Tetoviranje datira još od 3300. godine prije nove ere i rasprostranjeno je širom svijeta. Prve tetovaže nosili su Maori, a smatra se da je izraz ’’tattoo’’ nastao od njihovog ’’tatau’’, što znači obilježiti. Ljudi se uglavnom tetoviraju iz estetskih, ritualnih, običajnih i društvenih razloga, a ponekad je tetoviranje i simbol represije.
Piše: Zorana Stojičić
Trajna šminka očnih kapaka, obrva i usana je takođe jedan od vidova tetovaže, a o tome smo pričali sa Slobodankom Nišić (22), studentom grafičkog dizajna i tattoo majstorom u ’’Western Saloon Tattoo’’ studiju u Banjaluci.
„Tetoviranjem se bavim dvije godine, a ova priča je krenula sasvim slučajno. Nikada se nisam zamišljala u ovom svijetu, ali sam često sadašnje radno mjesto posjećivala sa drugaricom, gledala njihove crteže i sam proces tetoviranja i sve me je to mnogo zainteresovalo i privuklo, raspitala sam se za obuku i sve što je neophodno da se počnem baviti ovim poslom i danas sam evo i ja član”, rekla je ona.
Crtanje je kaže voljela oduvijek i radila je to za sebe. Prvo slijedi upoznavanje sa opremom, dezinfekcija, sterilizacija, pa se tek onda ulazi u štos sa mašinicom, iglama i samim procesom tetoviranja.
„Tetoviranje je za mene umjetnost, iako je to u našem društvu još uvijek područje podložno osuđivanju, emocije se putem tetovaže mogu prenijeti i na kožu. Osim tetoviranja bavim se i pirsanjem, često se te dvije oblasti vežu jedna za drugu”, objašnjava Slobodanka, dodajući kako je inspiriše lijep dan, da voli prirodu i sve ono što u čovjeku probudi neku emociju koja ga pokrene.
Za dobrog tattoo majstora neohodno je mnogo odricanja, upornosti i strpljenja, i naravno pristupačnost i komunikacija sa klijentima. Nišićeva voli da kombinuje boje, geometriju i da je tu više stilova u jednom.
„Tetoviranje daje više neobičan osjećaj, nego osjećaj boli, naravno zavisno od dijela tijela na koji ide tetovaža, ma koliko dugo sam proces trajao opet to čovjek može izdržati”, naglasila je ona.
Za dobar tattoo studio najvažniji je timski rad. Uvijek se trude da daju sve do sebe, od samog poslovanja, higijene do pristupačnosti. Trude se da klijenta posavjetuju, bilo da je u pitanju prepravka stare ili nova tetovaža, naprave skice preko kojih može vidjeti kako bi finalni rad izgledao, a sve ostalo je dogovor.
„Opasnosti tetoviranja su svakako velike, od HIV-a, hepatitisa, tetanusa i slično, zato je higijena kod nas na visokom nivou. Sve iskorišteno se baca, a materijal za novi rad se otpakuje pred samim klijentom. Klijent takođe mora ispoštovati proces održavanja tetovaže nakon tetoviranja, jer u suprotnom tetovaža neće zarasti kako treba i postoji mogućnost od infekcije. Pranje i nošenje zaštitne folije su obavezni”, istakla je Nišićeva.
Tetovaža ima različito značenje u različitim kulturama. U nekim kulturama tetovaža je služila kao nečija identifikacija koja pokazuje njegov rang i status u grupi u kojoj živi, u drugima poput Rima su tetovirani isključivo kriminalci i robovi, dok su treći tetovažama obilježavali odrastanje pripadnika plemena kako bi se taj trenutak sačuvao zauvijek.
„Ljudi tetoviraju sve i svašta, nema pravila, postoje ljudi koji se tetoviraju samo da bi imali tetovažu za bazen, i slično, da tetovaža bude vidljiva, dok postoje oni koji ne tetoviraju ništa što nema određeno značenje. Iako se tetovaža nosi do kraja života, shvatanja ljudi su različita. Ne možete osuđivati bilo koga jer bi neko da jednostavno ukrasi svoje tijelo, a neko da određeni motiv nosi zbog jasnog značenja”, kaže ona.
Uklanjanje tetovaža je takođe jedna od opcija za kojom ljudi posežu kada to više nije ono što oni žele, a lasersko uklanjanje je najpopularnije, međutim ono je mnogo skuplje od same tetovaže. Što je veća tetovaža, veći je problem, radi se postepeno u par termina, a anestezija može biti lokalna. Popratni efekti mogu biti potamnjenje kože na datom mjestu ili čak trajni ožiljak. Prekrivanje stare tetovaže novom jeste često jeftinjiji, ali ne i lakši postupak, jer je majstor u startu ograničen sa motivima koje može raditi, a i mora koristiti tamnije boje.
„Povjerenje između klijenta i tattoo majstora je najvažniji segment u radu, jer olakšava svaki idući dogovor, a klijent sam bira tattoo majstora kojeg želi. Nisam se susretala sa neprijatnim situacijama i nezadovoljstvom klijenata do sada, jer nikada ne radim tetovaže koje su van mojih mogućnosti, dok ne dođem do tog nivoa”, naglasila je Slobodanka, dodajući da ovdje ljudi prema tetovažama imaju predrasude i odbojnost, te da tetoviranog čovjeka odmah okarakterišu kao ’’lošeg’’.
Oprema je skupa i ulaganja su velika, ali se može pristojno i zaraditi, što opet zavisi od majstorovog umijeća. Gostovala je na konvencijama u Frankfurtu i Sloveniji, koje posjeti mnogo tattoo studija i tattoo majstora iz različitih zemalja, pa svako pokaže svoje znanje takmičeći se u različitim kategorijama. Posebne uspomene je vežu za nagradu za najbolju malu tetovažu, koju je osvojila nakon svega dva mjeseca bavljenja tetoviranjem.
„Startna cijena tetoviranja u našem studiju je 50 KM i u tu cijenu ulaze manje tetovaže, sve ostalo zavisi od veličine, mjesta, boje i same zahtjevnosti. Planiram da se zadržim u ovom poslu, ovdje sam se pronašla, mogu još mnogo da naučim i napredujem”, kaže nam ona za kraj.
