Februarski ispitni rok je u punom zamahu. Studenti su mahom u svojim fakultetskim ili domskim čitaonicama, u svojim sobama ili stanovima, gdje se spremaju za polaganja ispita. Ispiti za studente društvenih nauka su uglavnom sumorni. Čekate pred kabinetima desetinama minuta, satima, dok ne dođete na red da u sljedećih par minuta odgovorite na postavljena ili pitanja koja izvučete na kartici. Studenti tehničkih nauka imaju, pak, neke svoje boljke, no ispiti studenata na odsjeku za glumu, na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, se umnogome razlikuju od svih ostalih ispita. Oni se ne deklamuju, ne računaju, ne programiraju niti crtaju. Oni se igraju!
U ćošku učionice sedam, na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, svoj ispit iz predmeta Gluma sedam, sinoć je odigrao student četvrte godine odsjeka za glumu Marko Vukosav. Ispitna tema bila je “Ja u svijetu glume”. Odigrana je u formi monologa, a pored Marka, ispit iz predmeta Gluma sedam su polagale i njegove kolege iz klase profesora Željka Mitrovića.
“Ja sam iz Sečnja, to je jedno malo mjesto kraj Zrenjanina. Prvi put sam došao u Banjaluku na prijemni ispit. Nikad prije nisam bio ni u Banjaluci ni u Bosni i Hercegovini. Uopšte nisam znao kako izgleda prijemni ispit. Znao sam da trebaju dva monologa, recitacija i neke imitacije, ali kako će to dalje da traje pojma nisam imao. U početku sam se malo stisnuo, bio sam nesiguran. Ali poslije par dana sam se opustio, sve je bilo super. Upisao sam Akademiju i dobro sam se snašao. Četiri godine glume su kao cijeli život. Baš sam nedavno gledao moj snimak sa prijemnog ispita. To je ogromna razlika, kod mene u glavi, što se tiče glume i shvatanja svijeta uopšte”, objašnjava Marko svoje studentske početke u Banjaluci.
“Poslije svakog ispita i poslije svakog nastupa, ja se osjećam odlično. To će ti vjerovatno reći svaki glumac. Dok sam radio ovu monodramu, trudio sam se da nemam očekivanja. Mi na vratima učionice imamo zalijepljen tekst Ive Andrića, koji je jako bitan, i on govori o majstoru i majstorstvu. A kaže: ‘Majstor ne pomišlja na neuspjeh, niti očekuje uspjeh.’ Znači, on je tu samo zbog rada. Ponovio sam nekoliko puta u svojoj monodrami da stvar treba voljeti radi nje same, a ne radi nečeg drugog. Do toga sam došao dok sam radio, to sam shvatio”, zaključuje Marko.
“Imam jedno ogromno htijenje. Volio bih da radim. Volio bih da mogu da živim od ovoga što volim da radim. Samo to i ništa više”, jasan je Marko.
eTrafika.net – Miloš Orlić