Za našu zemlju sasvim sigurno možemo reći da je puna mladih ljudi koji na različite načine pokazuju svoje talente. Jedna od njih je i Suzana Stojaković (24) iz Banjaluke, hip hop plesačica koja je na nedavno završenom svjetskom prvenstvu u Gracu zauzela 13. mjesto.
To možda i ne bi bilo čudno da je u pitanju neka druga vrsta sporta koji je zastupljeniji na ovim područijima, ali sama činjenica da je riječ o hip hop plesu koji je malo poznat sigurno zaslužuje pažnju. Ova mlada plesačica je tokom svoje karijere imala čitav niz odličnih rezultata što na domaćoj sceni, tako i na inostranoj.
Portal etrafika.net vam prenosi intervju koji smo sa njom uradili i time pokušali da približimo sliku o životu jednog profesionalnog plesača iz BiH.
Kako se rodila ljubav prema plesu?
Kao mala sam uvijek bila hiperaktivna, bila sam mali zvrk, i morala sam na nešto trošiti energiju. Prošla sam kroz mnoge sportove, karate, rukomet, odbojku, ali ništa me nije uspjelo zadržati. Jednom su u mojoj osnovnoj školi počeli plesni časovi, latinoamerički i standardni plesovi pa sam se odlučila na upis iz čiste radoznalosti. Nekih šest mjeseci sam bila tu, svidjelo mi se, ali ne baš toliko da sam bila oduševljena. U to vrijeme se oformila jedan grupa, sa mojim sadašnjim trenerom Jasminom Antić, koja je pokušala da uvede nešto drugačije i nešto novo u naš grad – novu vrstu plesa za našu teritotiju“ hip hop“. Posmatrajući tu njenu grupu meni se mnogo svidjelo to što su oni radili kada sam i odlučila da pređem u tu grupu. Danas sam veoma „zahvalna“ samoj sebi na toj odluci.
Kakav je bio vaš početak?
I dan danas se sjećam tog svog početka. Počela sam da plešem u plesnom studiju Gemma Banja Luka, koji su tada imali svoje sjedište u mjesnoj zajednici na Starčevici. To je bio poslijeratni period kada su svi i dalje bili u nekom strahu, zavučeni svako u svoj dom… Ja se sjećam moje majke koja me je sa baterijom noću vodila i vraćala sa treninga, pješačile smo 6 kilometara u jednom smjeru po hladnoći i zimi, sve radi moje ljubavi prema plesu. Ta ljubav je toliko velika i neopisiva riječima, i svaka prepreka je za mene bila mala. Poslije tri godine sam prešla u Plesni studio City Jazz koji ima svoje sjedište u Novoj Varoši i tu sam ostala do dana današnjeg. 15 godina svog žitova sam posvetila plesu i dalje ne odustajem od njega! Samo zbog te ljubavi uspijete sve organizovati u životu, ja sam uspjela u isto vrijeme da završim osnovnu i dve srednje škole sa odličnim uspjehom, da završim fakultet, da idem na treninge, seminare, takmičenja, engleski jezik i mnoge druge aktivnosti, da imam vremena i vidjeti se sa društvom i dečkom. Da, to je mnogo obaveza, ali jedan sklad u životu i želja, i prije svega vaša odluka i stav koji je nesalomiv, dovede vas do cilja!
Kada ste saznali da će to za vas da bude nešto više od hobija?
Počelo je kao hobi, da se u to vrijeme skloni sa ulice, da se ne prepusti nekom lošem poroku. I iz dana u dan, što sam više trenirala, to su mi više govorili da imam talenta i da mogu da uspijem. Prva takmičenja na koja sam izlazila na kojima sam ostvarivala uspjehe su mi pokazali da je to trenutak da ples ne smatram samo hobijem, nego jednom jako lijepom putanjom koja me vodi kroz život.
Koliko je teško u zemlji kao što je BiH uspjeti u ovakvoj vrsti plesa?
Pa moglo bi se reći da je dosta teško, jer ples uopšte, bilo da se radi o hip hopu, latinoameričkim i standardnim plesovima i nema veliko učešće u našoj zemlji. Nemamo baš neku veliku podršku za to šta radimo i volimo. Ali naša mala, ali jaka grupa zaljubljenika u ovu vrstu sporta i dalje se bori i opstaje u tome što voli! I borićemo se i dalje!
Ko vam je najveća podrška?
Moja najveća podrška su moji roditelji, jer bez njih sigurno ne bih bila ovdje gdje sam sada. Najveća finansijska i moralna podrška i na tome sam im jako zahvalna.
Šta za vas predstavlja plesanje?
Za mene plesanje predstavlja život, najveću ljubav koja može da se rodi. Jednostavno kada sam na plesnom podiju i kad počne muzika ja sam druga osoba, prepuna različitih emocija i adrenalina koji me vode kroz plesne korake. Taj trenutak se ne može opisati riječima, to se jednostavno mora osjetiti. Jedna prosto proširena rečenica može sve da objasni „Dance is my life forever!”
Kakvi su vaši uspjesi u dosadašnjoj karijeri?
Pa s obzirom da se plesom, tačnije hip hop-om bavim već 15 godina, jako sam zadovoljna sa onim što sam do sada ostvarila, mada uvijek može bolje. U mom posjedu je veliki broj pehara, zlatnih medalja, kao i srebrenih i bronzanih. Moja grupa The C.J. Team je državni prvak BiH već dugi niz godina, na čelu sa trenerom Jasminom Antić, zatim tu je još i deveto mjesto na Evropskom prvenstvu 2009. godine u Kopru, tri godine državna prvakinja u paru, zatim druga i treća mjesta u BiH kao solo igračica, tri godine sam prvakinja Bosne i Hercegovine kao solo igračica, 14. Mjesto na evropskom prvenstvu u Kopru 2009. godine, 13. Mjesto na svjetskom prvenstvu u Gracu 2011. godine. Trudim se i dalje i nastaviću ovim putem, možda me iduće godine čekaju i finala na evropskim i svjetskim takmičenjima.
Može li se živjeti od toga i da li se može posmatrati kao posao?
Pa realno posmatrajući u našoj zemlji je nemoguće živjeti od plesa, jer on još nije toliko prihvaćen i zastupljen da bi se od njega moglo živjeti. Može se nešto i zaraditi, ali to nije dovoljno za život.
Da li je i koliko to skup sport?
Pa kao i svaki drugi sport i ples iziskuje mnogo sredstava. Plesači se trude da ispoštuju većinu seminara, takmičenja, festivale…Da isfinansiraju razne kostime i druge materijalne stvari koji su nam neophodne. Sve to naravno rade naši roditelji, jer i nemamo neku podršku od strane našeg grada i drugih sponzora! Da nema naših roditelja mnogi od nas ne bi bili tu gdje smo sada.
Kakvi su vaši planovi u budućnosti, da li su u planu neka takmičenja, kao i uopšte vaši planovi za ovu vrstu plesa?
Planovi za budućnost… pa i dalje ću da idem na svjetska i evropska takmičenja, jer želim da se probijem do samog vrha, da se vidi da naša zemlja ima mnogo talenata u svim vrstama sporta, jer ipak se radi o sportskom plesu! Uskoro bih trebala postati i plesni koreograf, a jednog dana i plesni sudija, ali sve u svoje vrijeme. Planiram da idem na Evropsko prvenstvo 2012. godine u hip hopu u julu u Kopru, Svjetsko prventsvo u hip hopu u oktobru u Bohumu, kao i da prisustvujem mnogim takmičenjima na našoj teritoriji, državnom prvrnstvu BiH za 2012. godinu. Što je još zanimljivo od ove godine se oformio i Plesni savez Republike Srpske i prvo takmičenje na ovom nivou će biti održano u decembru ove godine u Banja Luci. A 3. i 4. Decembra smo na Međunarodnom festivalu u Novom Sadu i odmjerićemo snage sa mnogim učesnicima svjetskih i evropskih prvenstava. Iskoristiću priliku da najavim koncert, tačnije III Međunarodni festival plesa „City Jazz 2011“ koji će se održati 12. novembra 2011. godine u Dječijem pozorištu Republike Srpske sa početkom od 20h. Posjetioci će imati priliku da pogledaju jazz balet, moderni ples, show dance, hip-hop, tradicionalne igre, latinoameričke i standardne plesove u izvedbi najboljih evropskih i svjetskih plesača. Prodaja ulaznica u prostorijama “Plesnog studija CITY JAZZ”, Poklon shopu “SRCULENCE” ul. Jevrejska i u “DJEČIJEM POZORIŠTU” na dan festivala.
eTrafika.net – Zoran Šišić