovatno najzanimljiviji trenutak našeg benda i veoma ga je teško objasniti… Stvaranje muzike je veoma, veoma spor proces kada smo mi u pitanju! Svaki ton, uvod, refren, riff, solo, svaki prelaz mora da ima neki smisao i svoje pravo mjesto u pjesmi. Makar da ga mi čujemo i da nama ima smisla. J Kada neko ima neku ideju, neki dobar riff, dio pjesme ili čak samo ritam, pokaže to ostalim članovima i tu nastaje sex. Svako sa svojom idejom pokušava da nastavi pjesmu, da napravi početak ili da lijepi na to svoje ideje. U većini slučajeva nam se dešava da napravimo neki dio pjesme i zablokiramo. E onda je ostavimo, kako mi to kažemo, da se kiseli, pa za par dana, sedmica ili mjeseci kada dobijemo neku ideju koju mozemo iskoristiti, nastavljamo sa radom i sa pisanjem! Zašto? Zato što ne želimo ništa da radimo nazor! Nećemo da neko sluša našu muziku i da kaže : ”Ma ovo je snimljeno samo eto onako da postoji nešto od njih.” Ne. Oko svake pjesme se maksimalno trudimo da bude što zanimljivija! Glavni i odgovorni za naše snimke je Dejo. Snimamo u kućnom studiju, jos nezavršenom i to je mjesto gdje se dešavaju možda najdosadniji trenuci naših života, ponavljanje jedne pjesme po par sati i sl. Olakšavajuća okolnost je jedna stvar koja možda i gura ovaj bend i naš rad, a to je alkohol! Tokom snimanja se pije u velikim količinama, tako da dobijamo isti osjećaj kao i na live svirci i na probi!
Gdje održavate probe? Garažne varijante ili vježbaonice?
– D'n'K održava probe nekih 20-tak kilometara izvan Brčkog u bubnjarevoj kući! Tamo imamo jednu prostoriju u kojoj se nalazi sva oprema, oko kuće nema života u radijusu od kilometar, tako da tu nesmetano možemo raditi do sitnih sati! Imati takav prostor stvarno puno znači i cijeli bend je zahvalan njegovoj majci koja nas podržava i dopušta da imamo probe u kuci i što trpi da ispraznimo frižider kad ogladnimo!
Izdali ste album Endless Death. Kako je došlo do toga i ko vam je pomogao?
– Bend iza sebe ima demo album od 8 pjesama. Davno smo počeli snimati, razvuklo se sve zbog nedostatka para i vremena. Sami smo finansirali sve troškove: CD-i, omoti, promo majice, snimanje spota, potrošni materijal, itd…. Da li smo izvukli uloženi novac? NE! Da li nam je žao? Ni najmanje! Taj demo album je uradio upravo ono što svaki demo mora. Da proširi publiku i da se pročuje za bend. To smo i dobili! Sada trenutno snimamo prvi EP album sa mnogo boljom produkcijom, ozbiljnijim temama i kvalitetnijom svirkom. I naravno, opet se dobro provodimo, baš kao i na snimanju Endless Death-a!
Kako riješavate kreativne sukobe unutar benda? Tučom ili kompromisom?
– Bend od samog početka funkcioniše dobro i većinu odluka donosimo zajedno, dogovorom, a rijetko kada se dešava da budu podijeljena mišljena. Kada se to desi, naravno, nađe se neki kompromis. Međutim, takođe ima i trenutaka kada neke odluke treba donijeti pojedinac, ali u velikoj većini slučajeva sve na kraju ispadne ok i svi budu manje-više zadovoljni.
Dobijate li honorar za svirke ili nastupate za svoju dušu?
– D’n’K iza sebe ima dosta samostalnih svirki, takođe i svirki na raznim festivalima. U suštini svi mi to i radimo iz ljubavi prema live nastupima, druženju, zezanju, upoznavanju novih ljudi i stvaranjem novih lijepih priča. Tako da je jedan od par uslova kada se dogovaramo za neku svirku gajba hladnog piva! Ako nema pijančenja prije i poslije svirke, ako ne upoznamo makar par novih ljudi, ako odradimo svirku čisto onako formalno – dođi, odsviraj i idi – nama to ne predstavlja nikakav užitak i to brojimo kao lošu svirku… Sva ta priča o svirkama je ustvari priča o lijepim uspomenama, druženju i trošenju energije propraćeno dobrom muzikom!
Ko vas je muzički oblikovao?
– Na svakog člana pojedinačno uticalo je bezbroj bendova i muzičara. Među prvim su pioniri thrasha – Metallica, zatim Slayer, Sepultura, Lamb of God, Children of Bodom, In Flames, Motorhead, Kreator, Death… Na mene lično, najveći uticaj su ostavila dva benda – Metallica i Mototorhead. James Hetfield i Lemmy Kilmister, frontmani ta dva velika benda, su mi oblikovali život i uticali na formiranje mene kao osobe. Pored njihove muzike tome su naravno doprinjeli i dokumentarci o tim bendovima, snimci sa turneja, intervjui i sve ostalo sto se može naći na internetu.
Čime se bavite osim muzikom? Studirate, radite….?
– Pored benda i muzike, Dejo i ja smo jedini koji imamo neke obaveze, hobije i stvari kojima se bavimo. On je piercing majstor u studiju Tattoo Tribe i producent demo bendovima u svom studiju. Ja sam član moto kluba Silver Wings i bavim se kick boxom (što ne ide baš uz naš način života) prvenstveno da izbacim koliko-toliko alkohola i svega štetnog iz sebe. Poslovi su naravno tu, od nečeg se mora živjeti, jer je naša muzička scena nažalost slaba pa se ne može zaraditi ni džeparac, a pogotovo ne plata!
Poznato je da djevojke vole muzičare. Koliko je to tačno u vašem slučaju, ko je najveći zavodnik u grupi?
– Hmmmmmm……. Dobro, nećemo lagati, dešava se svašta, uvijek ima cura na svirkama, neke se lože na muzičare, neke ne. Međutim, radi nase sigurnosti (citaj – zbog cura koje ne idu na svirke sa nama) ne smijemo puno pričati o tome, tako da… Pa hajmo reći da niko od nas nije zavodnik. Mi smo tu zbog muzike!!!
Brčko je relativno mali i konzervativan grad. Kako se borite sa predrasudama i stereotipnim misljenjima da je svako ko odskače od “normalnog” narkoman, propalica i slicno? Ima li prijekornih pogleda kada prođete ulicom ?
– Poderane farmerke, izlizani teksas prsluci sa raznim prišivačima, zihericama i bedževima, martinke, maskirne jakne, kožne jakne, piercevi, duga kosa, duga brada, tetovaže, majice sa kosturima… Takvi smo uvijek bili i navikli smo na te predrasude. Prije par godina je bilo malo teže. Sada su ljudi malo popustili. Naravno ima i onih zadrtih koji ce nas uvijek gledati poprijeko,ali šta nas briga. Ako me takav čovjek zove narkomanom, ja ću ga ponuditi da uzme sa mnom. Onda se oni srozaju i produže dalje izbezumljeni misleći kako su oni super extra dobri a mi propalice…. Neka… To je u neku ruku odlična stvar! Nebo i Zemlja, Dobro i Lose, sve mora imati svoju opoziciju. Metalaca ne bi bilo da nema takvih ufuranih šminkera, seljaka i ostalih. J Hvala vam što postojite, bićemo još gori, samo za vas! \m/
eTrafika.net – Vanja Stokić