Da mladi ne čekaju da im posao dođe sam od sebe, već su sposobni sami prigrabiti šansu i stvoriti sebi radno mjesto, dokazuju nam psihologinja Jelena Marjanović (27) i psihologinja i reedukatorica psihomotirke Ranka Đunić (26).
Nakon studija psihologije došle su na ideju da osnuju savjetovalište za djecu predškolskog uzrasta.
„Koleginica i ja po završetku fakulteta nismo mogle da nađemo odgovarajući posao. Nismo željele sjediti kod kuće pa smo tako i došle na ideju da nešto same pokrenemo. S obzirom da smo obje dosta volontirale tokom studiranja, što u udruženjima tako i u nekim institucijama, imale smo određenog iskustva i tako došle na zamisao da osnujemo svoje sajetovalište za djecu“, govori nam Ranka.
Kako kaže, za razliku od predškolskih ustanova, savjetovalište se bavi određenim poteškoćama u razvoju sa kojima se djeca susreću prije polaska u školu.
„Predškolska ustanova se bavi razvojem djece kroz određeni plan i program koji je prethodno usvojen od strane ministarstva, dok se savjetovalište bavi drugim aspektima razvoja, kao što su određene poteškoće sa kojim se dijete suočava i koje bi se trebale riješiti u što kraćem roku. Imamo vježbe za stimulaciju razvoja koje su namijenjene djeci prije polaska u školu pa do sedme godine. Djeca se mogu i kasnije uključiti, ali smatramo da je to period kad se treba najviše raditi sa njima pa smo tako koncipirali i radionice. Takođe imamo i edukativno-kreativne radionice koje su namijenjene djeci starijeg uzrasta.“
Radionice se odvijaju vikendom, u trajanju od jednog sata. Vježbe za stimulaciju razvoja bazirane su na pokretu i rade se sa mlađom djecom, gdje se pored razvoja motoričkih takođe razvijaju psihološke i intelektualne sposobnosti. Kreativne radionice služe za izražavanje ideja preko crteža, slikanje, pravljenje predmeta, razvoj mišjenja i slično.
Kada su u pitanju problemi sa kojima se susreću u radu sa djecom, one kažu da je to najčešće nedostatak pažnje i koncentracije.
„Posljedica nedostatka pažnje jeste to što živimo u svijetu gdje informacije brzo kruže, a djeca su ograničena u smislu primanja tih informacija i tu nastaje problem. Takođe se susrećemo sa djecom koja imaju govorne mane, odnosno kasnije progovaraju ili imaju siromašan rječnik.“
Ističu da ove radionice pozitivno utiču na socijalizaciju djece, jer se prije škole postavlja temelj za rad koji je prilagođen planu i programu.
„Koliko god roditelji radili sa djecom, uključivanje u ovakve aktivnosti pozitivno utiče na njihovu socijalizaciju, koja je glavna za dalje snalaženje u životu. Mi takođe radimo sa poteškoćama koje se mogu prije škole detektovati, a isto tako radimo na podsticanju vještina jer ne trebamo čekati da se neki problem javi.“
Ističu da u planu imaju proširiti ovu djelatnost, osnovati udruženje koje bi bilo najpogodnije za rad sa djecom. Činila bi ga četiri radnika – psiholog, psiholog redukator, defektolog i logoped, čime bi bile obuhvaćene sve oblasti za razvoj djece.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net – Damjan Marković