Hercegovačko djevojče i student grafičkog dizajna u Beogradu, Rea Mucović, ulazi u svijet fotografije još kao rani osnovac, u njemu se jako dobro snalazi, uspijeva i dan danas tu opstaje i napreduje.
Sada već s njom možemo da pričamo o saradnji sa italijanskim “Vogue”-om, “Creative Art Magazine”-om, “ReFoto”-m, nagradama koje su je obradovale, podsticale, o svakodnevnom kontaktu sa velikim brojem ljudi, najviše iz svijeta umjetnosti.
Za ono što je do sada ostvarila sa ovom vrstom umjetničkog izražavanja, zahvalna je svom ocu Slobodanu Mucoviću, koji je istovrsnu ljubav nesebično prenio na malu Reu, mami i sestri, koje su je bodrile i bile njena najveća podrška poslije njega.
“…Sada možeš sama da napraviš prve fotografije”
Fotografija je u životu ove dvadesettrogodišnje Trebinjke prisutna od dana rođenja, uz nju je odrastala, njome se počela baviti početkom osnovne škole, sada je to njeno glavno zanimanje, a i kako sama kaže, fotografija jeste i biće njen život. Rein otac je bio fotograf, uz njega se rađalo ono što ona danas jako zrelo radi. S njim je odlazila na snimanja, u laboratoriju, i tako kreću prva usvajanja znanja o fotografiji i njenom nastanku.
– Najdraži mi je bio odlazak u laboratoriju. Imala sam svoju malu okruglu stolicu sa koje sam uživala posmatrajući proces razvijanja filma i nastajanja fotografija. Sve je to bilo novo za mene i poželjela sam da se isprobam u tome. U početku sam tako uz oca pravila po neku fotografiju dok jednog dana nije došao kući i rekao: “Evo ti film i aparat, sada možeš sama da napraviš svoje prve fotografije”.
Rea ostaje nasamo sa aparatom, ali se tako uzbuđena, pomalo uplašena i vrlo srećna, jako dobro snalazi sa jedva poznatim alatom u svojim rukama.
– To je bilo negdje početkom osnovne škole, bila je nedjelja i izašla sam sva uzbuđena da fotografišem. Poslije nekoliko sati šetnje po gradu, nastale su moje prve fotografije. Bili su to motivi Trebinja i neki detalji. Tada je nastalo nekoliko dobrih fotografija i to me je ohrabrilo da nastavim dalje da eksperimentišem. Naravno, sa ocem sam provodila sate i sate komentarišući šta je dobro, šta ne, kako bi bilo bolje da se nešto uradi…
Portreti i makro fotografije
Kada nastaju prve fotografije na kojima postaje očit talenat i umjetničke crte, koje tematike su dominirale u njenom radu nekad, koje sad, kome je, gdje i kada predstavljala svoja umjeća, Rea nam iznosi u sljedećim redovima.
– U početku bavljenja fotografijom više sam pravila makro fotografije i to sam mnogo voljela, manje fotografije ljudi. Danas je obrnuto. Ono što se izdvojilo kao najbolje jesu portreti. Prve fotografije bile su izložene u holu osnovne škole, potom objavljivane u lokalnim novinama “Glas Trebinja”, za koji honorarno radim i danas. Nakon toga su usljedili brojni konkursi kao i grupne izložbe sa Foto Kino Klubom iz Trebinja…Naravno, i dan danas učim nove stvari o fotografiji i usavršavam svoje znanje. Fotografija je moja ljubav, strast, jednostavno, moj život.
Škola Tomislava Peterneka, italijanski “Vogue”, “Creative Art Magazine”, “ReFoto”…
Najljepše momente i najkorisnije periode od dana kada je uzela aparat u svoje ruke do danas, Rei je bilo teško izdvojiti. Mnogo izložbi, konkursa, prve veće nagrade, a i već četiri godine živi i radi u Beogradu, gdje je upoznala veliki broj ljudi, a sa mnogim i poslovno sarađivala. Ipak, teško je da se ne iznese veliko zadovljstvo i stečeno znanje u završenoj školi fotografije kod Tomislava Peterneka.
– Prije tri godine, svoje fotografsko znanje sam usavršila u školi fotografije kod poznatog fotografa Tomislava Peterneka i to je bilo jedno posebno iskustvo. Radila sam sa divnim ljudima, mojim današnjim prijateljima i kolegama. Bilo nas je petoro, ja sam bila jedina djevojka, tako da su morali da paze na mene 🙂
Neizbježno je pomenuti saradnju sa italijanskim “Vogue”-om, funkcije urednika fotografije, fotografa i grafičkog dizajnera u časopisu “Creative Art Magazine”, izložbu fotografija “Igra svjetlosti” u organizaciji “ReFoto” časopisa; te rad na pozorišnim predstavama, fotografije za naslovne strane raznih literatura i još mnogo toga…
– Do sada sam upoznala dosta ljudi čiji rad izuzetno cijenim i tako s njima stičem nova iskustva, a svako iskustvo donosi neka nova saznanja, nove fotografije, novi krug ljudi…Ono što bih izdvojila je učestvovanje u cjelokupnom procesu nastanka pozorišne predstave; rad sa jako lijepom ekipom iz časopisa “Creative Art Magazine”, gdje sam imala priliku da fotografišem mnogo zanimljivih događaja, editorijala; saradnja sa modnim kreatorom Ivanom Kovačevićem iz New Yorka, učešće na “Belgrade Design Week” – u prošle kao i ove godine.. fotografije za večeri Mike Antića i veče boemije u organizaciji “MUVE”…
Pa nastavlja…
– Časopis “ReFoto” organizovao je godišnju izložbu „Igra svjetlosti“ 2010. godine u Beogradu, gdje je izložena i moja fotografija. Ono što me je posebno obradovalo to što mi je “Vogue“ ponudio ugovor da me zastupa, tako da sam sada u procesu sklapanja ugovora sa njima.
Inače, prvobitni oblik Reine saradnje sa “Vogue”-om bio je jedan vid otvorenog konkursa na koji je ona slala svoje fotografije, da bi to, već sada, preraslo u mnogo ozbiljniju saradnju.
– Vogue daje jedan vid otvorenog konkursa gdje se šalju fotografije, pa ako ih njihov tim odobri, budu objavljene na sajtu, odlaze u njihovu arhivu, tako da ih mogu koristiti i u štampanom izdanju. Na njihovom sajtu imam svoj portfolio, dostupan svima. Za sada na stranici italijanskog “Vogue” -a imaju samo tri moje fotografije.
Dosadašnja nagrađivanja…
– Mogu da se pohvalim da sam do sada više puta nagrađivana. Neke od nagrada su: specijalna nagrada rumunske ambasade za fotografiju „Flamenko“ i time sam se našla među prvih pet nagrađenih fotografa jugoistočne Evrope, te prvo mjesto prestižnog britanskog foto časopisa “Digital foto”, koji ima svoje izdanje za Srbiju, za fotografiju „Djeca“.
“Djeca”
“Flamenko”
Čiji rad u svijetu fotografije Rea najviše cijeni?
– Dosta je ljudi čiji rad cijenim, kako fotografa, tako i drugih umjetnika. Od fotografa, to su: Henri Cartier – Bresson, Ansel Adams, Richard Avedon, Yousuf Karsh, Helmut Newton i mnogi drugi..
Imam osjećaj da se u današnje vrijeme dosta manje cijeni rad fotografa nego što je to ranije bilo.
Pitali smo je i šta misli o fotografiji kao produktu Photoshopa, da li, i u kolikoj mjeri koristi programe za uljepšavanje/dorađivanje fotografije…
– Ukoliko je potrebno koristim Photoshop, ali se u principu trudim da to radim što manje. Što se tiče obrade fotografija u Photoshopu, ljudi su danas skloni pretjerivanju. Samim tim to se pretvara u neki drugi vid umjetnosti…
Trenutno radi kao samostalna fotografkinja, priprema samostalnu izložbu fotografija, nastavlja sa usavršavanjem na polju dizajna. Na naše pitanje kada i gdje je inspiracija najjača, Rea govori kako je pronalazi svuda, posebno u ljudima oko sebe, i detaljima, sigurna u to da je „novi dan nova inspiracija za nove fotografije“.
Djelić rada ove mlade umjetnice možete pogledati u fotogaleriji:
eTrafika.net – Vedrana Džudža