Piše: John Mayer, američki gitarista, pjevač i producent
Jimi Hendrix je definitivno jedan od onih izvanrednih na kojeg se svi vraćaju u pojedinim trenucima. Svaki muzičar bar jednom prođe kroz Hendrixove međunarodne vazdušne luke. On je između ostalog zajednički naziv za svaki stil danas popularne muzike.
Je li bio bluesman ? Poslušajte “Voodoo Čileu”, gdje ćete čuti najistančaniji blues koji možete pronaći.
Je li bio rock muzičar ? On se koristi zvukom kao uređaj, a to je rock .
Je li emocionalni kantautor? U “Bold As Love,” on pjeva, “My yellow in this case is not so mellow/In fact I'm trying to say it's frightened like me” što opet pokazuje da je to čovjek koji zna oblik svog srca .
Tako često, on je prikazan kao glasna, psihodelična rock zvijezda koja prži po gitari. Ali kad pomislim na Hendrixa, uvijek se sjetim nekih od najljepših zvukova koje gitara može da proizvede, ali i najboljih pjesmama poput “One Rainy Wish,” “Little Wing” and “Drifting”. Tako je pjesma “Little Wing” bolno kratka i bolno prelijepa. To je kao da vam se djed vrati iz mrtvih na druženje s vama na nekoliko minuta, a zatim ponovo ode. U jednom trenutku je sve savršeno, a u drugom se već sve završilo.
Mislim da je razlog zbog kojeg muzičari toliko sviraju Hendrixa taj što je njegova muzika rađena iz dubine srca i glave. On je naprosto imao tajnu vezu sa gitarom, i iako je bio nevjerovatno tehnički temeljan u teoriji, to je ipak bila samo njegova teorija. Sve što ste mogli da čujete je bila boja zvukova.
Prva ploča koju sam kupio od Hendrixa bila je Axis: Bold As Love, jer je “Little Wing ” bila na njoj . Sjećam se da sam gledao omot albuma satima. Zatim sam čitav mjesec proveo slušajući Electric Ladyland ,što je bilo vrlo jezivo. Iskreno, bilo je nešto mračno u vezi sa tim albumom, što je i sam Hendrix možda skrivao u sebi .
Kada se sjetim, Hendrix je bio i pojam za biti cool. Tako je postalo cool nositi veliki oklopni opasač ili čizme u koje su se uvlačile farmerke, baš kao što je to on nosio. Ako je Jimi Hendrix imao uticaj na nekoga, to odmah možete primjetiti. Kada vidite čovjeka sa onim malim brčićima i prepoznatljivim šeširom možete slobodno reći, “Jimi je imao veliki uticaj na Vas, zar ne ?”
Hendrix je s druge strane bio stvoren za ulogu tragične figure. Svi mi želimo da smo dovoljno genijalni da umremo prije nego što napunimo 28. godinu, kao što se desilo sa njim. Jednostavno ljudi žele da Jimija oslikaju i zapamte kao usamljenog i sramežljivog lika koji dopuštao da svi dopru do njegove srži na pozornici prepuštajući se bojama koje su izvirale iz njegove gitare prema publici. Ima nešto herojsko u tome, ali ne postoji ništa ljudsko u tome. Ja ipak volim da mislim o njegovoj ljudskoj strani. On je bio čovjek koji je imao broj socijalnog osiguranja, a ne vanzemaljac. Kada slušam Hendrixa ja samo čujem čovjeka i to je nešto najljepše u njegovoj muzici, da možete da zamislite da je jedno ljudsko biće bilo sposobno da pokloni svijetu ono što je on poklonio.
Inače ko sam ja kao gitarista najbolje se prikazuje u mom neuspjehu da postanem kao on. I zato, zaustavite se na svom penjačkom pohodu u kojem želiti postati poput Hendrixa, već budite to što jeste.
eTrafika.net