Emir Mafke Vražalica (24) jedan je od onih ljudi koji žive svoje snove. Spada u najzapaženije fotografe u Bosni i Hercegovini, ali i regionu. Njegova fotografija krasila je naslovnicu magazina „National Geographic“, izdanje za Srbiju. Pored toga, dobitnik je prve nagrade magazina „Azra“, s kojim je putovao u Egipat, ali i vlasnik „fotografije sedmice“ najvećeg poslovnog portala eKapija.ba. Za njega je svijet kroz objektiv drugačiji, jednostavniji, ljepši, čudniji, interesantniji. Ponekad se i sam izgubi u tom svijetu.
Kako je sve krenulo, otkud Vam aparat u rukama?
Oduvijek sam cijenio dobre slikare koji mogu neki jednostavan motiv da dovedu do savršenstva na svojim crtežima, ali pošto na moju žalost nisam imao tu mogućnost, a imao sam veliku želju da pokažem osobama kako ja vidim svijet – fotografija je došla kao kec na desetku. Tako sam mogao pokazati i ukazati na meni bitne stvari iako nemam mogućnost lijepog crtanja. I tako je aparat umjesto kista došao u moje ruke.
Gdje je granica između umjetnosti i neukusa?
Nije lako naći granicu između umjetnosti i neukusa. Ponajviše što se sada svi bave nekom vrstom umjetnosti. Izgleda da je to postao trend. Većina tih osoba nema makar osnovno obrazovanje u umjetnosti, niti je ikada čitalo bilo šta o istoj – tako da nastaju, po mom mišljenju, vrlo neukusna dijela. Tako je i u muzici, filmskoj umjetnosti, fotografiji…
Kako izgleda jedan dan fotografa sa zadatkom?
Dan fotografa na zadatku nije jedan dan. Prvo se ugovori posao. Onda se fino sjedne za računar pa se pogleda gdje se i šta fotka. Onda se pregledaju njihove prijašnje fotografije, pa se pregleda lokacija fotografisanja na internetu. Drugi dan se ode na lokaciju, pregledaju se okolni objekti. Isto tako se dan prije provjeri kada zalazi sunce i kakvo će vrijeme biti taj dan, da se zna koliko ima svjetla za fotkanje. Onda treći dan nastupa fotografisanje u dogovoru sa poslodavcem. I ovo je samo dio.
Sada malo o Vašim nagradama, koja Vam je najdraža i zašto?
Ovo je već teško pitanje. Nije lako izabrati najdražu. Sigurno je put u Egipat, kao prva nagrada fotografskog takmičenja jednog magazina, jedna od dražih. Ponajviše što sam tada spojio dvije meni drage stvari- putovanje i fotografiju.
Gdje se nalazi bh. fotografija u odnosu na svijet ?
BH fotografija je u razvoju. Koliko god mi željeli da to bude na nekom svjetskom nivou, još smo daleko od toga. Koliko ovo god čudno zvučalo – fotografi su čudna sorta. Pogotovo malo starija ekipa, koja nekada odbija da se prilagodi trendovima i novim tehnologijama i foto opreme i marketinga, tako da nekada fotografija stagnira. Ali kada dođe vrijeme za mlađu ekipu fotografija u BiH će da dođe na mnogo bolji nivo.
Gdje se vidite u budućnosti, planovi?
Budućnost i planovi za fotografiju … Iskreno i bez neke lažne skromnosti – veliki su mi planovi za budućnost što se tiče fotografije. Ovih dana treba da bude završeno nekoliko mojih projekata sa raznim organizacijama i onda idemo na jedan unikatan i ogroman projekat na nivou BiH ali možda i šire. Stvarno mi je žao što ne mogu više reći o tome – ali prvi ćete da saznate.
Rad Emira Vražalice možete pratiti preko njegove fejsbuk stranice.
eTrafika.net – Nadira Ahatović