Lejlija
Uoč’ Bajrama razbolje se jedina u majke Lejlija
Bolovala, tugovala, jadikovala i govorila:
Moja majčice, ako umrem obuci mi dimije ruhovne
I pletenice raspelti k'o klasje, neka padnu niz lice
Nek’ me ponesu momci s obje strane
i neka pjevaju onu pjesmu
kako noćima ne spavaju, mene čuvaju.
Kao nevjestu faslidžanom okupaj me jer na dalek put
mene, majko, s dlana na dlan odnose
mila, odnose…