Šta se desi kada se ljubav prema režiji i montaži stopi sa kulinarskom strašću? Tada nastaje drama mirisa i umjetnost ukusa.
„Buhtlica” je novo ime u gradu, a glavni krivci za njene kratke, a slatke recepte su dvije mlade umjetnice. U ulozi montažera i snimatelja nastupa Jaglika Jovanović, a na mjestu režisera i glavnog kuhara performans pripada Ani Stanarević. Pozicije degustatora su otvorene za sve one čija čula se ne libe kušanja doze drame u porciji svakodnevne ishrane.
Od februara ove godine, recepti sasvim neobične Buhtlice slade nepca gledalaca izrežiranom i smontiranom umjetnošću kuhanja. Ali, plod buhtličaste ideje zapravo seže mnogo dalje u prošlost. Sve počinje u fakultetskim klupama Akademije umjetnosti.
„Kroz projekte koje smo zajedno radile na fakultetu, shvatile smo da dijelimo, ne samo slična dramska razmišljanja, nego i veoma slične kulinarske ukuse“, započinju svoju priču Ana i Jaglika.
Tek po završetku akademskog obrazovanja, dolazi do realizacije avanture zvana „Buhtlica“, novele koja iz sedmice u sedmicu donosi nove recepte, upakovane u tri minute dinamičnih video-snimaka. Ipak, naše tri minute za ove mlade umjetnice traju znatno duže.
„Naša zanimanja su nas, srećom, naučila da budemo strpljive. Nakon što osmislimo recept, isprobamo ga, a tek tada nastupa snimanje i postavljanje scenografije. Snimanja najčešće traju oko dva sata, zbog toga što je potrebno odabrati uglove snimanja, poziciju kamere te isplanirati pozicioniranje hrane kako bismo je učinili vizuelno što privlačnijom. Nakon snimanja, dolazi montaža, obrada slika i fotografija, koje potom objavljujemo na društvenim mrežama“, kažu marljive kuharice ove male radionice ukusa.
Kao forme dramske umjetnosti, režija i montaža su neraskidivom sponom uvezane, što nažalost mnogi u ovim poljima zaborave. Ali, Ana i Jaglika još iz školske klupe pamte da samo zajedno mogu da stvore remek-djelo. I možda je baš to mala tajna svih velikih kuhara.
„Trudimo se da naša razmišljanja i viđenja stvari spojimo u jednu cjelinu, te da osmislimo kako i na koji način će to najbolje izgledati u video-receptu. Trudimo se da sve što zamislimo i realizujemo, idući korak po korak, sve dok ne dobijemo skladnu cjelinu“, objašnjava Ana, na šta Jaglika dodaje:
„Dvije glave su pametnije od jedne. Zajedno se dogovaramo i zajedničkim snagama dolazimo do najboljih rješenja. Jednostavno je – radimo kao tim. U suštini stvari, ako ne postoji dobra komunikacija između režisera i montažera, projekat će prvi ispaštati zbog toga.“
Ali, ovaj skladni tim u mnogo čemu zavisi od glumaca. Kažu da je kasting 65% režije, a mlade umjetnice za sada uspješno pronalaze nove glumačke nade u svojim frižiderima.
„Većina je vjerovatno upoznata sa namirnicama koje koristimo, ali nisu sigurni uz šta i kako ih iskoristiti. Trudimo se da kroz recepte, koji su uglavnom plod naše mašte, upoznamo gledaoce sa namirnicima koje nisu u velikoj mjeri zastupljene na ovdašnjim trpezama, a veoma su zdrave i jednostavne za upotrebu“, govori Ana, šefica kuhinje.
Uprkos tome što su glumci otvoreni za saradnju, često znaju i da zabrljaju cijelu scenu.
„Saradnja sa hranom na ovaj način ima mnogo prednosti. Najvažnija je, svakako, razvijanje kreativnosti koju kuhanje podstiče, ali isto tako, Buhtlica je za nas prilika da se nađemo i družimo uz degustaciju ukusne hrane. Jedina mana koje se trenutno mogu sjetiti jeste hrpa prljavog suđa koja uvijek ostane nakon završenog snimanja“, priznaje Jaglika.
U ulozi statista, koji skladno prate rad glavnih aktera, djevojke su uposlile opojno cvijeće. Floralna dekoracija istovremeno daje na estetici, ali i na emotivnosti, te uz dinamičnu muziku upotpunjuje doživljaj za sva čula.
„Obje smo ljubiteljke cvijeća i zato naše kadrove uvijek krase vesele boje sezonskog cvijeća iz naših bašta. Uz prikaz cvijeća, važnu ulogu u našim radovima igra i muzika te se zaista trudimo da se i ona skladno uklopi u naše kulinarske mastorije. Ipak, kako YouTube ne dozvoljava korištenje muzike za koju nemamo prava, za sada smo osuđene na ‘royalty free’ muziku. Nadamo se da će se to u budućnosti promijeniti. te da ćemo uz pomoć sponzora moći da finansiramo muziku posebno rađenu za ‘Buhtlicu’. U Banjaluci ima mnogo kreativnih ljudi koji stvaraju divnu muziku i bile bismo zaista srećne ako bismo jednog dana mogle da uključimo nekog od njih u našu priču“, ističu mlade umjetnice.
Uz muzičku i finansijsku barijeru, Ana i Jaglika priznaju da su na svojoj koži osjetile nelagodnost i društvene granice stereotipa koji dolaze sa činjenicom da one nisu režiser i montažer nego režiserka i montažerka. No, niti jedna predrasuda 21. vijeka prema ovim profesijama za njih nije dovoljno dobar razlog da naprave rez i odustanu od rada na sebi i unapređenju svog ličnog izraza.
„Kvalitet dolazi samo u sprezi inspiracije, truda, volje i predanosti. Mišljenja smo da, ako neko voli i zna da obavlja svoj posao, uradiće ga dobro bez obzira na pol. Svjesne smo da konstantno moramo da dokazujemo da smo jednako dobre kao i osobe suprotnog pola, ali za nas osnovno mjerilo vrijednosti ostaje krajnji proizvod te mišljenje šire publike“, zaključuju sa željom da njihova mala „Buhtlica“ izraste u pravu buhtlu, a njihove poslastice unesu dozu svježine i kreativnosti u kuhinje svakodnevnice.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net – Jelena Bjelaković
