Na bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni se pojavljuje sve veći broj izvođača koji traže svoje mjesto pod suncem. Neki od njih pokazuju da još uvijek postoje ljudi koji imaju šta da kažu. Koji imaju snagu, volju, ideju vodilju da budu tračak svjetlosti u sivilu svakodnevice. Upravo jedan takav bend dolazi iz Banjaluke. Riječ je o pet momaka koji nastupaju pod imenom Pajperov smijeh.
Piše: Nataša Tomić
Grupa je nastala još 2007. godine, kada je oformljena današnja postava benda: Mirko Ponjević – vokal; Ljubiša Ćetojević – bubanj; Karlo Tomić – bas; Srđan Ivanković – gitara i Dane Marjanović – gitara i prateći glas. Već naredne, 2008. godine izdaju i svoj prvi singl ‘Optimista’ a 2011. i prvi EP.
Sada je , nakon još jednog albuma ‘Od sjene do Sunca’ izdatog 2016. godine i živog snimka ‘zgranDžoFakavanje’ grupa pobijedila na Mostarskoj gitarijadi ‘Na putu za jug’ i kao nagradu osvojila snimanje pjesama u trenutno najopremljenijem muzičkom studiju u Bosni i Hercegovini – Pavarotti centru.
„Pobjeda u Mostaru je značajna, pored osvojene nagrade i snimanja, i u smislu da je stvorila određenu dozu medijskog interesovanja za naš rad. No, sve što dolazi poslije je isključivo na nama. Ovaj tip takmičenja je sjajna stvar i može da pomogne u nekom malom procentu, ali se na kraju sve svodi na rad i kvalitet“, rekao je u razgovoru za eTrafiku Dane Marjanović, te dodao da muzika za njih predstavlja neophodnost, način prenošenja poruka, misli, emocija.
„Muzika je više neka vrsta kontrolisane neophodnosti, način da se haos u glavi kanališe i kreativno posloži. Odnosno, da se unutarnje čudovište drži na lancu, dovoljno dugom da ima prostora da se razmaše, ali i dovoljno čvrstom da ne pobjegne.“
Muzika koju oni stvaraju proizilazi iz njih samih, predstavlja klupko čulnih doživljaja, spoljašnjih uticaja, duhovnog bogastva i – srca. Muzike, kao ni bilo kog drugog vida umjetnosti nema i ne može biti bez bogatog unutrašnjeg svijeta a tu unutrašnjost oblikuju razni eksterni faktori. Kada se u duši umjetnika sudare ovi svjetovi desi se inspiracija. Desi se umjetnost.
„Inspiracija je samo jedan od naziva za pojavu kada se procesi i zbivanja u unutrašnjem biću pojedinca sublimiraju u jedan opšte prepoznatljiv model i ovaploćuju putem posjedujućeg vokabulara, pri čemu je svaki tekst nužno omeđen empirijskim doživljajem mikro i makrokosmosa kao i karakterom i senzibilitetom samog pojedinca. Drugim riječima, inspiraciju pronalazimo u svemu što nas okružuje“.
Mnogi pisci, pjesnici, glumci pa i muzičari su u društvu često okarakterisani kao boemi i buntovnici. Osobe koje malo pjevaju, pišu, crtaju a malo više kradu bogu dane. Isto to društvo misli da je umjetnik biti lako, jer umjetnik može biti svako. Zato je danas, u moru izvođača i samoproklamovanih umjetnika, teško pronaći pažnje vrijednog umjetnika koji živi svoju umjetnost, koji stvara djela koja svijet čini boljim i ljepšim mjestom i koja će cijeniti i u budućnosti.
„Ne bih rekao da se danas lako baviti muzikom. Unekoliko su stvari dostupnije, uostalom, u mjeri u kojoj je tehnologija olakšala bilo koju drugu aktivnost ili profesiju. No, egzistencijalne muke stvaraoca su ostale manje-više iste. Tako i sa odnosom novac-umjetnost. Toga je bilo u svim vremenima – vjerujem da su i među srednjovjekovnim bardovima neki svoju muziku krvarili, a neki više gledali kako da zgrnu srebrnjak/zlatnik više. Kasnije je video ubio radio zvijezdu, pa je onda jutjub ubio video zvijezdu. Promjena jeste stalna, ali su neki principi oduvijek isti“, tvrdi naš sagovornik i dodaje da sve zavisi od toga šta neko želi od muzike.
A ovi momci očigledno znaju šta žele. Već su pripremili novi album, a najavljuju i snimanje spotova za pjesme sa prethodnog. Ubrzo ih ponovo očekuje odlazak u studio i snimanje novog materijala – nagrada koju su zasluženo za svoj talenat i rad osvojili na gitarijadi.